Najopsežniju i najkvalitetniju studiju pod nazivom „VeryHappy People” („Iznimno sretni ljudi”) proveli su Ed Diener i Martin Seligman s Harvarda.

Studija se provodila punih 80 godina tijekom kojih su pratili živote 222 čovjeka.
Promatrali su ih sa stajališta životne ispunjenosti koristeći se pritom brojnim parametrima.
Ova dvojica znanstvenika provela su vrlo invazivnu analizu.
Proučili su, naime, veliku količinu liječničkih kartona svojih ispitanika, provodili na stotine osobnih
intervjua s njima, a ispitanici su morali ispunjavati brojne upitnike.

Njihovo revolucionarno otkriće govori o tome da su društvene veze u jako velikoj korelaciji s osjećajem ispunjenosti u životu.
Razmislite o tome.

Pokraj svega na što su obraćali pozornost u svojoj studiji, samo je jedan čimbenik bio doista povezan sa srećom. I to nije bilo zdravlje, dobar izgled, slava ili život u toplom podneblju. Najvažniji čimbenik je bio koliko je snažne međuljudske odnose izgradio određeni ispitanik.

Vishen Lakhiani
The Buddha and the badass, uskoro u prijevodu Knjigoteke

Vishen Lakhiani, aktivist, autor, osnivač i predsjednik Mindvalley sveučilišta koje objedinjuje najbolje svjetske edukatore s misijom ujedinjenja svijeta kroz prenošenje mudrosti i preobražavajućih ideja koje naš sustav ignorira, govori o tome zbog čega bismo zapravo trebali oprostiti

“Provedete li dovoljno vremena proučavajući osobni razvoj, neizbježno ćete čuti o vrijednosti oprosta.

Naravno, to zvuči dobro u teoriji. No, budimo realni, nije lako oprostiti. Posebno kada treba oprostiti osobi koja vas je duboko povrijedila. Bivši kolega koji vam je zabio nož u leđa; bivši partner koji vam je lagao; čak i roditelji koji nam nikad nisu dali priznanje ili ljubav za kojima smo čeznuli kad smo bili mali.

Ponekad mislimo da oni jednostavno ne zavrjeđuju našu empatiju. I zapravo, ne zavrjeđuju. Ali ono što većina ljudi ne shvaća jest da kod oprosta nije riječ o drugoj osobi koja im je učinila nešto nažao. Riječ je o nama.

Nije potrebno oprostiti zbog nje, već zbog sebe.

Put ka velikom uspjehu u životu, prema izuzetnim osobnim postignućima i radosti, nije nužno napor, težak rad, novac, pa čak ni sreća, nego oprost.

Ako predugo ostanete u stanju razmišljanja i vraćanja na učinjenu nepravdu, bol koju ste osjećali u prošlosti, postaje dio vaše sadašnjosti. Osvježavate svoju bol svaki put kad mislite na situaciju u kojoj ste bili povrijeđeni. Svaki put kada komunicirate s nekim tko vas podsjeća na osobu koja vas je izdala. Svaki put kad pogledate u ogledalo i sjetite se da ste pali na taj trik, povjerovali pogrešnoj osobi, potpisali ugovor koji niste trebali.

Vaš um čini taj osjećaj dijelom vas i integrira ga u način na koji razmišlja o budućnosti. Um kaže, “Ok, osoba A me povrijedila u prošlosti, to znači da sigurno ne mogu vjerovati osobi B.” “Moj prvi posao je propao, pa će i moj sljedeći biti katastrofa.” “Dopustio sam si vjerovati u pogrešnu stvar u prošlosti, pa ne mogu vjerovati svom sudu u budućnosti.” Bol koju nosite sa sobom postaje dio vašeg obrasca poraza.

Upravo zbog toga je potrebno oprostiti.

Opraštanje nije dopuštanje neprijateljima da slobodno odšetaju i odrješivanje od njihovih loših djela. Opraštanje je oslobađanje sebe za bolju budućnost koja vas čeka. Za veću osobu koja ste sposobni postati. Za sljedeću fazu života u kojoj nema utega prošlosti. Za fantastičan život koji vi zavrjeđujete.”

