Kako sijemo tako ćemo i žeti

To univerzalno duhovno učenje, koje možemo pronaći u gotovo svim svjetskim religijama, temelji se na istini o našoj međusobnoj povezanosti. Ta istina se tumači i pozitivno, kao zlatno pravilo (čini drugima što želiš da drugi čine tebi) i neutralno, kao zakon uzroka i posljedica (da će nam se osvetiti sve ono što činimo drugima). Jednostavno rečeno, ne možemo nikada biti sretni ako drugima nanosima patnju, da ćemo biti slobodni ako druge držimo zatočenima, da ćemo biti zdravi ako drugima uzrokujemo bolesti i da ćemo uspostaviti mir ako smo nasilni prema drugima. Kada oslobađamo druge postajemo slobodni; kada volimo druge postajemo voljeni; kada ohrabrujem druge, dobivamo ohrabrenje; kada smo blagoslov drugima, dobivamo blagoslov; kada drugima donosimo radost i iscjeljenje; pronalazimo radosti i iscjeljenje u svojim životima.Ta vječna mudrost je osnova inteligencije i suosjećanja se čvrsto temelji na istini o međusobnoj povezanosti. Pomoću toga možemo vidjeti da naše zlostavljanje životinja ima bolne posljedice za nas. Ironija je zapanjujuća. Primjerice, životinje u prirodi nikada nisu patile, ali životinje držane u skučenim prostorima, hrane se posebnim smjesama, te dobivaju lijekove i hormone kako bi se neprirodno udebljale (jer se prodaju po kilogramu). Pretilost je ozbiljan problem ljudskih svejeda. 60% amerikanaca ima prekomjernu težinu, a 26% je pretilo. Medicinski troškovi se broje u milijardama dolara, a psihološki troškovi su također golemi. Sijemo pretilost u  milijardama pilića, purica, svinja i krava, a žanjemo u sebi. Purice se obično uzgajaju, hrane i drže u skučenim prostorima kako bi se udebljale, pa zbog težine više ne mogu imati niti spolni odnos. To se zapravo događa sve većem broju ljudi.

One životinje u prirodi koje inače jedemo kao hranu, žive u obiteljima i imaju složene, žive i bogate društvene odnose s drugim pojedincima u svojim krdima, jatima, plovama i zajednicama. Na području životinjske farme sve se obiteljske veze nasilno prekidaju, bebe se otimaju majkama ili zbog mlijeka koje zatim krade čovjek, ili zbog skorog klanja. Svaka životinja predstavlja zasebnu proizvodnu jedinicu. To je ono što sijemo, a ono što žanjemo je vidljivo po svuda u ljudskom društvu: raspad obitelji. Što činimo životinjama činimo i sebi. Kao nikada prije obitelji se raspadaju, roditelji rastavljaju, djeca zlostavljaju, napuštaju, ljudi osjećaju otuđenost i usamljenost, jer predstavljaju proizvodne jedinice u bešćutnom ekonomskom sustavu.

Ženske životinje se davanjem hormona prisilno tjeraju na neprirodno rane trudnoće, osobito u industrijama jaja i mlijeka. Jer, to je jeftinije nego hraniti životinje dok prirodnim putem steknu spolnu zrelost. Kada ih prisilno oplođuju na industrijskim farmama, to su samo djeca. Ta djelatnost opterećuje sir, mlijeko i druge mliječne proizvode neprirodnom količinom estrogena i drugih hormona. Takve proizvode jedu naša djeca, a to ih tjera, pogotovo djevojčice, na neprirodni rani spolni razvoj. To je osnovni uzrok zabrinjavajućeg broja adolescentskih trudnoća i abortusa, ali o tome se rijetko priča.

Ista načela se ponavljaju na zadivljujuće raznolike načine. U milijarde bespomoćnih životinja nasilno unosimo ogromne količine kemikalija. Ljudi pak pate od ovisnosti i zlouporabe droga, oslanjanja na lijekove stravičnih nuspojava. Tupost i ignorancija je svojstvo društva koje legalno izdaje lijekove s otrovnim supstancama na recept.

