Učitelj i učenik na jedrenju
Priča započinje prvim susretom nekog mladića i učitelja. Mladić zamoli učitelja da ga primi za učenika. Učitelj prihvati pod jednim uvjetom: prije negoli započnu, mladić mora u društvu učitelja poći na jedrenje. On uzbuđeno prihvati. Slijedećeg dana, napustivši sigurnost luke, oni zajedno isplove. Putovanje započinje mirno i bez osobitih događaja, ali uskoro vjetar ojača i kako dani prolaze oni jedre sve brže i plove sve dalje. Tijekom plovidbe učenik zaboravlja na svoj donedavni jad. Zanesen uzbuđenjima i pustolovinom, mnogim nepoznatim mjestima i novim doživljajima, on zaboravlja svoju izvornu namjeru, ali u njemu ostaje trag nezadovoljstva. Uskoro, obnove mu se čežnje, ovoga puta još snažnije.
Kako dani prolaze učitelj opaža sve veći mladićev nemir. Konačno, jednoga dana daleko od kopna vjetar utihne, učitelj smota jedro i brod prepusti strujama. Zatim upita mladića: „Zašto si pošao sa mnom na ovo putovanje? Tek zbog pustolovine ili je još nešto posrijedi, nešto duboko u tebi što te k meni privuklo? Jesu li te privukle pustolovine i uzbuđenje ili te je dovela neka unutrašnja čežnja za jedinstvom?“. Mladić ništa ne odgovori.
„Jedrenje nije dio pouke“, nastavi starac. “Doveo sam te ovamo kako bih mogao započeti s poukom. Morao sam te izbaviti iz nemira i tvojih loših navika. Dovukao sam te ovamo da bi ti zaboravio i odrekao se svojih starih sklonosti. Očekivao sam da shvatiš kako su stvari koje si napustio nebitne. Tvoja sreća nije ovisila o njima. Međutim, još uvijek si nezadovoljan, a razlog je u tome što se nisi promijenio. Poteškoće su ostale iste, a najveću poteškoću predstavljaš ti sam! Da bi postigao cilj, moraš nešto u sebi promijeniti. Bespogovorna vladavina tvog ega mora prestati i tvoje zbiljsko ja, ono JA JESAM, mora doći do izražaja. Samoostvarenje, ono za čime najviše žudiš, oduvijek se postizalo tek vlastitom predajom. A sada, baci pogled na more. Ti si poput njega, ali vlastiti ego ne dozvoljava ti da priđeš samome sebi. More je sve; more i ti jedno ste, ono SVE, sve je što je ikada bilo ili će biti. Moraš napustiti svoj ego i uroniti u more. Predaj mu se i tek tada izbjeći ćeš bol u izdvojenosti, te postići jedinstvo i mir.“
Nakon trenutaka oklijevanja, učenik odgovori: „Želim samo ono što vi već imate, želim slobodu.“ Poput bljeska, starac uhvati mladića i baci ga u more. Mladić pljusne i smjesta započne divlje lamatati rukama. U panici, zaboravi sve što mu je starac rekao i očajnički pokuša doplivati do broda.
Učitelj mu dovikne: „Ne gubi pouzdanje i ne prepuštaj se strahu.“ Ali mladić ga nije mogao čuti. Mislio je samo na svoj spas. Naposljetku, dohvati brodski bok i više ga ne ispusti iz ruku. Učitelj mu nevoljko pomogne da se uspne na palubu. Mladić se na neko vrijeme povuče u trup broda. Dugo nisu progovorili ni riječi. Starac je sjedio za kormilom i upravljao brodom prema kopnu. Nakon što su stigli u luku, starac pristane uz obalu. Konačno progovore.
Starac reče: „Valja naučiti mnogo stvari na ovom svijetu, ali sve je to tek priprema. Cilj sveukupnog učenja jest samoostvarenje i ponovno zadobivanje jedinstva. Jedinstvo se postiže predajom i to je, na kraju, jedina stvar vrijedna posjedovanja. Naučio si mnogo toga, ali ovo nisi. Još uvijek robuješ svom egu. Još uvijek tobom upravljaju strahovi i želje. Brzo učiš, ali cilj ti i dalje izmiče. Ti si još uvijek „ti“. A sada idi. Mene više ne trebaš. Vrati se u svijet i neka ti on bude učiteljem. Možda u njemu pronađeš svoje „ja“.