Knjigu KOD IZNIMNOG UMA možete naručiti na webshopu Knjigoteke.

Soulfood.rs

Budite zahvalni za sve! Najsnažniju lekciju o kreiranju i osiguravanju dobre sreće dobio sam od svojeg učitelja Takede. Jednom mi je ispričao priču o čovjeku koji mu se, sav očajan, obratio za pomoć. Čovjek je imao ogromne dugove i trebao je novac. Učitelj mu je rekao da će mu posuditi novac pod jednim uvjetom: mora sto tisuća puta reći arigato (hvala)! To je značilo da će morati mjesecima svaku minutu reći ‘hvala’! Čovjek se složio. Ali, u trenutku kada je trebao doći po novac, više mu nije ni bio potreban! Zašto? Zato jer se promijenio njegov mentalni sklop, koji je sada podrazumijevao samo zahvalnost, i to je počelo donositi nagrade. Uspio je otplatiti sve svoje dugove i više nije trebao od drugih ljudi (i banaka) posuđivati novac.

Zadnjih godina čitam puno stručnih knjiga, kako bih upamtila što više počela sam voditi bilješke o svakoj knjizi koja ostavi poseban utisak na mene. Na ovaj način lakše se vratim i podsjetim dijelova koji su mi se svidjeli ili citata koje sam izdvojila. Kada sam počela čitati “Atomske navike” shvatila sam da će ove bilješke nadmašiti sve prethodne. Na trenutke sam željela prepisati cijele pasuse i stranice. Što je to bilo drugačije kod ove knjige?

James Clear je godinama izučavao kakav utjecaj navike imaju na naš život dugoročno. U mladosti je i sam doživio traumatično iskustvo i bio suočen s mračnim prognozama koje je prevazišao upravo razvijajući nove navike u svom svakodnevnom životu. Kreirao je nove obrasce ponašanja i držao ih se s jasnim ciljem koji je želio postići. Iz ovog iskustva krenuo je dalje u istraživanje i poslije nekoliko godina pokrenuo je blog koji je vrlo brzo privukao pažnju i dobio veliki broj pratitelja, odatle se i rodila ideja o knjizi.

U knjizi James je predstavio jasnu vezu između naših navika i ciljeva koje ostvarujemo, motivacije i ustrajnosti, identiteta i vrijednosti koje nas drže na pravom putu. Kroz osobna iskustva, naučna istraživanja i razgovore s drugima autor predstavlja jednostavnu matricu za promjenu. Knjiga je napisana jednostavno, s konkretnim savjetima i odgovorima na pitanja koja svatko od nas sebi postavlja: Kako pronaći i popraviti uzroke naših loših navika? Kako da dobre navike učinimo neizbježnim, a loše nemogućim? Koje je najvažnije pravilo za promjenu ponašanja? Kako da svakoga dana ustrajemo pri dobrim navikama?

Svi smo mi svjesni navika koje želimo razvijati ili opet nekih kojih se želimo riješiti. Ono što nam je nedostajalo jest KAKO to postići. Ova knjiga nam daje upravo to.

James u knjizi predstavlja vrlo jednostavne načine da osvijestimo svoje dobre i loše navike, s posebnim osvrtom na značaj ustrajnosti. Građenje dobrih navika uspoređuje s kamatom u banci, gdje je naš uspjeh rezultat naših svakodnevnih navika, a ne jednokratne transformacije.

Želja inicira, zadovoljstvo održava.

Proces izgradnje dobre navike autor je podijelio u 4 jednostavna koraka: signal – žudnja – odgovor – nagrada. Prva dva pripadaju fazi problema, kada shvatimo da nešto želimo promijeniti, druga dva pripadaju fazi rješenja, kada preuzimamo akciju i postižemo promjenu koju želimo. Svako naše ponašanje je vođeno željom da se riješi neki problem. Na ovoj matrici izgradio je model za usvajanje dobrih navika:

• Signal: neka bude očigledno.
• Žudnja: neka bude privlačno.
• Odgovor: neka bude lako.
• Nagrada: neka bude zadovoljavajuće.