Životinje na farmama prisiljavamo da žive u iznimno zagađenoj i otrovnoj okolini, da udišu zrak koji je otrovan zbog visokih koncentracija amonijaka, koji potječe iz izmeta tisuća zatvorenih životinja držanih na skučenom prostoru, žive u vlastitom izmetu i jedu zagađenu hranu. Ljudi sve više žive u vlastitom otpadu jer su naš zrak, voda i hrana sve zagađeniji. Prisiljavamo životinje da žive u vrlo stresnim uvjetima. Mi živimo u sve stresnijim uvjetima. Držimo ih u skučenim prostorima, osjećamo sve veću skučenost zbog ekonomskog pritiska koji raste, a zatvori su sve puniji. Tjeramo životinje da proizvode preko svih granica svojih mogućnosti, i mi smo pod neprestanim pritiskom da proizvodimo. Na farmama tjeramo milijune životinja u ludilo potpunim sprečavanjima izražavanja njihovi prirodnih želja i nagona, a ljudske duševne bolesti su također sve češće. Držimo ih u prenapučenim kavezima, a naša naselja su sve više napučena. Mučimo milijune životinja, a prema podacima organizacije Amnesty International ljudi nikada nisu toliko mučili jedni druge kao danas.

Životinjama uzgajanima radi hrane često se namjerno uskraćuje hrana. Ponekad se to čini kokošima radi stvaranja sindroma šoka koji potječe njihova tijela na početak još jednog ciklusa stvaranja jajeta, a ponekad se to čini radi uštede na troškovima hrane li zbog čistog nemara. U našem društvu je anoreksija česti poremećaj. Ljudi, uglavnom žene, često gladuju, ponekad do smrti. Čak i usprkos izobilju žitarica koje uzgajamo za prehranu stoke namijenjene za bogati svijet, tisuće siromašnih ljudi, uglavnom djece, svakoga dana umire od gladi.

Mlade ženske životinje, koje se rađaju u našem društvu za proizvodnju hrane, redovito prolaze kroz seksualno zlostavljanje u obliku opetovanog silovanja. Za taj se čin koristi euferizam: umjetna oplodnja, no, radi se o silovanju. Mlade ženske svinje, krave, ovce, koze, purice, kokoši  i druge životinje opetovane se siluju kako bi proizvodile potomke prije nego ih se zakolje. Za te životinje ljudi predstavljaju serijske silovatelje i mučitelje. Primjerice, mlade ženke purice u prosjeku se siluju dva puta tjedno u razdoblju od dvanaest do šesnaest mjeseci, a na kraju ih se zakolje radi pureće juhe i hrane za bebe. Osim sustavnog seksualnog zlostavljanja prilikom oplodnje, radnici na farmama seksualno zlostavljaju mnoge životinje, a osobito svinje. Silovanje je središnja metafora našeg društva i iznimno je ozbiljan problem. U Sjedinjenim Američkim Državama je žena silovana ili seksualno napadnuta svake dvije minute. Kao i u stočarskom sektoru gdje se ženke i majke brutalno zlostavljaju i iskorištavaju radi zarade, u ljudskom se društvu ženske i majčinske vrijednosti potiskuju te žene nemaju jednaki položaj kao i muškarci. Ta neprestana, nevidljiva dominacija nad ženama i nad ženskim životinjama ima goleme posljedice i velikim dijelom nudi objašnjenje za niži status žena u našem društvu. I kao što u životinjama vidimo samo meso i predmete koje jedemo, žene se često, baš kao i životinje, smatraju mesom za seksualno iskorištavanje. Kao što je Carol J. Adams pokazala, životinje su u našem društvu povezane kroz pornografiju, oglašavanje i medije. Životinje za hranu su prikazane kao privlačne žene koje žele da ih pojedemo, a žene su povezane sa životinjama kao seksualni objekti koji žele da ih se koristi.

