Mistika broja 40
Postoje razne pretpostavke o periodu od četrdeset dana i godina, ali postoji nešto zajedničko za ove periodeSlučajno ili ne, vjeruje se da bebu ne treba iznositi iz kuće 40 dana po rođenju, a duša pokojnika na onaj svijet odlazi kroz 40 dana od smrti. Pitanje je, zašto melemi i ljekovita pića postaju iscjelitelji baš poslije 40 dana i kakav je to mаgijski značaj broja 40.
Prema Bibliji, potop je nastao nakon što je kiša padala 40 dana i 40 noći. Nakon krštenja na rijeci Jordan, Isus se povukao u osamu u pustinju gdje je proveo 40 dana. Mojsije je postio 40 dana prije nego što je išao po ploče s deset božjih zapovijedi. Prorok Ilija putovao je 40 dana po pustinji. Četrdesetog dana od uskrsnuća Isus je uzašao na nebo, tako da po kršćanskom vjerovanju i duša pokojnika, četrdeseti dan od smrti, odlazi na nebo. Petrovski post traje oko 40 dana, Božićni točno 40 dana.
O tome zašto se pojam “40 dana” pojavljuje i u receptima za meleme i rakije, te u nizu drugih vjerovanja, nisu rađena posebna istraživanja.
Postoje razne pretpostavke o periodu od četrdeset dana i godina, ali postoji nešto zajedničko za ove periode. To je činjenica da su svi nabrojani periodi bili periodi priprema. Broj 40 simbolički označava pripremini period, koji je dolazio prije bilo kog važnog događaja.
Književnica Mirjana Đapo, u svom romanu “Elysion”, koji se sastoji od 40 poglavlja, bavila se magijom broja 40.
“Toliko dana stvara se stanica čovjeka. Toliko dana i razgrađuje. Četrdeset dana luta duša, toliko dana je potrebno majci i djetetu, poslije porođaja, intime od ostalog svijeta”, piše Mirjana Đapo.
Uzimajući 40 kao ispunjenje jedne životne faze, Talmud, a kasnije i katolička crkva, označili su ovaj broj kao “kanonsko doba” čovjeka, što znači da je čovjekov intelekt tada najrazvijeniji, piše ova književnica. Ona objašnjava da i suvremeni psiholozi često uočavaju određene promjene u razvoju ličnosti kratko nakon nastanka 40-ih. Pogled na biografije poznatih pruža dodatni dokaz za ovakva promišljanja.
I u judaizmu, i u islamu, 40 dana je period pročišćavanja. U suvremenom društvu proces pročišćavanja se naziva karantena (quarantine) koji je prvobitno trajao 40 dana kako mu i samo ime kaže.
Trudnoća traje 40 nedjelja. Nakon porođaja, ženski spolni organi vraćaju se u stanje prije trudnoće za 40 dana, i to nije vjerovanje nego medicinska činjenica. Narodno vjerovanje, pak, kaže da beba i majka 40 dana ne trebaju izlaziti iz kuće.
Po kršćanskom vjerovanju duša pokojnika četrdeseti dan od smrti odlazi na nebo, obitelj i rodbina 40. dana izlaze na groblje, a mnogi 40 dana nose crnu odjeću nakon smrti bliskih osoba.
Naučna istraživanja ukazuju da proces normalnog tugovanja traje oko 40 dana. U tom periodu osoba ima nalete sjećanja na izgubljenu osobu, prisjeća se proživljenih trenutaka s tom osobom, što je praćeno osjećajem tuge, žalosti, plačem, osjećajem tjelesne malaksalosti.
Pripadnici nekih plemena s Papua Nove Gvineje broje jedan, dva, mnogo. Po tome je tri isto što i 303, odnosno, sve veće od dva je mnogo. Kod Starih Slavena taj “granični broj” bio je 40. Pokojniku se daje pomen poslije 40 dana, djeci do 40 dana ne ide se u goste.
Stara mjera kod svih Slavena – oka, sadrži 40 nečega. Oka meda bila je 40 drvenih čašica s dugom drškom, oka soli je 40 rjumočki, veličine rakijske čašice.
Rusi i dan danas imaju broj 40 kao granični, poput naših, odnosno latinskih 100. Dok se u Srbiji kaže – stoput sam ti rekao, prije sto godina, sto puta sam išao, dotle Rusi koriste iste izraze, samo sa 40.
Oni nešto kažu 40 puta, po 40 puta nekud idu i vraćaju se, jedino za vrijeme ponekad izbjegnu broj 40. Kako 40 godina i nije davna prošlost, koriste – prije 40 puta 40 godina. Na ruskom se 40 kaže “sorak”, dok su nam svi ostali brojevi manje – više isti.