Isto tako ukoliko pričamo o negativnim navikama kojih se želimo riješiti dovoljno je da obrnemo matricu i učinimo ih manje privlačnim, teško dostupnim i veća je vjerojatnoća da ćemo ih zaista uspjeti izbaciti iz svog života. Bitna razlika koju autor uvodi kroz knjigu jest značaj sistema kod postizanja ciljeva. Ciljevi su rezultati koje želimo postići, a ono što nas vodi do njih je zapravo sistem procesa koji usvojimo, navike koje razvijemo. Zbog toga njegov savjet je da se upravo fokusiramo na svoje sisteme, kako ćemo postići cilj i zadržati promjenu trajno.

Najpraktičniji način da promijenimo sebe jest da promijenimo ono što radimo.

Svaki proces promjene počinje svjesnošću. Mnogi ljudi misle da im nedostaje motivacija, zapravo im nedostaje jasnoća. Što točno želimo postići, kada i gdje ćemo to učiniti? Na temu motivacije autor razbija još jedan mit gdje navodi kako je motivacija precijenjena i da zapravo okruženje često ima mnogo veći utjecaj. Okolina utječe na izbore koje pravimo kao i navike koje razvijamo i na taj način oblikuje naše ponašanje. Ono što je dobra vest jest da ne moramo biti žrtva svog okruženja, možemo biti i njegov arhitekt.

Kada svjesno redizajniramo svoje okruženje, mi zapravo postavljamo temelj za život kakav želimo.

Još jedna bitna tema koju autor dovodi u vezu sa stvaranjem dobrih navika i ukidanjem loših navika jest pitanje našeg identiteta. On izdvaja 3 nivoa promjene ponašanja: ishod, proces i identitet. Ishod je polje gdje postavljamo ciljeve, ono što želimo postići, ono što dobivamo kao rezultat svojih akcija. Proces su naše navike, ono što radimo. Identitet su naša uvjerenja, predrasude, naša slika o sebi, kako sebe doživljavamo. Kada ovako postavimo stvari imamo 2 jasna pravca kreiranja navika. Navike koje su zasnovane na ishodu kada je fokus na onome što želimo postići i navike zasnovane na identitetu kada je fokus na onome što želimo postati. Ono što proizlazi iz našeg identiteta uvijek ima veću snagu i značaj, kada smo ponosni na određene aspekte našeg identiteta, tada smo i više motivirani da održimo navike koje su u vezi s tim. Sa novim navikama naš identitet se mijenja i postaje podrška daljnjim promjenama. Naš identitet je ono što održava nove navike.

Na pitanje koliko je talent bitan za naš uspjeh ponovo se vraćamo na temu okruženja, gdje zapravo naše okruženje određuje pogodnosti naših gena i korisnost naših prirodnih talenata. Kada se naše okruženje promijeni mijenja se i kvaliteta koja određuje uspjeh. Naša kompetencija ovisi od konteksta u kome se nalazimo. Geni ne određuju našu sudbinu, oni određuju naše mogućnosti. Područja u kojima smo genetski predisponirani za uspjeh su područja gdje ćemo lakše razviti zadovoljavajuće navike. Zbog toga je ključno da se usmjerimo prema područjima koja nas uzbuđuju i odgovaraju našim prirodnim vještinama. Kada usaglasimo svoje ambicije s našim sposobnostima tada zapravo ostvarujemo maksimum rezultata s minimumom napora. Naši geni ne eliminiraju potrebu za radom, oni nam olakšavaju rad. Naši geni nas ne mogu učiti uspješnim sami od sebe, potrebno je da radimo na svom uspjehu.

Majstorstvo zahtijeva praksu, zato su navike važne. Ono što izdvaja uspješne jest to što se oni pojave na treningu i kada im je to dosadno, zato što su ustrajni na putu svog cilja. Najveća prijetnja našem uspjehu nije neuspjeh, već dosada. Navike koje smo razvili nam dosade, zato što nas prestanu oduševljavati.

