Lazarev: O djeci i odgoju

Za djecu su korisne igre u kojima dijete biva prevareno, u kojima mu ništa ne uspijeva i sve se raspada. U kršćanstvu je najveća vrlina poniznost, odnosno sposobnost da se prihvati u sebi uništenje zemaljskoga. Pasijans, igra u kojoj se slažu karte, u prijevodu s francuskoga znači strpljivost, poniznost. Gradnja tornjeva od kockica koji se ruše, slaganje cvjetnih aranžmana, oponašanje stresova koji su prijetnja zdravlju i životu potrebno je svakom djetetu.

Skladno dijete se rađa onda kada žena osjećaj ljubavi pretpostavi stabilnom zemaljskom blagostanju i kada je spremna na gubitke radi ljubavi

Djecu treba naučiti da ne ubijaju ljubav u sebi i drugima. Najvažnije je da im omogućujemo da osjete da će naša logika i sve predodžbe o svijetu i životu, bez obzira koliko nam se činile savršene, uvijek trpjeti udarce i rušenja od strane Božanske logike, i da su one samo dio, a ne i cjelina. U pedagogiji se ističu tri stvari: prvo – ono što djeca ne žele čuti i što ih nije briga; drugo – ono na što obraćaju pozornost su naši postupci; treće – ono kako se oni ponašaju je upravo ono što smo i samo ranije činili i duboko u svojoj duši osjećali. Tako da pedagogija kreće od roditelja.

Da dijete ne bi uzimalo vašu karmu, češće ga podsjećajte da Boga treba voljeti više od oca i majke. Zašto domaće životinje uzimaju karmu svojih vlasnika, a zatim se razbolijevaju i umiru? Zbog toga što ovise o svom gazdi, od njega dobivaju hranu, i gazda postaje smisao i svrha njihovog života. Što više budete dijete činili ovisnim o vama, to će ona preuzimati više naše „prljavštine“ i zbog toga će patiti, a ceh za to plaćate sami. Međutim, ako se kod sina pojavi osjećaj da sve dobiva od Boga, pa ako je to i preko roditelja, tada će zaštita koju ima, biti prenijeta i na vas.

Kada se obraćate Bogu molite ga da se vaša djeca nikada ne odriču ljubavi, da nikada ne guše ljubav niti je omalovažavaju. Molite Boga da im dade snage da sačuvaju ljubav u srcu i onda kada su im ugroženi život, sreća i sudbina. Molite se da shvate kako iza svega stoji božja volja i da praštaju drugima i sebi. Da bi pomogli svojim potomcima, potrebno je da otklonite barem pet oblika agresije prema ljubavi, to su:
Najmanja agresija prema roditeljima, počevši od djetinjstva.
Stotine puta prođite sve momente kada ste se uvrijedili na voljene i vama bliske osobe. Oprostite im. Najvažnije je da poradite na praštanju nemilih situacija iz doba puberteta, kada ste se prvi put zaljubili, kada ste počeli stvarati obitelj i kada su vaša djeca došla na svijet.
Nezadovoljstvo sa sobom, beznađe, očaj, ogorčenost na život.
Kod žena je taj program prvenstveno poguban po djecu i unuke. Oprostiti sebi je često mnogo teže nego oprostiti drugom.
Žal za prošlošću.
Strahovi i brige vezane za budućnost.
Ako samo jedan od tih parametra ostane u vama i pored rada na sebi rezultat će izostati. Da biste bili u stanju oprostiti ljudsko, moramo osjetiti božansko. Ono nam treba biti ishodište svega. Da bismo mogli osjetiti božansko u sebi moramo naučiti ne odricati se ljubavi, ne ubijati već učiniti sve kako bismo je sačuvali. Molite se Bogu da vam dade snagu sačuvati ljubav, ma šta da se dogodilo. Molite se da vam oprosti za to što ste se odricali od ljubavi kada ste bili povrijeđeni, kada ste se ljutili, osuđivali, osjećali beznađe, strah i tugu.

Djeca i unuci imaju druga polja i problemi u njima izgledaju drugačije. Ako odatle nadire opasan val, on je u stanju u kratkom vremenu upropastiti život i sudbinu čovjeka. Da ne bi došlo do toga čovjek se treba mijenjati dublje. Svoju životnu filozofiju, ponašanje, i navike. Jedino tako će stići do duša svojih potomaka kako bi ih očistio. Ako i pored svega i dalje imamo visoko mišljenje o sebi i vrijeđamo se, razdražujemo kada nam krene loše, ozlojeđujemo se i zlopamtimo, onda našoj budućoj djeci i unucima ne može biti bolje, već samo gore. Pitanje je vremena, kada će opasan val s njihovih duša krenuti prema nama.

