Odnosi s roditeljima

Naši biološki roditelji ili roditeljske figure vrlo su značajni ljudi za svakoga od nas. Iako postoje izvjesne razlike u odnosu prema ocu i majci, govorit ću o roditeljima u množini, jer su oboje od ogromnog značaja za naš život. Bez roditelja, jednostavno ne bismo postojali. Oni su prve osobe s kojima smo kao dijete uspostavili odnos, prema kojima smo osetili ljubav, ali i ljutnju. Mnogi od nas i kada prođe trideset, četrdeset, pa i više godina od najranijeg detinjstva, osećaju negativne emocije prema svojim roditeljima. Uspostavljanje odnosa bezuslovne ljubavi s roditeljima od velikog je značaja za naš psihički život i duhovni razvoj.

Roditelji su najmoćnije figure u našem životu, ne samo u djetinjstvu. Oni tu moć mogu zadržati i mnogo godina kasnije, ako mi ne sazremo i odrastemo. Mnogo sam puta vidjela odrasle, ozbiljne, uspješne ljude kako se pretvaraju u malog dječaka ili djevojčicu čim čuju glas svog oca ili majke preko telefona.

Neki roditelji su u potpunosti svjesni moći koju imaju nad svojim odraslim potomcima i spremno manipuliraju njima, dok su je drugi sasvim nesvjesni i osjećaju se kao žrtve svoje odrasle, nezahvalne djece. Kako god, većina roditelja i dalje ima ogromnu moć nad nama. Razmislite – može li vas neki komentar koji vam upute vaš otac ili majka iznervirati? Jeste li ste spremni da im satima dokazujete da ste u pravu vi, a ne oni? Svađate li se ponekad s mamom ili tatom u svojoj glavi, uzalud im dajući najraznovrsnije argumente za svoje izbore? I tako unedogled. Čak i kada više nisu među živima, roditelji mogu imati moć nad nama. Dobro, reći ćete, imaju izvjesnu moć nada mnom, ali kako da se toga oslobodim, kako, kad su oni takvi – tvrdoglavi, nedokazani, miješaju mi se u život, sve hoće da znaju, o svemu imaju svoje mišljenje…

Kada ne prihvaćamo i ne volimo bezuvjetno svoje roditelje, mi na najdubljem nivou sebi negiramo pravo na postojanje. Jer nastali smo od njih, zar ne? Mi smo proizvod dva ljudska bića, muškog i ženskog, i ma kako da su se oni ponašali prema nama, bez njih, nas ne bi bilo. Budimo im zato iskreno zahvalni na tome! Dopuštajući roditeljima da budu ono što jesu, prihvaćajući ih sa svim njihovim manama i vrlinama, mi sebi samima pružamo pravo na postojanje, što je vrlo važno. Time dobijamo istinsku šansu da sebe prihvatimo i zavolimo. Jer nije moguće zaista voleti i prihvatiti sebe, ukoliko se u sebi nismo pomirili sa svojim roditeljima.

Tič Nat Han, budistički monah i veliki duhovni učitelj u svojoj knjizi ,,Mir u svakom koraku,, piše kako mu je jedan umjetnik iz Vijetnama ispričao šta mu je majka rekla na odlasku iz kuće: ,,Kada ti budem nedostajala, pogledaj svoj dlan i odmah ćeš me videti.,, Ove jednostavne riječi imaju tako duboko značenje. ,,Prisustvo njegove majke nije samo genetsko. Njen duh, njena nadanja, ali i njen život su u njemu. Kada pogleda svoj dlan, on vidi tisuće generacija koje su živjele prije njega i tisuće generacija koje će tek doći.,,

Pokušajte… na ovaj način, ćete osetiti posebnu vezu sa svojim roditeljima i precima, a možda i mnogo širu povezanost.

Teško je ponekad suočiti se s činjenicom da nikada od svojih roditelja nećete dobiti iskrenu pohvalu za svoj uspjeh, niti odobravanje životnih izbora. Ali zar nije vrijeme da se oslobodite svoje želje za njihovim odobravanjem. Sve što želite da dobijete od njih, pružite sami sebi, a zatim i njima. Pružite im bezuvjetnu ljubav, čak i ako mislite da je oni vama nisu pružili, dopustite im da budu takvi kakvi su, prihvatite ih i prepoznajte neke njihove karakteristike u sebi. I vaši roditelji su duše, koje žele da ostvare svoju svrhu. Možda je nisu otkrili, možda su i skrenuli sa svog puta, ali ko smo mi da o tome sudimo. Oprostite svojim roditeljima, znajte da su vas odgajali kako su najbolje znali i umjeli i pružili vam sve što su mogli. Pružite im mnogo ljubavi i vaš odnos će se početi mijenjati. Ove promjene mogu se kretati od gotovo neprimjetnih do dramatičnih. Prihvatite ih takve kakve su, ne ljutite se što nisu drugačiji. Ako se vaši roditelji nimalo ne mijenjaju to znači da još nisu spremni za promjenu. Ne možete ništa učiniti na silu. Sjetite se koliko je vama vremena bilo potrebno da nešto učinite.

Promatrajte ih kao Duše, kao dio Božanskog izvora, osjetite da ste jedno. Nikada ne znate kada će doći trenutak njihove fizičke smrti, zato budite puni ljubavi za svoje roditelje, jer bol za voljenim osobama mnogo lakše zacjeli kada su odnosi topli i podržavajući.

Vrijeme praznika je idealno za pokazivanje ljubavi i pažnje bližnjima, zato ga iskoristite.

Suzana Vemić

http://centarprozor.wordpress.com/2013/12/29/odnosi-sa-roditeljima/