Svi mi imamo ciljeve koje želimo ostvariti, nije važno u čemu se trudimo napredovati i biti bolji. Važno je da na tom putu ustrajemo i kada nam to nije interesantno i uzbudljivo. Ustrajavanje u trenutcima dosade je ono što izdvaja profesionalce od amatera.

Uspjeh nije cilj koji ćemo dostići, to je stalni proces napretka i usavršavanja. Tajna postizanja rezultata ja da nikada ne stanemo. Male navike se ne zbrajaju, one se umnožavaju i tako nas dovode do velikih i dugotrajnih promjena.

I za kraj jedan za mene sasvim novi pogled na doživljaj sreće. James sreću predstavlja kao odsustvo želje. Što to u praksi znači? Kada primimo signal i ne želimo ništa promijeniti, to zapravo znači da smo zadovoljni trenutnim stanjem. Sreća je prostor između ispunjenja jedne želje i stvaranja nove. To je trenutak u kome svjesno proživljavamo sadašnjost, sagledavajući što sve imamo, što smo postigli i gdje se trenutno nalazimo.

Ako se trenutno nalazite u situaciji da niste u potpunosti zadovoljni svojim životom, odnosima, poslom, okruženjem ova knjiga vam može pomoći da to promijenite. Sami smo odgovorni za svoj život i kada to shvatimo zapravo stječemo moć da nešto i promijenimo.

Velike želje su te koje pokreću velike akcije. Naše djelovanje otkriva koliko mnogo zapravo nešto želimo. Naše akcije otkrivaju naše iskrene motivacije. Naša očekivanja određuju naše zadovoljstvo.

Knjiga Atomske navike prevedena ja i u knjižarama će biti u 3.mjesecu. Već sada možete naručiti svoj primjerak i kupiti ga s 40 kuna popusta. Informacije i narudžbenica su na:
ATOMSKE  NAVIKE PRETPRODAJA

Sonjadakic.com

U životu se puno puta zadovoljimo onim što mislimo da je ispravno, prikladno i sigurno. Bojimo se promjene.

Bojimo se izaći iz svoje zone komfora i suočiti se sa svijetom bez stvari na koje smo navikli.

Bojimo se ići dalje, jer iza sebe ne možemo ostaviti ljude ili mjesta koja poznajemo.

Tako gledamo na sebe i svoju sreću, gubimo život na krivom mjestu kada trebamo ići dalje i dalje.

Ako nisi sretan gdje si sada – kreći se! Nisi stablo. Ne morate se zaglaviti i zauvijek ostati na jednom mjestu.

Ako vas ljudi oko vas ne usrećuju, ostavite ih iza sebe. Ako svaki put kad ih sretnete, imate osjećaj da nešto nije u redu, odmaknite se od njih. Ne dajte da dođu do vas i gube vam vrijeme.

Ne dopustite im da vam uzmu pozitivnu energiju.

To ne znači da ih potpuno uklanjate iz svog života, nego odlučite ne provoditi svoje vrijeme oko ljudi zbog kojih se osjećate stresno, fizički ili mentalno. Prestanite biti zadovoljni takvim vezama, razgovorima i osrednjim ljudima.

Ako se zbog vašeg posla osjećate nesretno, odustanite. Ako više ne možete učiti i rasti u svom poslu, nastavite i pronađite novi.

Boravak na poslu zbog kojeg se osjećate tužno i iscrpljeno je za vas toksično. Bez obzira na plaću, trećinu dana ne biste trebali provesti osjećajući nezadovoljstvo.

To uključuje puno problema i davanja sebe. Ne činite to. Vaša sreća je ono što definira vaš uspjeh. Ako niste sretni, ne možete biti uspješni u životu. Možda ste uspješni u poslu, ali nikad se iznutra nećete osjećati ispunjeno.

Ako se ne osjećate sretno u gradu u kojem živite, preselite se. Ne ostanite na mjestu samo zato što je poznato i ugodno.

Ako ostanete samo zato što je vaše mjesto sigurna zona i bojite se preseliti se, stvarno biste trebali dobro razmisliti o svojim odlukama.

