Priča o jodu: Dječak koji nikada nije bolestan
Priča o jednom jodiranom dječaku, za sve one koji se pitaju je li djeci ispravno davati jod.
Ovo je Patrik. Patrik još nema pune četiri godine. Razgovara kao odrasla osoba, zna sva slova, čita slova i povezuje ih u riječi, zbraja i MNOŽI brojeve, izrazito ga zanimaju drugi jezici pa je tako naučio cijelu englesku abecedu, sve brojeve, boje životinje i većinu geometrijskih oblika na engleskom jeziku. Ništa od toga ga nismo mi poticali, čak štoviše, pokušali smo to odgoditi ali prateći njegova pitanja i prateći njega, odgovarali smo mu na pitanja i sad imamo dijete koje nema još ni 4 godine a iznenađuje nas svojim znanjem iz dana u dan. Nije ovo zapravo ništa posebno, neka djeca razviju talent za glazbu, neka razviju talent za crtanje, a on je od prvog dana bio dijete koje je pokazalo zanimanje za govor i riječi.
Na stranu to što je on sve ovo naučio, Patrik nikada nije bio bolestan, i posljednji put kad je vidio doktora je bilo sa mjesec dana na pregledu kod pedijatra. Vidio ga je doduše kad je sa godinom i pol imao veliku ozlijedu prsta pa je morao na uspavljivanje i operaciju, ali to je bila viša sila, prvi i posljednji put kad nam je doktor bio potreban. I tad su mu prst namazali jodom, ‘ko bi rekao
Zašto ovo sve pišem? Kad je imao dvije godine, počela sam mu davati Jadrankin jod. Svima oko mene je to bilo strašno, jer zašto djetetu dajem nešto tako jako, no kao i uvijek do tada, ja sam vjerovala životu pa šta bude. Nikad me još to prepuštanje životu nije zeznulo . Dan nakon joda (tu noć je spavao od 20h- 11h ujutro) je imao ogroman skok u razvoju gdje je sjedio na dječjim puzzlama, onima sa slovima, i počeo mi na glas govoriti sva slova ispod kojih sjedi a za koja nas je prije ispitivao koje je koje slovo. Par dana nakon toga je počeo slagati rime, sam od sebe, a nastavak priče piše gore. Ukratko, postao je drugo dijete nakon dvije kapi joda. Jednom je bio šmrkav, dala sam mu jod i probudio se zdrav. Na moru smo svi (nas 6) imali crijevnu virozu i mislili da ćemo umrijeti, jedino je on skakao i jurio, njega je bolest potpuno zaobišla.
S dvije godine sam mu davala kap joda tjedno, s tri sam mu davala dva puta tjedno, sad mu dajem kad se sjetim, nekad svaka dva – tri dana, nekad prođe i dva tjedna da se ne sjetim, ali smatram da je jod + selen odigrao veliku ulogu u njegovom zdravlju i razvoju. Odigralo je veliku ulogu i to što je oduvijek bio slobodno dijete, nije on pratio nas nego mi njega. Pojeo je hrpu zemlje, koliko god to nekome bilo strašno, spavao na šumskom putu, ležao u lišću, skakao po lokvama, mazao lice blatom i jeo granje. Nije nikad dobio gliste, nikad imao proljev niti bilo kakve probleme od toga, samo još bolji imunitet.
Idem sada, probudit će se i vjerojatno me očekuje hrpa pitanja na koja nemam odgovor.
POANTA – dajte djeci jod. Jednom sam sebi u čašu stavila 10 kapi, okrenula se da uzmem selen a on mi je sve popio. Malo me jest presjeklo, no nije se otrovao, nije mu bilo ništa, samo to popodne nije mogao zaspati. Iako nisu u grupi, ovo je za sve one koji se sablažnjavaju kad čuju da klincu dajem jod, jer vjerujem da od 13 tisuća ljudi u grupi, sigurno ima još onih koji se boje.
-Ivana E. (Podaci poznati uredništvu AI)
