30.08. – Iskoračiti iz straha

Uvijek ću imati strahove, ali ne moram biti svoji strahovi,
jer u sebi imam druga mjesta iz kojih govorim i djelujem.
– Parker J. Palmer

Nijedan osjećaj ne ovlada našim životom nenadanije ili potpunije nego strah. Čini se da se pojavi niotkuda te kao u treptaju ili gutljaju može zaraziti sve.

Slijepi Francuz Jacques Lusseyeran opisuje kako je strah bilo jedino što mu je doista onemogućivalo vidjeti: “Kad sam oklijevao, umjesto da se prepustim samopouzdanju i bacim se situacije, kad sam računao, razmišljao o zidu, o poluotvorenim vratima, o ključu u bravi; kad sam se uvjerio da je sve to neprijateljski raspoloženo te će me napasti ili ogrepsti, neizbježno bih se sam udario ili ranio. Jedini lak način kretanja po kući, vrtu ili plaži, bio je uopće ne razmišljati o tome, ili razmišljati što je manje moguće. Tada sam se među preprekama kretao kao što se šišmiši navodno kreću. Drugim riječima, ono što mi gubitak očiju nije donio, donio mi je strah. Strah me je učinio slijepim.”

Strah zasljepljuje više od bilo čega, a samo ako krenemo pedalj po pedalj u nepoznato, bez oklijevanja, možemo izgraditi pouzdanje u život koji ćemo živjeti.

Meditacija za danjašnji dan:

• Sjedite i pred sebe postavite tri mala predmeta. Zatvorite oči i koncentrirajte se. 
• Vježbajte prolaziti kroz nepoznato tako što ćete bez oklijevanja posegnuti prema svakom predmetu.
• Sa svakim dahom izaberite jedan predmet i postavite ga na drugo mjesto…
• Ponavljajte to sve dok pružanje ruke ne budete osjećali laganim poput disanja.

– Mark Nepo