Jer kad se najviše bojiš skakati, samo tada bi trebao skočiti. Inače ćete uvijek biti zaključani na jednom mjestu.

Jer dom je mjesto na kojem se osjećate sretno, a ne gdje se osjećate sigurno.

Ako vas ljubav ne zadovoljava, odustanite. Vaš partner nije posljednja osoba na Zemlji. Veza bi vas trebala učiniti da blistate, cvjetate i nadahnjuje vas da postanete bolja osoba.

Da rastete. Da ste sazrijevate. Ona ne bi smjela biti tužna. Stoga ne morate ostati u takvoj vezi.

Trebate zdravu, zrelu, ljubavnu, nadahnjujuću vezu, onu zbog koje se osjećate kao da ste na nebu. Ne pristaj na manje.

Ako niste zadovoljni stazom svog života, promijenite je. Bilo da je to put vaše karijere ili studija, ako se ikada nađete u situaciji u kojoj smatrate da ste napravili pogrešan izbor – zaustavite se na trenutak i promijenite smjer.

Ne gubite vrijeme, novac i trud na nešto zbog čega vaša duša ne pjeva od radosti. Čak i ako to znači da ćete izgubiti još godinu dana prije diplome ili ako morate početi ispočetka – učinite to! I učinite to kad niste zadovoljni svojim izborom. Učinite to i sljedeći put odaberite mudro.

Ako ustanovite da vas život rastužuje, promijenite svoju perspektivu. Počnite gledati na život s druge tačke gledišta.

Ne fokusirajte se na stvari koje ne možete kontrolirati, fokusirajte se na sebe i ono što možete učiniti da biste se osjećali dobro. Promijenite pesimističnu ideju s optimističnom i pogledajte kako se sve mijenja na bolje.

„Izgovarati riječi zahvalnosti pristojno je i ugodno, djelovati sa zahvalnošću velikodušno je i plemenito, ali živjeti zahvalnost isto je što i dotaknuti Raj” – Johannes A. Gaertner

Postoje dva dokazano djelotvorna načina kako u bilo kojem trenutku, a posebice u teškim situacijama možete preokrenuti svoj život nabolje. Radi se o opraštanju sebi i drugima, o čemu je bilo riječi u prethodnom nastavku, i zahvalnosti. Bez zahvalnosti nema sreće i zadovoljstva. Umijeće življenja je u stvari zahvaljivanje za život i sve ono što nam donosi. Poticanje i promocija zahvalnosti sastavnica su svih velikih religija i vjerskih tradicija. Prema Immanuelu Kantu nezahvalnost je suština, esencija zla.

Jesu li ljudi u osnovi zahvalni ili nezahvalni?

Ovo pitanje povezano je s drugim fundamentalnim pitanjima: Jesu li ljudi u osnovi dobri ili zli, altruistični ili egoistični? Dobri ljudi su u načelu zahvalni ljudi, a zahvalni ljudi su u načelu altruistični. I obrnuto zahvalni ljudi su dobri ljudi, a dobri ljudi su altruistični. Obično se kaže da svi znaju što je to zahvalnost i kako se osjećamo kad nam netko učini nešto dobro, nešto što želimo, kada dobijemo neki dar. Zahvalnost se počinje oblikovati ka instinktivna i spontana reakcija na neko dobro koja se vremenom razvija u crtu ličnosti i moralnu vrlinu. Međutim, kod nekih osoba ova vrlina ličnosti se ne razvije dovoljno. Tako su primjerice narcisoidne osobe nesposobne za istinsku zahvalnost.

