Dijeliti je ljudski. Način da dijelite vijesti o sebi, dobre i loše, eksplozivno se proširio proteklog desetljeća, a to se posebno odnosi na društvene medije i slanje poruka. Ali, do sada su sva istraživanja o „društvenom dijeljenju“, odnosno o tome da drugima govorimo o važnim događajima iz svog života, bila svedena na interakciju uživo.
U novoj studiji objavljenoj u posljednjem izdanju časopisa Computers in Human Behavior znanstvenici su istraživali što se događa kada ljudi dijele novim medijima. Koje medije ljudi biraju za dijeljenje važnih osobnih događaja? Kako se osjećaju kada dijele te događaje u okruženju s medijima u kojem nema neverbalnih znakova, kao što je npr. grljenje?
Društveno dijeljenje je široko rasprostranjeno, kaže autorica studije Catalina Toma, profesorica komunikologije na UW-Madison. „Došli smo do toga da događaj skoro da i nije stvaran dok nekome ne kažete za njega“, kaže Toma.
Studija, na kojoj je uz profesoricu Toma sudjelovala i studentica Mina Choi, uključila je 300 dodiplomskih studenata na UW-Madison. Sudionici su pratili kako dijeljenje djeluje na njihove emocije tako što su vodili dnevne bilješke i pisali što su dijelili, gdje su dijelili i kako su se osjećali poslije događaja i poslije dijeljenja.
Rezultati su pokazali da se skoro 70 posto društvenog dijeljenja u studiji odvijalo putem neke vrste medija, bilo da se radilo o slanju poruka, obavljanju telefonskih poziva, preko Facebooka ili Twittera.
Toma je proučavala predstavljanje ljudi na Internetu i kako socijalni mediji djeluju na emocionalno stanje ljudi koji obavljaju pozive, šalju poruke i preko društvenih medija se uvezuju s drugima.
Nadalje, sudionici su strateški birali medije koji bi zadovoljili njihove psihološke potrebe. Kada bi doživjeli pozitivne događaje u životu, ljudi bi radije taj događaj podijelili preko Twittera ili o njemu nekoga obavijestili porukom, jer je lako pristupiti tim medijima preko pametnih telefona, a nisu ni napadni u komunikaciji toliko da sugovornik ne mora odmah odgovoriti.
„Kad se dogodi nešto pozitivno, odmah nekome želite reći sve o tome“, kaže Toma. Kad iskusite negativne događaje, ljudi bi mogli opravdati upadanje u riječ sugovorniku i radije koriste telefone, koji su malo napadniji medij. „Često ćete čuti da ljudi kažu da čim telefon zazvoni, radi se o lošim vijestima“, kaže Toma. „Naši podaci to potvrđuju“.
Choi i Toma su također otkrile kako društveno dijeljenje putem medija povećava emocionalnost događaja. Dijeljenje pozitivnog događaja jača njegov utjecaj, učinak koji je poznat kao naglašavanje. „Ako nekome kažete, bit ćete još sretniji“, kaže Toma.
Ali, ako ste tužni jer ste imali loše iskustvo kod zubara ili ste se posvađali sa supružnikom i o tome nešto objavite na Facebooku, nećete se bolje osjećati. Bez obzira na to o kojem se mediju za dijeljenje radi, sudionici su se osjećali gore (dijeljenje telefonom imalo je najmanje negativan učinak).
„Negativan učinak događaja se samo pogoršao“, kaže Toma. „Dijeljenje je negativne događaje učinilo još stvarnijim.“ „Proučavanje kako ljudi dijele važne osobne događaje preko novih medija i kako se ljudi osjećaju povodom toga je zlatna prilika da naučimo kako ljudi funkcioniraju“, rekla je Toma.
