Liječenje leukemije prirodnim putem po metodi Marije Treben
Recept za čaj protiv leukemije i kako se liječi prirodnim putem. Prirodni lijek za leukemiju od ljekovitog bilja Marije Treben
Prirodni lijek za leukemiju po savjetu austrijske travarke Marije Treben je dan u nastavku teksta. Mi bismo samo napomenuli da su se recepti Marije Treben iz knjige Zdravlje iz Božje apoteke pokazali djelotvorni, zbog čega želimo podijeliti ovaj recept. Ovo nije samo narodni lijek za leukemiju, ovo je ujedno i cjelovita terapija za leukemiju ljekovitim biljem, pa ako krećete s tretmanom i liječenjem, onda pazite da ispoštujete sva pravila za liječenje leukemije koja su dana u narednom tekstu – stavljanje obloga od Šveden bitera, izbor hrane, pijenje čaja za leukemiju.
Leukemija nije naivna bolest iako medicina uspjeva neke vidove leukemije izliječiti radikalnim metodama. Ima mnogo vrsta leukemije, tako da je bitno na vrijeme ustanoviti dijagnozu i pratiti uputstva liječnika. Prirodno liječenje leukemije je pomoćna metoda i provodite je samo uz nadzor liječnika.
Leucaemia, leukemija, maligna bolest hematopoeznih organa, koju odlikuje poremećeno razmnožavanje i sazrijevanje krvnih stanica, uglavnom leukocita i njihovih matičnih stanica, u koštanoj srži, limfnim organima, a često i u drugim organima, a skoro uvijek i povećan broj leukocita u perifernoj krvi. Leukemija je najvjerojatnije i u čovjeka izazvana virusima, čije djelovanje pomažu nasljedni (genetski) i izvjesni vanjski čimbenici (ionizirajuća zračenja, kemijski spojevi i dr.).
ČAJ ZA LEUKEMIJU
Za bolesne od leukemije preporučuje se sljedeća čajna mješavina – sve biljke pomiješati zajedno u jedinstven čaj za leukemiju:
30 g koprive, 30 g nevena, 30 g izdanaka zove, 30 g ruse (rosopasa)
25 g suručice, 25 g ivanjskog cveća, 25 g hajdučke trave
20 g pelena, 20 g razgona
15 g kantariona, 15 korena maslačka
Na četvrt litre vode uzeti punu malu žlicu ove čajne mješavine. Tijekom dana piti, u gutljajima, najmanje dvije litre čaja. Bilo bi od velike koristi kada bi se navedene biljke iz prirode mogle donijeti svježe, ako ne sve, bar neke od njih. Kako uzrok nastanka leukemije treba tražiti u slezeni, dnevno piti i šest gutljaja čaja od iđirota. Ravnu malu žlicu korijena iđirota navečer potopiti u hladnu vodu, a ujutro ugrijati i procijediti. Prije i poslije svakog obroka piti po jedan gutljaj. Tri male žlice (može do tri velike) šveden bitera razblažiti u tri šalice biljnog čaja.
Leukemija ja podijeljena na osnovu trajanja bolesti na akutnu i kroničnu leukemiju, a na osnovu tipa stanica na granulocitnu, limfocitnu i monocitnu.
Preporučuje se stavljanje na jetru i slezenu obloga od Šveden bitera – švedske grenčice u trajanju od četiri sata dnevno, kao i parnih obloga od rastavića (za oba vidi Opći dio). Izbjegavati sve vrste namirnica koje sadrže kiseline, kao na primer naranče, limun, grejpfrut, razne voćne sokove, sirovo voće, jako začinjena jela, suhomesnate proizvode i masno meso. Kompot od jabuka se može jesti u neograničenim količinama.
Početkom studenog 1978. kod mene su došli očajni roditelji i doveli dječaka koji nije bio napunio ni šest godina. Peter V. iz N. u SRN imao je leukemiju u posljednjem stadiju. Bolest je počela u svibnju iste godine, groznicom i bolovima u nogama. Kako se njegovo stanje nije popravljalo, Peter je 1978. dospeo u bolnicu u Mannheimu. Poboljšanje zdravstvenog stanja nije konstatirano ni pri otpuštanju iz bolnice. Kada sam prvi put vidjela Petera, više nije imao kose, bio je jako blijed i umoran, i nije mogao jesti. Imao je i crne podočnjake; po njegovom izgledu se vidjelo da je bolestan. Dijete je živnulo odmah poslije prve kupke od timijana (vidi kod Timijana, Načini upotrebe), koju sam im ja preporučila. Voda za kupku, vraćena na biljku, bila je još dvaput grijana, tako da je ista količina upotriebljena za ukupno tri kupke. Dječak je pio i navedeni čaj. Iako tako malo, dijete je gledalo na sat, i svakih četvrt sata pilo po gutljaj čaja. I pri jelu se pridržavao dijete koja mu je bila propisana.
Krajem studenog 1978. roditelji su se s djetetom odvezli u manhajmsku bolnicu kako bi dječakovu krv dali na analizu. Nalaz krvi, ovoga puta mnogo bolji, za profesora je predstavljao pravu zagonetku. Sredinom prosinca je dječaku počela rasti gusta kosa; tada je s roditeljima ponovo otišao na analizu krvi. U bolnici su rekli: „Krvna slika je više nego normalna.“ Liječnici nisu znali kako objasneiti neverojatnu i neshvatljivu promjenu na bolje.
U travnju/aprilu 1979. je Peter sa svojim roditeljima došao na moje predavanje u Shiemgauhalle, Traunstein u Bavarskoj, i to kao potpuno zdravo dijete. Bilo je prisutno oko 1800 ljudi. Srazmjeran je bio i aplauz kada sam Petera predstavila publici i ispričala joj povijest njegove bolesti. I, krajem listopada/oktobra iste godine je s roditeljima došao na moje predavanje u Jahnhalle kod Pforzheim, gdje je bilo 2.200 prisutnih. Još jednom sam publici mogla da pokažem sasvim zdravo dijete. Kako mi je pisao na Božić, Peter je i dalje pio čaj, a majka mu je na slezenu i vrat stalno stavljala oblog sa šveden biterom i masirala ga uljem od majorana (bile su zahvaćene i limfne žlijezde na vratu). Olovkama raznih boja, na listu papira, nacrtao mi je neven, koprivu i hajdučkku travu, i dolje napisao: „Mom spasitelju“.
Bilo je to, za mene, nešto jedinstveno. Roditelji ga i dalje s vremena na vrijeme vode na analizu krvi iako je Peter sada zdrav dječak.
Smatram da su kontrole kod liječnika izuzetno važne, a dobro je nastaviti i s pijenjem čaja i stavljanjem obloga kako se nekada zloćudna bolest ne bi vratila.