Zahvalnost može biti emocionalna reakcija na dar, crta ličnost, moralna vrlina, ali i više od toga duhovno iskustvo i proaktivno životno stajalište koje svatko može izabrati ako želi stvoriti bolji život sebi i drugima. Zahvalnost je osjećaj koji prati primanje dara, neovisno o tome je li dar zaslužen ili nije, je li konkretan predmet ili je apstraktna gesta pažnje i ljubaznosti. Prema Robertu A. Emmonsu i Joanni Hill prirodna zahvalnost sastoji se u zahvaljivanju na dobru koje je netko primio, a duhovna zahvalnost temelji se na Božjoj dobroti bez obzira na to jesmo li ili nismo nešto dobili. Drugim riječima zahvalnost može biti emocionalna reakcija, ali i duhovno životno stajalište i mistično iskustvo. Bit molitve u sve tri velike monoteističke religije, judaizmu, kršćanstvu i islamu, nije u tome da se nešto traži od Boga, nego da se iskazuje vječna zahvalnost i da se Bog slavi zbog života i milosti. Bogu treba iskazivati zahvalnost i za našu sposobnost da osjećamo zahvalnost. Zahvalnost u duhovnom smislu zapravo znači svjesnost o vrijednosti života.

Sve se u životu događa s razlogom: Da bismo mogli biti zahvalni za život, rast i razvoj

„Najvažnije je biti na svemu zahvalan. Onaj koji je to naučio zna što znači živjeti. Razotkrio je cijelu životnu zagonetku. Biti zahvalan na svemu” – Albert Schweitzer

Sljedbenici filozofije zahvalnosti tvrde da se na sve što nam se događa u životu, pa i na bolest, nesreću, težak gubitak, treba gledati kao na dar. Prema M. Kirshenbaum (2004) deset je sljedećih razloga za sve što nam se događa u životu: 1. da imamo istinski doživljaj pripadnosti i osjećamo se u svojemu svijetu istinski dobro kao kod kuće, 2. da u potpunosti prihvatimo sebe; 3. da shvatimo da se možemo osloboditi strahova koji nas sputavaju; 4. da steknemo sposobnost opraštanja, 5. da otkrijemo svoje istinske talente; 6. da otkrijemo istinsku ljubav; 7. da postanemo jači: 8. da naučimo uživati i radovati se životu; 9. da naučimo živjeti s osjećajem da imamo određenu misiju i svrhu u životu; 10. da postanemo istinski dobre osobe. Za kršćane životni križevi su dar koji se treba nositi sa zahvalnošću. U dobru je lako osjećati zahvalnost i to može svatko. Duhovnost nam i u nevolji omogućuje prakticiranje zahvalnosti za ono što imamo što nam omogućuje da postanemo još bolji, snažniji, mudriji, uspješniji. Vjernici u nevoljama imaju najdublji osjećaj Božije blizine i prisutnosti kad istinska molitva uvijek uključuje zahvalnost.

Zahvalnost je radost življenja i put do sreće

Duhovni zakon zahvalnosti nam govori kako će se naše zadovoljstvo i sreća uvećati ako prakticiramo zahvalnost. Nezahvalnost zamagljuje dobrotu i umanjuje radost življenja i komunikacije s drugima. Ako naše životne okolnosti dovode do sreće i radosti, tada izražavanje zahvalnosti potiče na još veću radost i sreću. Kada smo u nepovoljnim životnim situacijama izražavanje zahvalnosti u prvi plan stavlja pozitivno mišljenje kojim možemo prevladati stara vjerovanja i potaknuti oblikovanje novoga ja. Zahvalnost nam omogućuje da živimo u miroljubivom, vedrom i kreativnom stanju duha, a na svoj paradoksalan i neuhvatljiv način otvara vrata i mnogim drugim duhovnim darovima. Prema G.K. Chesterstonu, jednom od najplodnijih autora u prošlom stoljeću, mjerilo ili test svake sreće je zahvalnost.

Zahvalnost nas povezuje sa svijetom oko nas

Duhovnost se izražava i kroz zahvalnost. Naime, zahvalnost je važna sastavnica duhovnosti koja nas povezuje s nečim većim od nas. Istraživanja pokazuju kako zahvalnost gradi i jača društvene veze i prijateljstvo potičući ljude da žive u miru i skladu. Zahvalnost je duhovno iskustvo i kanal koji vodi do spokoja i razumijevanja, koji nas povezuje s drugim ljudima i svim živim bićima. Izražavajući zahvalnost zračimo pozitivnu energiju koja nam se vraća u krasnim iskustvima s drugima jer je energija zahvalnosti vrlo moćna privlačna sila. Prema rimskom filozofu Ciceronu zahvalnost nije samo najveća od svih vrlina, nego je i roditeljica svih drugih vrlina.

