Iz osobnog iskustva: MMS – sredstvo koje ubija (skoro) sve patogene
Iako je priča o MMSu počela davne 1996. godine kada je Jim Humble počeo otkrivati da oralno uzimanje natrijevog klorita liječi malariju, stvar je predstavljena javnosti na internetu tek 2006. godine.
Formula je promijenjena, Humble je otkrio da aktivirani (zakiseljeni) natrijev klorit djeluje puno brze, efikasnije i sigurnije.
Tako je MMS s nama vec 10 godina. U Hrvatskoj široj javnosti se za njega čulo tek nedavno u emisiji Otvoreno na NOVA televiziji, kada su roditelji autistične djece izašli u javnost svojom pričom. Mnogi su se sablaznili, tvrdili da je to trovanje i mučenje djece, a pri tome su potpuno ignorirali činjenicu da je djeci bolje i da je to osnovna motivacija roditelja autistične djece da govore o MMS-u i svojim uspjesima u tretiranju vlastite autistične djece.
MMS je zapravo natrijev klorit koji se zakiseljuje nekom kiselinom koja je sigurna za čovjeka, a s ciljem dobivanja klor dioksida kao djelatne tvari. Kao i uvijek, treba znati neke osnovne stvari u vezi uzimanja svega, pa tako i MMS-a. Budući da su upute prilično detaljne i složene, napisao sam wiki članak sa svim najvažnijim tehničkim stvarima, te ga možete pronaći ovdje:
http://slobodni.net/showwiki.
Svatko bi prije uzimanja MMS-a trebao znati što piše u ovom wiki članku, bez toga možemo griješiti na cijeli niz nacina. Iako fatalnih grešaka, onih po život opasnih nema, ali se može pogriješiti na vrlo neugodne načine, a između ostalog i na načine da se uopće ne liječimo MMS-om, jer recimo korištenje bilo kojeg antioksidansa, najčešće vitamina C, blokira djelovanje MMS-a, jer je klor dioksid oksidans.
Kada pričamo o ubijanju patogena, klor dioksid je jedan od najboljih ubojica patogena. Djeluje u širokom spektru pH vrijednosti, što doduse nije toliko bitno kada se koristi u čovjeku, ali jest u industriji kreiranja pitke vode. Neusporedivo je efikasniji od klora (oko 10-tak puta), što sve govori da je klor dioksid preferirana metoda kreiranja pitke vode.
Tu svakako treba spomenuti i najkontroverzniju stvar u vezi s njime, a to je, je li uopce sigurno koristiti nešto kao MMS?
Pored empirijskog iskustva osobe koja je počela uzimati MMS jos davne 2008. godine, te naravno iskustva nekoliko milijuna ljudi širom planete Zemlje, znanstveni podaci o klor dioksidu govore da je zapravo prilično siguran, pogotovo ako se držimo propisanih doziranja koja su opisana u wiki članku (vidi link gore).
Pri propisanom uzimanju mozemo imati tkz. herxheimerovu reakciju. To je medicinski termin za mučninu koja se događa kada se ubijaju patogeni, specifično je otkrivena kod liječenja sifilisa antibioticima. Vrlo slična reakcija, samo puno gore izražena, s gorim posljedicama (opadanje kose i drugi problemi) jest kod kemoterapije.
Glavne razlike su u tome što kod kemoterapije ubijamo sve živo u našim tijelima, uključujući i zdrave stanice, te doziranje ne možemo fino kontrolirati. Kod MMS-a pak klor dioksid ubija samo patogene organizme, zdrave stanice i dobre mikroorganizme (one koji su aerobni) ne dira, baš zato što su aerobni.
Kao glavni razlog zašto je to tako, to je tkz. oksidacijski potencijal. Klor dioksid ima oksidacijski potencijal od 0,95, koji je manji od oksidacijskog potencijala kisika (koji je preko 1). Oksidacijski potencijal govori o agresivnosti oksidativnog sredstva. Što je viši oksidacijski potencijal to oksidativno sredstvo oksidira više toga.
Ljudi (a i brojni drugi višestanični organizmi) trebaju kisik za život, te ih zato i zovemo aerobnim. Samim time su zdrave stanice u ljudima svojim fizikalno kemijskim svojstvima prilagođene oksidativnim sredstvima, prije svega kisiku. Još kada uzmemo da je s višim oksidacijskim potencijalom kisik agresivniji od klor dioksida, shvaćamo da je MMS zapravo prilično siguran za uzimati ako slijedimo propisane upute (vidi link na wiki članak gore).
Usprkos tome, potpuno je razumljivo što mnogim ljudima MMS ne izgleda kao nešto što žele uzimati.
Zapravo i ne trebaju. Izbor metode liječenja svake osobe bi trebao pripadati toj osobi. Oduzimanje prava izbora liječenja je, po mojem osobnom mišljenju duboko nehumano.
Svi mi imamo odgovornost prije svega prema samom sebi. I samim time, moramo moći izabrati želimo li se lijeciti ovom ili onom metodom, pa čak i ako se ne želimo liječiti, to trebamo moćiizabrati.
Kada sam počinjao koristiti MMS nisam znao hoće li mi pomoći. Bio sam bolestan od Crohnove bolesti i alopatska medicina mi nije nudila nikakvu nadu, a moje stanje je bilo sve gore i gore. Tada sam bio očajan i nisam vidio nekog izbora. Sada, gledajući u retrospektivi, shvaćam koliko je MMS jaki ubojica patogena i da liječi (skoro) sve bolesti koje su uzrokovane patogenima.
Za sve one koji žele znati više o MMSu i raspravljati o njegovom djelovanju, sigurnosti, bilo čime vezanom uz MMS, mogu to učiniti na forumu Slobodni net: http://slobodni.net/t43/
-Alan Špicer