Životinjama uzrokujemo bolesti jer ih prisiljavamo da žive u stravičnim uvjetima. Na nas također vrebaju nove i smrtonosne bolesti. Kada na neprirodan način smještamo ogroman broj životinja u male prostore, kada kidamo njihove životne veze, kada ih prisiljavamo da jedu izmet, krv, meso i organe životinja kojima se one u prirodi nikada ne bi hranile te hranu koja je ˝obogaćena˝ dijelovima tijela članova njihove vlastite vrste, onda industrijske farme pretvaramo u uzgajališta smrtonosnih virusa, bakterija, parazita i proteina koji nikada ne bi mogli razviti u prirodi. Ti patogeni, prenose se na nas kada jedemo hranu ili lijekove koji potječi od tijela tih mučenih životinja. Skučeni prostori u kojima su zatvorene uzrokuje visoke razine stresa, bolesti i zaraza kod životinja koje jedemo. Stočarska se industrija protiv toga bori davanjem velikih količina lijekova i antibiotika kako bi životinje preživjele dok ne postignu težinu potrebnu za klanje. To samo pogoršava stanje ljudskog zdravlja jer antibiotici i drugi lijekovi potiču evoluciju opasnijih i otpornijih sojeva bakterija i virusa.Kada sijemo bolest u bespomoćnim životinjama, sami također žanjemo bolest.

Trenutačno, znanstveni rade na tome da uzgoje životinje koje će biti tupe, neosjetljive i s kojima će se moći lako upravljati, koje se neće opirati. Sve to kako bi lakše preživjele nezamislivu bol i stres koji moraju trpjeti na industrijskim farmama. Oni žele stvoriti  životinje sa što manje osjećaja i svjesnosti, životinje sa slomljenim duhom, bez volje za životom, bez ikakve svrhe osim da služe ciljevima svojih ljudskih vladara. To bi povećalo zaradu. Što uzrokujemo drugima – takvi i postajemo.

Na kraju, sve se vraća, sve se plaća. Budući da uzrokujemo ovu stravu, svjedoci smo sve veće strave u medijima, zabavnoj industriji, ali i u događajima na svjetskoj razini. Budući da ubijemo mlade životinje radi hrane, svjedočimo povećanom broju samoubojstava među djecom i adolescentima. Budući da namjerno potičemo životinje na bijes, kao prilikom rodea, zooloških vrtova, cirkusa i ostalih načina ˝zabave˝ naš bijes je također sve veći. Budući da namjerno u njima izazivamo strah, kao u laboratorijskim istraživanjima straha, naš vlastiti kronični strah je sve veći. Budući da im uzrokujemo osteoporozu prisiljavajući ih da proizvode previše mlijeka i jaja, veliki broj ljudi pati od osteoporoze. Budući da ih namjerno šopamo kako bi smo kod pataka i gusaka stvorili natečene i bolesne jetre koje jedemo kao poslasticu koja se zove foie gras, kronično jedemo prekomjerne količine hrane koja sadrži otrovne tvari  te tako nanosimo štetu našoj jetri i drugim unutarnjim organima.

Budući da prisiljavamo životinje da budu bolesne, tjeskobne i pod stresom, i mi smo bolesni, tjeskobni i pod strersom. Budući da ih hranimo otrovima; neprirodnom, prerađenom i kemikalijama zagađenom hranom, u našim dućanima se prodaju slični otrovniproizvodi koji se nazivaju hranom. Budući da ih zatvaramo u male kaveze, zatvoreni smo u uredske kocke koje smo i sami napravili. Budući da životinjama oduzimamo njihovo dostojanstvo i privatnost, izgubili smo dostojanstvo, a naša privatnost je sve manja. Budući da im namećemo osjećaj besporočnosti, osjećamo sve veću bespomoćnost. Budući da ih svodimo na potrošnu robu, također postajemo potrošna roba. Budući da im ne dopuštamo da ispune svoju prirodnu svrhu, također gubimo vlastitu svrhu. Budući da im oduzimamo prava, gubimo vlastita prava. Budući da ih pretvaramo u robove, i sami postajemo robovi. Budući da imslamamo duh, naš duh se također slama. Kako sijemo, tako i žanjemo…

Iz knjige Hrana za mir  – Will Tuttle

Preuzeto s: duh-vremena.bloger.index.hr