Djetetu treba stalno ukazivati na to da su njegov život, volja, želje, sposobnosti i karijera samo sredstvo i način da u sebi razvije što više ljubavi prema Bogu i realizira božanski dio sebe. Bez takvih temelja, za dječje zdravlje i dušu je opasno da jača volju i sposobnosti. Sudbina djeteta mnogo ovisi o majci. Što više ona zaboravlja na ljubav i okreće se željama i nametanju svoje volje, sve više se trudi zavladati mužem i podčiniti ga. Ako se ta tendencija ne zaustavi na vrijeme, inercija dominacije ljudskog nad božanskim se razvija poput tumora i počinje proždirati njezinu dušu i duše njezinih potomaka. Osobito u današnje doba kada se svi procesi ubrzavaju.

Djeci:
„Da se ne bismo svađali, zapamtite dvije stvari koji se trebate pridržavati. Prva je – da volite, poštujete i pazite svoje roditelje. Druga – ako vas roditelj nešto zamoli onda to trebate i uraditi. I to bez odlaganja“.

Majci i baki treba napomenuti da obrate posebnu pozornost na razdoblje djetinjstva. Tada se formira karakter i postavljaju temelji emotivne osobe. Razdoblja puberteta, prve ljubavi, udaje, trudnoće – trebaju biti potpuno čisti.

Naučite djevojčicu da voli, da se moli i da prašta.

Prva stvar koju nikada ne smijemo zaboraviti jest da su uvrede i poniženja koja primamo najdragocjeniji lijek koji nam je dan kako bismo svoje duše osloboditi negativnih programa i na taj način ih očistiti. I ne samo naše, već i duše naše djece.

Oprostiti drugom znači odreći se ljudskog zadovoljstva. Ako smo tada u stanju zadržati u sebi i kapljicu božanske ljubavi gubeći ljudske vrijednosti, zadobivamo božanske. Razvijajući spremnost i sposobnost praštanja, prihvaćajući sve kao božju volju, ne gubeći pri tome ljubav, naša će se podsvijest brzo početi mijenjati. Bit će nam lakše shvatiti kako čovjek koji nas je uvrijedio nije uopće bitan. Lakše će nam biti da mu oprostimo ako ga zamislimo dok je bio dojenče.

Besmisleno je osjećati i iskazivati mržnju, razdražljivost i ljutnju prema djetetu. Odgoj koji se temelji na strahu i ponižavanju djeteta je ubojstveno po njega, a samoubojstveno po roditelje. Ako nam se nešto ne sviđa kod našeg djeteta, prvo trebamo promijeniti sebe i tako ćemo pomoći njemu da se promijeni. To ne znači da djecu ne treba kažnjavati, ali im uvijek treba oprostiti i voljeti ih.

Ako se dijete neodgojeno ponaša, nastavit ćemo i dalje voljeti ga i opraštati mu, ali to ne znači da mu treba dopustiti da se i dalje tako ponaša već ga treba kazniti ako je potrebno, kako bi se oslobodio loših navika.

Najbolji način i put da se ljudi oko vas promijene na bolje, jest da se vi prethodno promijenite.

Dijete nastaje iz ljubavi. Da bismo mu tu ljubav prenijeli, u tom je trenutku potrebno izgubiti ljudsko.
Što smo više u stanju da se u trenucima patnje i bola okrenemo ljubavi, djeca će nam biti zdravija.
Što su nam talentiranija djeca suđena, više ćemo im ljubavi morati prenijeti kako bi bila zdrava.
Znači da ćemo morati proći kroz više boli i patnje kao nečega što nas treba prethodno očistiti.

Što se više budete okretali i posvećivali Bogu i radu na sebi, intenzivnije promjene će se odigravati u vama, a samim tim će i priprema za rođenje djece biti bezbolnija

Kada čovjek stalno osjeća ljubav u sebi i ima potrebu da daje, njegova se duša čisti, a samim tim i strukture informacijskog polja, jer to je jedno te isto. Kada se duša očisti, odnosno dublji slojevi naše osobnosti, tj. Onih koji su povezani s našim tijelom.
Ljudska ljubav više traži i uzima, nego što daje. Zahtjevi se odnose na želje i težnju da se život učini što udobnijim, sigurnijim i duljim.
Božanska ljubav daje. Što je ona jača u nama, sretniji smo kada dajemo, nego kada uzimamo.
Onaj tko se uči davati više nego što dobiva, čisti svoju dušu.
Budući da se dijete rađa iz ljubavi, a ne iz želja, da bi se ono rodilo i preživjelo, kod žene treba biti prisutna veća želja za davanjem nego za uzimanjem. Ona prethodno treba u sebi stvoriti naviku da daje ljubav i energiju. Ljubomora, ljutnja i povredljivost, ovisnost o seksualnim željama, sve je to više orijentira ka uzimanju nego davanju, oduzimajući joj dragocjenu energiju nužnu da se dijete rodi. To se ne odnosi samo na djecu, već od tog ovisi opstanak i razvoj čitave njezine obitelji. U posljednje vrijeme ženama koje ne mogu ostati u drugom stanju preporučuju gladovanje. Mnoge su nakon toga zatrudnjele.

