Moringa – najhranjivija biljka na Zemlji
.
U podnožju Himalaja raste drveće visoko od pet do deset metara, s grupacijama sitnih ovalnih listova i krem obojanim cvjetovima nježnog mirisa. Ovo su Moringa oleifera – najčešće uzgajana od 14 vrsta iz roda Moringa, poznatog i kao “čudesno drveće”. Posebna odlika Moringa oleifara, je da su svi dijelovi ove biljke (lišće, cvijet, mlado korijenje, sjemenke) jestivi i upotrebljivi. Moringa pomaže kod želučanih čireva, kožnih bolesti, umora, impotencije, grčeva, dijabetesa, hemoroida, glavobolje, peludne groznice, snižavanje šećera u krvi…
Mnogo je zdravstvenih pogodnosti koje pruža ovo čudesno drvo. Istraživanja provedena pokazala su da moringa liječi više od 300 bolesti. Moringa sadrži više od 90 nutritivnih sastojaka, i 45 antioksidansa.
Izvor: http://moringadrvozivota.wordpress.com
Moringa je vjerojatno najhranjivija biljka na zemlji. Osim što štiti organizam, može se koristit i u kozmetičkoj industriji za parfeme i aromaterapijska ulja.
Moringina upotreba kao antibiotik u tradicionalnoj medicini datirana je tisućama godina unazad, dok znanstveni dokazi za to postoje tek od kasnih 1940-ih. Istraživanja su provedena uglavnom na Istoku, zbog čega je zapadna medicina i farmaceutska industrija u velikoj mjeri ostala u neznanju za djelotvorna svojstva moringe.
Indijski naučnici su identificirali Pterigospermin kao aktivnu tvar u Moringi koji uzrokuje njeno antibakterijsko djelovanje. Pterigospermin, nakon što se konzumira, razgrađuje se u dva zasebna benzilna izotiocijanata, tvari s poznatim antimikrobnim svojstavima. Istraživanja su pokazala da sok lista Moringe može biti osobito djelotvoran protiv bakterija Pseudomonas aeruginosa, koja može uzrokovati bolesti i kod životinja i kod ljudi. Ova bakterija obično inficira ljude sa oštećenjima izloženih tkiva ili sa oslabljenim imunološkim sistemom, često se manifestira kroz upale.
Rezultati studije obavljene u Indiji, koji su korišteni kao osnova mnogih novinskih izvještaja o Moringi kao čudesnoj biljci, navode da Moringa sadrži anti-kancerogene spojeve (fitokemikalije) koje pomažu zaustavljanje rasta stanica raka. Za Moringu se govori da je efikasna u liječenju raka jajnika, među mnogim drugima i bolesti kao što su artritis, anemija, srčane komplikacije, problemi sa bubrezima, skorbut, astma i probavni poremećaji.
Od strane znanstvenika je zapaženo da Moringa sadrži jedinstvene spojeve i donosi mehanizme koji će pomoći čišćenju jetre od toksina, pa čak će i preokrenuti štete koju su oni uzrokovali. Silimarin je flavonoid koji se nalazi u Moringi za koga se pokazalo da smanjuje uticaj hepatoksina na jetru, poboljšavajući njenu otpornost. Također štiti jetru od toksičnih uticaja soli rijetkih zemnih metala kao što su cerij i praseodimij i indij, za koje se zna da uzrokuju degeneraciju jetre. Znanstvenici tvrde da Moringa nekako navodi tijelo da se oslobodi tih otrovnih spojeva na mnogo brži način.
Moringe su veoma izdržljive, u dijelovima Afrike poznate su kao nebedies, što znači “drveće koje nikad ne umire” , zato što rastu na osiromašenim zemljištima te ponovo izrastu nakon što bivaju posječene i jedna su od rijetkih vrsta drveta koja proizvode plodove i tokom suše.
Ipak, postoji još jedna korisna osobina Moringa oleifera koja oduševljava znanstvenike: kada se raspuknu, sjemenja moringe mogu da pomognu u čišćenju zagađene vode.
U postrojenjima za obradu industrijske vode, najviše korišćena sredstva za koagulaciju su soli aluminijuma. Međutim, postoji zabrinutost – premda kontroverzna – da se dugotrajno izlaganje aluminijumu može povezati sa razvojem neurodegenerativnih bolesti. Soli željeza su alternativne, ali su teže za korištenje jer se njihova rastvorljivost mijenja sa vrijednošću pH.
Druge vrste sredstava za koagulaciju uključuju sintetičke polimere, ali, kao i kod ostalih koagulanata, potrebno je otkloniti mulj koji se formira u procesu razbistravanja: i premda sintetički polimeri riješavaju problem navodne povezanosti sa neurodegenerativnim bolestima, ostaje problem nedostatak njihove biorazgradivosti.
S obzirom da je Moringa oleifera i netoksična i biorazgradiva, i da dokazano smanjenje mutnoću, sadržaj gline i bakterija u vodi, čini se kao održiva alternativa u čišćenju zagađene vode.
Svidio ti se članak?
Podijeli ga s prijateljima!