Zahvalnost je povezana s duhovnim zdravljem

„Tko god svojom voljom zahvaljuje Bogu i sam postaje bogat”

– Albert Schweitzer

Jedna od najvećih zapreka doživljavanju punoće i radosti življenja jest u nezahvalnosti. Često zbog ludog tempa života nemamo vremena za tišinu i razmišljanje o blagoslovima života. Kvaliteta našega života ovisi o onome na što usmjeravamo svoju pozornost i svoje misli. Duhovno zdrava osoba je blagoslovljena zato što može sa zahvalnošću učiti, rasti, voljeti, opraštati, stvarati, dijeliti i pomagati drugima. Znati zahvaljivati znači znati se usmjeravati na ono što je dobro u životu, a mjera je i duhovnog i duševnog zdravlja sklonost pronalaženju dobra u sebi i oko sebe. Zahvalnost je duhovni stav i način postojanja koji iscjeljuje i dušu i tijelo.

Zahvalna razmatranja i dnevnik zahvalnosti mogu značajno poboljšati kvalitetu našega života i zdravlja. Zahvalnost i zahvaljivanje uzdižu nas na višu razinu svijesti koja je povezana s boljim životom. „Hvala Ti, Bože, za svu dobrotu i darove” je iskaz koji kad se ponavlja na čudesne načine može aktivirati kreativne potencijale i snagu. Kad smo zahvalni za ono što imamo, zahvalnost za život, njegove lekcije i darove umnožava dobro u našim životima. Istraživanja pokazuju da zahvalni ljudi lakše dobivaju podršku drugih ljudi, bolje se snalaze u životu, zdraviji su i društveno prilagodljiviji. Prema Robertu A. Emmonsu i Joanni Hill „budite zahvalni i doživjet ćete radost, sreću i ispunjenost. Ljudi koji su svjesni božanske prisutnosti, češće i dulje se dive ljepoti koja ih okružuje i svjesniji su dobrote i darova koji im se nude.

Prof. dr. Miro Jakovljević

Izvor

Svi žele biti sretni.

To izgleda kao najjednostavniji, najosnovniji zahtjev koji možemo tražiti. Ipak, mnogi grčevito traže čitavi život tajnu sreće, i umiru osjećajući kao da joj se nisu ni približili.

Sreća često leži u detaljima, i svakodnevici. Evo nešto da pomognete sebi naći sreću u životu, s ovih 5 koraka koje možete poduzeti i danas.

.1. Primjetite detalje

Sreća nastupa kad počnete obraćati više pozornosti na male stvari. Sreća nema neku posebnu klauzulu koja kaže da se sretan može biti samo ako to uključuje neki veliki događaj u kojem se smiješ od uha do uha barem tri dana u komadu. Sreća trenutka može trajati danima, tjednima, ili čitav život. Prepoznajte ove trenutke, i počet ćete ih pronalaziti sve više i više u trenucima kad ih najmanje očekujete, poput proljetnog cvijeća u sred zime.

2. Budite zahvalni

Primjetiti kad ste sretni je prvi korak, biti zahvalan da imate te trenutke treba biti sljedeća prirodna stvar. Uzeti si minutu ili dvije svaki dan samo da bi bili zahvalni za sve dobro što ste iskusili taj dan vam brzo može prerasti u močnu naviku koja donosi dodatne dobre trenutke sreće u vašu svijest, a samim time i u vaš život. Čak i bolje od toga, započnite dnevnik i upišite – „5 stvari na kojima sam zahvalan za danas“.

3. Pomognite drugima da pronađu svoju sreću

Ako ste uvijek fokusirani na sebe i očajnički tražite tajnu vlastite sreće, najvjerojatnije je nećete pronaći. Jednostavan način da si pomognete osjećati se češće sretno je da pomognete drugima da pronađu sreću. To možete napraviti pomoću jednostavne geste kao što je slanje čestitke prijatelju u kojoj mu govorite koliko vam znači, ili na većoj skali, posvećujući vrijeme, energiju ili novac u dobrotvorne svrhe.