Ako je majka stalno u sebi podupirala osjećaj nadmoći nad mužem ili drugim ljudima, ako je dugo osuđivala, ljutila se i padala u očaj i bezvoljnost prema životu, uoči ili tijekom trudnoće, onda se sigurno može reći, da će dijete imati problema u komunikaciji sa svojim vršnjacima.

Mnogi roditelji griješe kada misle da djeca usvajaju ponašanje koje im oni izvana pokazuju. Njima nije jasno kako to da se dijete ponaša u potpunoj suprotnosti od onoga kako su se oni ponašali. Ali oni nisu krali da bi došli do novca, niti su otimali ni ubijali, nisu se ni osvećivali niti proklinjali, kako je moguće da njihovo dijete u sebi sve to nosi. Kako to kada su se oni ponašali pravedno i moralno, da se sve te duhovne vrijednosti kod njihovog djeteta izvitoperuju?
Odgovor je sljedeći – moral i pravednost predstavljaju način ponašanja koji nas usmjerava ka ljubavi.
Ako se roditelj odrekao ljubavi njegovo dijete će se odreći moralnosti.

Dugo nezadovoljstvo sudbinom, ogorčenost na ljude, osuđivanje svijeta u kojem živimo, stanje i gubitak vjere u sebe, strahovi i sumnje kada je budućnost u pitanju, odricanje od ljubavi prema roditeljima ili prema voljenoj osobi, jer su svjesno ili nesvjesno učinili da patimo, sve to postupno razjeda dušu na suptilnom nivou, što postaje vidljivo na našoj djeci, a na unucima se već odražava katastrofa.

Duša bez ljubavi počinje kopniti, samo što nije odmah vidljivo. Prema tome, bolje je što prije pristupiti radu na sebi i ne čekati da se pojave posljedice.

Onda se i kod odraslog sina mogu rapidno na bolje promijeniti crte karaktera i ponašanje. U takvim slučajevima govorim roditeljima.
Što su intenzivnije vaše emocije to one dublje prodiru u vašu podsvijest i dalje dopiru u budućnost, gdje utječu na duše vaše djece i unuka.

U doba puberteta dolazi do najintenzivnijih emotivnih bura. Ljutnja na roditelje, strahovi, ogorčenost sudbinom i životom, ako su u tom razdoblju prisutni, sljedećih deset godina mogu uzrokovati vrlo ozbiljne probleme u životu. Slijedeća faza je prva ljubav. Tada čak i najobičnija negativna misao usmjerena ka voljenoj osobi može napraviti katastrofu na unutarnjim, suptilnim razinama. Po pravilu je prva ljubav neuspješna i donosi puno jada i patnje. Kao i kod poroda, kroz bol i patnju tijela i duše, pročišćava se ljubav prema bogu, što daje mogućnost da se rode zdrava i živa djeca.
U razdoblju prve ljubavi, za mladiće je najopasnije kada osuđuju, za djevojčice – kada dopuste da ih obuzme očaj i ogorčenost životom. Sljedeće razdoblje kada dolazi do prave eksplozije osjećaja je uoči upoznavanja budućih supružnika i razdoblje neposredno prije stupanja u brak.

Koji je smisao izraza: «svi brakovi sklapaju se na nebesima»? To znači da su supružnici na suptilnom planu znaju od mnogo ranije, u njihovim poljima već postoje duše njihove djece koja se trebaju roditi. Prema tome čak i ako izvana ne dolazi do značajnih izražavanja emocija, u njihovoj podsvijesti odigrava se prava revolucija. Kod takvih veza su uzajamna očekivanja, vrijeđanja i ljutnje isto tako opasne.

Postoje još jedno vrlo važno razdoblje u životu pojedinca, to je način ponašanja roditelja u vrijeme trudnoće. Njihova životna filozofija, karakter i ponašanje usklađuju se ne samo u dušu, već i u samu fizičku i genetsku strukturu djece. Ako u posljednjem trenutku prođemo kroz cijeli život, stresne i bolne situacije koje smo iskusili, napuštajući u njima ljudsku logiku i prepoznajući u svemu božju volju, u stanju smo promijeniti prošlost naše djece, samim tim i njihovu budućnost.