Besmisleni aspekti obrazovanja

Obrazovanje kakvo imamo danas protivno je djeci i neprestano se sustavno uništava sve ono što je najljepše u djeci: razigranost, biti ovdje i sada, čuđenje svijetu i nepatvoreni smiješak. Da li jednu od tih karakteristika poučava današnje obrazovanje? Da li obrazovanje razvija u djeci sposobnost da zaista uče nešto s čime u budućnosti mogu raditi? Skup gluposti u kojoj su djeca ok ako ponavljaju hrpu besmislica i onda ih imamo snage još osuđivati zato jer nisu ponavljali besmislice o svijetu koji nije takav.

Često kada sam radio kao profesor upravo su me najviše interesirala djeca koju su osuđivali da ne uče i da su ljenivci, pa pošto je filozofija sama po sebi slobodna u pristupu, u toj djeci se mogla otkriti kreativnost i ono najljepše individualnost. Nisu dozvoljavali da ih sustav slomi, ali ovo je tabu koji se ne smije izgovoriti u zbornici, pa imamo ovaj sustav u kojem svi prešućuju da učimo djecu hrpu gluposti.

To je prešutna istina o kojoj svi šute, u kojoj djeca znaju da ih lažemo, zato su nasilna jer ne dozvoljavaju da im se uništi ono  čemu se najviše raduju, a to je život. Mi se tome ne radujemo jer smo ispraani, odnosno radujemo se kako bismo nakon svojeg potiskivanja kupili sebi smeće i onda obrazovanjem djecu učimo kako je to ok kupovati smeće i da je kupovina nešto u čemu trebaju uživati, a da je traženje sebe nešto što je loše i zato dolazi do tolikih bolesti na Zapadu, odnosno moderne bolesti od kojih ljudi danas boluju dolaze upravo jer smo obrazovanjem i osudama samoga sebe kroz obrazovanje počeli SEBE MRZITI.

Zato kada ljudi uđu u meditaciju, bježe glavom bez obzira jer su im tisuću puta usadili da će biti kažnjeni od društva ako budu djeca, kreativni i razigrani i ako se budu čudili svijetu i postali sretni i to sve besplatno. To ne smijete, jer sretni možete biti ako kupujete, dakle, današnje depresije postoje jer smo odgajani još za vrijeme obrazovanja, potiskivali smo se toliko godina i usadili su nam tu glupu misao po kojoj se svi prešutno kao u zbornici ponašaju. Da, nesretni smo jer nemamo novaca, a Freud koji je bio materijalista je rekao: ”To ljudi govore jer su emocionalno prazni, tj., potisnuti i vjeruju da nas emocije i smijeh ne mogu učiniti sretnim.” Znanost se diči da je otvorena prema istraživanju, ali i to sam osjetio na svojoj koži, odnosno kako se uzdignuo stožer čuvara sustava koji su se pobunili protiv takvih ideja i prozvali autore koji su tvrdili da se i znanstveno može dokazati kako je poniranje u dušu, poput meditacije, nešto što u 55 posto slučajeva smanjuje odlazak kod doktora, a 87 posto smanjuje kardiovaskularne bolesti. Jedna američka srednja škola koja primjenjuje među učenicima meditaciju imaju nula posto nasilja i pobjeđuju na svim takmičenjima. Kakvo je to obrazovanje u kojem se uče pojmovi napamet, a znanjem proglašavamo reproduciranje naštrebanih pojmova?

Od malih nogu učimo kako da osuđujemo sebe, kako da strahom odgovaramo na način da je čovjek čovjeku vuk, jer mržnja proizvodi borbu, želju za moći, a ne prihvaćanje čovjeka. Učiti djecu kako voljeti kako spoznavati sebe, učiti o tim alatima koji onda ne mogu izazvati natjecanje i okrupnjivanje kapitala tj. straha i nesigurnosti u sebe, jedini je put obrazovanja jer život na sadašnjim temeljima može izazvati još više patnje tj., ratova. To je u konačnici put koji nam nalaže psiha kroz proces zrenja od mandale i ostalih simbola koji se javljaju u snovima i pokazuju da nam unutrašnjost nameće taj pu,t do vanjskih događaja koji nam govori da svaka ideologija pa tako i liberalni kapitalizam će završiti katastrofom. Učiti djecu ideologiji koje propagira današnje obrazovanje, tj. to je vjera u svemoć materije, pogubno  je te nas je dovelo do zida pred kojima sada stojimo. Svjesni smo da je ideologija naučenog propala ali bojimo se sada priznati da sve što smo naučili zapravo su samo vještine nipošto i znanje koje dolazi tek spoznajom unutarnjeg puta zrenja a onda i ostvarivanje ljubavi za kojom tako čeznemo.

 

– Nikola Žuvela