4. Izrazite se umjetnošću

Bez obzira na to smatrate li se umjetnikom ili ne, kreativno izražavanje je vrlo zdravo, afirmirajuće i može vam pomoći da budete sretniji. Možete pisati, slikati, pjevati, plesati, kuhati, vrtlariti ili izabrati neki drugi način izražavanja koji vam više odgovara. Ne morate se time baviti četiri sata u komadu, zapravo samo malo svaki dan je dugoročno korisnije za vaše sveopće zadovoljstvo i dobrobit.

5. Fokusirajte se na pozitivno

Logično je da se ono na što se fokusiramo i usredotočimo, razvija. Ako ste cijeli dan gledali vijesti, vaš um će biti preplavljen samo lošim stvarima koje se odvijaju u svijetu. Vaše raspoloženje i pogled će se ravnati prema tome. Umjesto da tražite pozitivno u ljudima, događajima i svom životu. Svaki put kad pomislite nešto negativno, okrenite to u pozitivnu stranu. Uskoro će vam to postati navika i naravno, što više pozitivnih misli i utjecaja imate, to ćete biti sretniji.

Izaberite jedan od gore navedenih savjeta i počnite ih koristiti kako bi se usrećili!

– Dan Goodwin
Preuzeto s: http://www.ifeelgoodportal.com/2010/11/kako-biti-sretan-5-koraka-koje-mozete-napraviti-danas/

Vaša nadarenost, vaš talent, vaše vrline su u stvari vaši vijesnici Neba koji su se nastanili u vama da bi radili. Trebate toga biti svjesni jer onoga dana kada počnete bivati toliko gordi zbog svojih uspjeha, kao da je to samo vaša zasluga, na ovaj ili onaj način ovi prijatelji će se izgubiti i vama će nestati taj talent ili vrlina. Koliko ljudi je izgubilo svoj talent zbog svoje oholosti! Dok su drugi privukli kvalitete, razvili ih zahvaljujući svojoj smjernosti.

I kada se ponekad osjetite sretni, a da zato ne postoji poseban razlog, znajte da ste primili posjetu nebeskih stvorenja. A ako ne cijenite ono što čine za vas, izgubit ćete to stanje. Zatim ćete uložiti mnogo veće napore da bi ih ponovo našli, ali gotovo je, ovi vas duhovi neće više posjetiti, neće vam posvetiti ni jedan pogled, neće vam se smijati, neće vam reći ni jednu riječ, neće napraviti ni najmanji pokret za vas. Jedina stvar koja može da razljuti ove svete duhove je nedostatak zahvalnosti. Oni vole da se cijeni njihova ljubav, njihova plemenitost. Oni poznaju vaše greške i vaše slabosti, čak ih i opravdavaju i ne zaustavljaju se na tome, naprotiv kažu: „Oh, jadni u kakvom su stanju, treba im pomoći!“ Ali, kada vide da vi ne cijenite njihovo prisustvo, napuštaju vas.

Ne, oni nemaju potrebu za vašom zahvalnošću ali znaju da, ako ih vi ne poštujete, ne možete nikada zaista iskoristiti sve što vam mogu dati. Zato ne zaboravite: najveća tajna, najveći ključ za vašu sreću i vaše napredovanje je z a h v a l n o s t. Sve dok poštujete ono što vam Nebo daje ono vas neće napustiti.

– Omraam Mikhael Aivanhov

Mislim da je ono što žene zovu ljubavlju, a što im donosi najrazličitije nevolje, zapravo samo strast, mašta i očajnička ovisnost, kao i strah da pokušaju nešto drugo.

Prava ljubav se dugo gradi i povezana je s poštovanjem, snagom karaktera, nježnošću, suradnjom, čašću i žrtvom. Svim “ali ja ga volim” ženama postavljam sljedeće pitanje: “Da ste roditelj, biste li takvog muškarca upoznale sa svojom kćerkom?”

Zanimljivo, odgovor je uvijek: “Ne!”

 
– Laura C. Schlessinger