U životu se puno puta zadovoljimo onim što mislimo da je ispravno, prikladno i sigurno. Bojimo se promjene.

Bojimo se izaći iz svoje zone komfora i suočiti se sa svijetom bez stvari na koje smo navikli.

Bojimo se ići dalje, jer iza sebe ne možemo ostaviti ljude ili mjesta koja poznajemo.

Tako gledamo na sebe i svoju sreću, gubimo život na krivom mjestu kada trebamo ići dalje i dalje.

Ako nisi sretan gdje si sada – kreći se! Nisi stablo. Ne morate se zaglaviti i zauvijek ostati na jednom mjestu.

Ako vas ljudi oko vas ne usrećuju, ostavite ih iza sebe. Ako svaki put kad ih sretnete, imate osjećaj da nešto nije u redu, odmaknite se od njih. Ne dajte da dođu do vas i gube vam vrijeme.

Ne dopustite im da vam uzmu pozitivnu energiju.

To ne znači da ih potpuno uklanjate iz svog života, nego odlučite ne provoditi svoje vrijeme oko ljudi zbog kojih se osjećate stresno, fizički ili mentalno. Prestanite biti zadovoljni takvim vezama, razgovorima i osrednjim ljudima.

Ako se zbog vašeg posla osjećate nesretno, odustanite. Ako više ne možete učiti i rasti u svom poslu, nastavite i pronađite novi.

Boravak na poslu zbog kojeg se osjećate tužno i iscrpljeno je za vas toksično. Bez obzira na plaću, trećinu dana ne biste trebali provesti osjećajući nezadovoljstvo.

To uključuje puno problema i davanja sebe. Ne činite to. Vaša sreća je ono što definira vaš uspjeh. Ako niste sretni, ne možete biti uspješni u životu. Možda ste uspješni u poslu, ali nikad se iznutra nećete osjećati ispunjeno.

Ako se ne osjećate sretno u gradu u kojem živite, preselite se. Ne ostanite na mjestu samo zato što je poznato i ugodno.

Ako ostanete samo zato što je vaše mjesto sigurna zona i bojite se preseliti se, stvarno biste trebali dobro razmisliti o svojim odlukama.

Jer kad se najviše bojiš skakati, samo tada bi trebao skočiti. Inače ćete uvijek biti zaključani na jednom mjestu.

Jer dom je mjesto na kojem se osjećate sretno, a ne gdje se osjećate sigurno.

Ako vas ljubav ne zadovoljava, odustanite. Vaš partner nije posljednja osoba na Zemlji. Veza bi vas trebala učiniti da blistate, cvjetate i nadahnjuje vas da postanete bolja osoba.

Da rastete. Da ste sazrijevate. Ona ne bi smjela biti tužna. Stoga ne morate ostati u takvoj vezi.

Trebate zdravu, zrelu, ljubavnu, nadahnjujuću vezu, onu zbog koje se osjećate kao da ste na nebu. Ne pristaj na manje.

Ako niste zadovoljni stazom svog života, promijenite je. Bilo da je to put vaše karijere ili studija, ako se ikada nađete u situaciji u kojoj smatrate da ste napravili pogrešan izbor – zaustavite se na trenutak i promijenite smjer.

Ne gubite vrijeme, novac i trud na nešto zbog čega vaša duša ne pjeva od radosti. Čak i ako to znači da ćete izgubiti još godinu dana prije diplome ili ako morate početi ispočetka – učinite to! I učinite to kad niste zadovoljni svojim izborom. Učinite to i sljedeći put odaberite mudro.

Ako ustanovite da vas život rastužuje, promijenite svoju perspektivu. Počnite gledati na život s druge tačke gledišta.

Ne fokusirajte se na stvari koje ne možete kontrolirati, fokusirajte se na sebe i ono što možete učiniti da biste se osjećali dobro. Promijenite pesimističnu ideju s optimističnom i pogledajte kako se sve mijenja na bolje.

Napravite popis ljudi koje ne možete podnijeti, ljudi na koje ste ljuti, ljudi koji su vam nešto skrivili – i upitajte se: ‘Kako sam se našao u toj situaciji? Kako sam ušao u taj odnos? Kakvi su bili moji motivi? Kako bi moji postupci u toj situaciji izgledali objektivnom promatraču?’ Nemojte se – ponavljam – nemojte – fokusirati na ružne stvari koje je učinila druga osoba. Ne tražimo ovdje nekoga na koga ćemo svaliti krivnju. To smo činili cijelog života i nikamo nas nije dovelo. Sve što imamo jest dugačak, beskoristan popis ljudi koje krivimo za sve što je ikada krenulo loše! Dugačak, beskoristan popis! Pravo pitanje, jedino važno pitanje jest ‘Gdje sam ja bio u svemu tome? Kako sam otvorio vrata koja su me dovela tamo?’

Loše se stvari događaju i dobrim ljudima. Ali ti dobri ljudi zatim ne provode ostatak života škripeći zubima i stalno si iznova puštajući tu svoju ogorčenu mentalnu videosnimku. Osobni sukobi koji nas najviše uznemiruju, oni koje kao da nismo spremni otpustiti, su oni u kojima smo mi odigrali neku ulogu koju ne želimo priznati. Zbog toga ta bol traje – zbog toga što odbijamo uvidjeli njegov izvor. Ne možemo ga otkačiti jer odbijamo pogledati u mjesto gdje je zakačen za nas.

Najgora bol u našim životima potječe od pogrešaka koje odbijamo priznati – od stvari koje smo učinili, a koje su tako neusklađene s onime tko mi jesmo, da ne možemo podnijeti pogled na njih. Postajemo dvije osobe u istoj koži, dva čovjeka koji ne trpe jedan drugoga. Lažljivac i osoba koja prezire lažljivce. Nema te boli koja bi bila ravna bolu te bitke što bjesni ispod razine svijesti. Mi bježimo od te boli, ali ona trči s nama. Kamo god da odemo, tu bitku nosimo u sebi.

Učinite to što sam rekao. Sastavite popis svih ljudi koje krivite za poteškoće u svom životu. Što ste ljući na njih, to bolje. Zapišite njihova imena. Što ste više uvjereni u vlastitu nedužnost, to bolje. Napišite što su oni učinili i kako su vas povrijedili. Zatim se zapitajte kako ste otvorili ta vrata. Ako je vaša prva reakcija da je ta vježba besmislena, zapitajte zašto je tako jako želite odbaciti. Upamtite, ne radi se o tome da odriješimo te ljude od njihova dijela krivnje. Odrješenjem od grijeha bavi se Bog, a ne vi. Vi se bavite samo jednim pitanjem: Kako sam otvorio ta vrata?

– John Verdon