Duhovna i materijalna samoodrživost
Vedski pojam samoodrživosti odnosi se na sposobnost čovjeka da svojim vlastitim duhovnim, intelektualnim, mentalnim i fizičkim sposobnostima stvori povoljne uvjete za duhovni i materijalni život.
Duhovni život definira se kao napor individue da uz pomoć vodstva dostigne razumijevanje svog duhovnog identiteta (ja sam vječno duhovno biće) i djeluje na tom nivou bez obzira na vanjske okolnosti materijalnog svijeta.
Materijalni život definira se kao napor individue da uz pomoć bliskih osoba dostigne nivo materijalnog postojanja koji je oslobođen nepotrebne patnje (patnja uzrokovana ljudskim neznanjem i nesposobnostima).
Samoodrživost znači samostalno se održavati na životu, kako materijalnom tako i duhovnom. To ne znači biti ili djelovati sam, jer je to nepraktično i izuzetno teško, stoga spada u kategoriju nepotrebne patnje. Samoodrživost se odnosi na donošenje vlastitih odluka iza kojih stojimo samo mi, donositelji odluka.
Donositi vlastite odluke znači u potpunosti prihvatiti odgovornost za sve posljedice donošenja samostalnih odluka, bile one povoljne ili nepovoljne.
Stoga je samoodrživost temelj slobodnog društva individua koje su sposobne odgovorno donositi vlastite odluke. U protivnom, netko drugi mora donositi važne životne odluke za nas. U tom slučaju, odričući se prava na donošenje vlastitih odluka, osoba se odriče i prava na život, koje tada pripada onima koji za nas donose odluke.
Kada bi svi ljudi donosili odluke za svoj vlastiti život, te bi odluke bile daleko drukčije nego odluke koje donosimo u ovim “modernim” vremenima. Većina ljudi ne žele živote koje imaju danas, ali su “prisiljeni” donositi takve odluke (ishrana, mjesto boravka, posao, prijatelji, slobodno vrijeme) jer ne žele donositi važne odluke u svojim životima.
Koje su to važne odluke?
Najvažnije odluke su odluke po pitanju osnovnih bioloških potreba: hrana, voda, zrak, udoban dom, odjeća, obuća, društvo i edukacija. Ne postoje zakoni (barem u našoj državi i barem ne za sada!) kojima se prisiljava ljude na određeni stil života po pitanju ovih osnovnih odabira. Stoga su ovi odabiri nepovredivo pravo svake individue.
Zašto smo ove odluke dali drugima u ruke?
Vede daju i odgovor: zbog patološke lijenosti, kao duhovne, tako i materijalne.
Današnji čovjek želi živjeti tako da ga drugi služe, a on/ona da samo uživa u lagodnom životu. Velika je greška predati svoje osnovne životne funkcije nekom ili nečem drugome. Takvu poziciju imaju robovi i zatvorenici, koji nemaju kontrolu nad svojim osnovnim funkcijama i njihovi se životi mogu produljiti ili skratiti u skladu sa željom njihova vlasnika. Život na gumbiće i prekidače, automatske mašine i regulatore, skenere i detektore, laserske i optičke, digitalne i analogne uređaje koji se “brinu” za naše osnovne životne funkcije kao što su jedenje, spavanje, reprodukcija, liječenje, odijevanje, zabava, druženje, edukacija i osobna sigurnost, nije stvarno ljudski život, već preživljavanje bolesne osobe koja ovisi o mašinama. Već je nekoliko stoljeća san modernog čovjeka biti sposoban kontrolirati i regulirati sve svoje osnovne životne funkcije sa što manje osobnog angažmana i napora. Taj se san sastoji u zamišljanju sreće i uživanja koje dolazi kad se ovakvo stanje postigne. Međutim, to je i danas samo san, koji se već odavno pretvorio u noćnu moru, jer je više nego jasan negativan utjecaj svih tih mašina i tehnologije na biološki sustav i funkcije ljudskog organizma.
Slično tome, danas imamo vlast koja vlada nad narodom koji ne želi vladati sobom, odnosno, donositi vlastite i odgovorne odluke za svoj život. Stoga je današnja vlast ili vlada nužno potrebna takvoj vrsti individua. Nije vlada loša! Vlada je uvijek savršena točno za one ljude koji traže vladavinu nad svojim individualnim životima.
Samoodrživost znači preuzeti vladavinu nad svojim osobnim životima i sami se pobrinuti oko osnovnih životnih potreba, sami birajući ljude i sredstva, pomoć i suradnju, kako bi ostvarili duhovno-materijalni život oslobođen nepotrebne patnje.
Samoodrživost na planetu Zemlji moguća je isključivo uz pomoć ove planete kakva jest. A ova planeta obiluje kisikom, dušikom, plodnom zemljom, vodom i sjemenjem. Toga nikada ne može nestati jer je Bogom stvoreno da se samo obnavlja dok god planet postoji.
Zato se mi, ljudska živa bića moramo prilagoditi uvjetima na našem planetu, a ne prilagođavati čitavu Zemlju svojim osobnim ideologijama. Naš je život već predodređen uvjetima koji su ovdje postavljeni prije nas. Dostojanstveno prihvatimo te uvjete i prilagodimo svoj život, prihvaćajući samoodrživost Zemlje kao svoju vlastitu.
