Car ili budala?

Bolestan lav ležao u pećini. Ljubaznoj lisici s kojom je razgovarao reče:

“Ako hoćeš da ozdravim i živim, zavaraj svojim slatkim riječima onog velikog jelena koji živi u šumi, i dovedi ga u moje šape, jer želim pojesti njegovu utrobu i mozak.”
Lisica ode i nađe jelena gdje u šumi poskakuje. Pokloni mu se i pozdravljajući ga reče:
Dođoh ti javiti dobru vijest. Sigurno znaš da je lav, naš car, moj susjed. On boluje i blizu je smrti. Zato je razmišljao koja će od životinja poslije njega carovati, i rekao je da je svinja nerazumna, medvjed trom, pantera grabljiva, tigar hvališa, a jelen, međutim, da je najdostojniji za cara, jer je visoka stasa, živi dugo, a i njegovi rogovi tjeraju zmijama strah u kosti. Uostalom, što da ti pričam, zapalo te carovanje! Što ću ja dobiti, koja sam ti prva to javila? Obećaj mi, žuri mi se, da me nećeš zaboraviti. Naime, u svemu ti trebam biti savjetnik. Ako hoćeš poslušaj mene staricu, savjetujem ti da dođeš i prisustvuješ njegovoj smrti.”
Tako reče lisica i pomuti mu razum svojim riječima, te on ode u pećinu ne razmišljajući što će biti. Kako je lav u žurbi navalio na njega otkine mu kandžama samo uši, a jelen umače velikom brzinom u šumu. Lisica se poče udarati šapama, jer se uzalud namučila, a lav udario u jadikovku ričući glasno. Obuzimala ga je glad i tuga. Tada poče preklinjati lisicu da po drugi put nešto izmisli i lukavstvom opet dovede jelena. Ona će na to:
“Težak i mučan mi posao nalažeš, ali ipak ću ti pomoći.”
Pođe ona tada za jelenom smišljajući lukave spletke. Upitala je pastire da li su vidjeli ranjenog jelena. Oni joj pokažu kuda je prošao, te ga ona nađe gdje se oporavlja, i bez stida mu priđe. Rasrđeni jelen zatrese glavom i reče:
“Gade podmukli, nećeš me više uvući u svoje zamke. Ako mi se pak približiš nećeš ostati živa. Budi lisica prema drugima, neiskusnima, druge varaj i proglašavaj carevima.”
Lisica na to reče:
“Zar si takav slabić i plašljivac? Zar me za takvog prijatelja smatraš? Lav te naime, na samrti uzeo za uši, jer te htio posavjetovati i dati ti uputstva kako da se održiš na tome visokom položaju, a ti nisi podnio ni slabo milovanje njegove šape. Sada se on na tebe ljuti i hoće vuka imenovati carem. Jao meni, zla gospodara! Dođi samo i ništa se ne plaši, nego budi kao ovca. Kunem ti se ovim lišćem i izvorima da nećeš nikakvo zlo od lava doživjeti, a ja ću jedino tebi robovati.”
Tako prevari bijednika i nagovori ga da po drugi put ode. Kad je jelen ušao u pećinu, lav je imao dobru gozbu, gutao je sve – kosti, moždinu i utrobu. Lisica je stajala gledajući pa kradomice dograbi mozak, koji je ispao, i pojede ga. Lav je, međutim, sve njuškao i tražio mozak. Lisica stade podalje i reče:
“Ne traži više, jer taj zaista nije imao mozga kad je dva puta za redom ušao u lavlju jazbinu.”
– Napisao: Ezop