Ovo nije ni malo lagana tema. Prvo dotiče se velike većine ljudi koja su u duhovnosti i koja rade na sebi, a drugo dotiče se i mene samog jer sam u prošlosti i ja “radio na sebi” a zapravo na kraju se ispostavilo da sam koristio duhovnost i “rad na sebi” da bih pobjegao od sebe, svojih problema i realnosti u kojoj sam živio. Nekada prije čini mi se da je to bilo manje izraženo.

Čini mi se jer na našim područjima nisu bile dostupne sve duhovne tehnike koje danas jesu, a od kojih dobar dio zagovara disocijaciju od emocija, ega i realnosti u kojoj živimo. Budimo realni i iskreni prema sebi, svi smo emotivno povrijeđeni i ranjeni počevši od najranije djetinjstva pa do dan danas. U ovom trenutku ne morate znati sve događaje koji su vas povrijedili ali za početak barem da budete svjesni da je toga bilo, to je prvi korak. Drugi korak je educirati se i osviještavati kako djetinjstvo i događaji u njemu utječu na vaš život u ovom trenutku jer definitivno se pokazalo da zapravo bježimo i branimo se od povreda koje smo doživjeli u najranijem periodu života. Nisam psihoterapeut pa nemam pravo ulaziti u veće detalje no ovo što sam naveo je činjenica i ona je vidljiva kod većine ljudi ako znate gdje i kako gledati. Razumijevanje navedenog daje novu perspektivu i pogled na same sebe ali i sve druge oko nas koji na neki način povređuju sebe i druge, daje osnovno razumijevanje da to rade nesvjesno iz obrane od emotivne boli.

Čovjeku je u prirodi ugrađeno da izbjegava bol, a traži ljubav i ugodu no ono što se u praksi pokazalo jest da dugotrajno izbjegavanje suočavanja s boli koja je u nama samo donosi oboljenja na jednoj ili više razina i neće nestati sama od sebe ili ako okrenemo pogled od te boli. Štoviše u pitanju nije samo naša bol, u toj boli, povredi i traumi ostao je i dio nas, i to ne figurativno govoreći već doslovno. Svaki put kod nekog emocionalno teškog događaja odcijepi se i zamrzne u vremenu dio nas, naše energije, svijesti i ličnosti. Taj dio koji je povrijeđen ostane psihoenergetski zamrznut u vremenu i ne razvija se (ili otežano) dalje kao drugi naši aspekti što se može primijetiti kako u nezrelom ponašanju kako i u problemima koji se pojavljuju dalje u životu. Ti problemi su gotovo uvijek kombinacija psihoemotivne i fiziološke prirode gdje najčešće uočim fizičko oboljenje u kombinaciji sa depresijom, anksioznošću, iracionalnim strahovima itd.

Zbog prirodnog poriva izbjegavanja boli, ali i toga što kao ljudska rasa još uvijek se nismo spremni s njom suočiti, skloni smo na razne načine bježati od boli, ali i od sebe. Načina zaista ima mnogo, od otupljivanja alkoholom, drogama i kockom pa do bježanja kroz prezaposlanost i radoholičarstvo te naravno kroz duhovnost i “rad na sebi”, što je i tema ovog blog-a. Ako me pitate osobno iskustvo, radoholičarenje i “rad na sebi” je bio moj as u rukavu. Radoholičarstvo i ”rad na sebi” su mi ujedno davali osjećaj važnosti, značaja, vrijednosti i posebnosti, tako da zapravo nikad se ne radi samo o jednoj stvari već kombinaciji više njih. Što se tiče današnje duhovnosti tu je više problema, a jedan od njih je prepuna polica knjiga selfhelp tematike koje su napravile pravi kontra efekt – umjesto da su nas približile samima sebi, zapravo su nas udaljile od samih sebe. Autori knjiga često imaju djelomično znanje sukladno s njihovom razinom svijesti, što je ok, ali malo njih nas vraća u vlastitu cjelovitu ljudskost i često su nesvjesni svog ”shadow” utjecaja na društvo misleći da imaju ultimativno znanje i da su neupitno pomogli svojim čitateljima.

Zbog toga je jako izazovno pronaći ono što zagovara i nudi cjelovitost i dovoljnu stručnost u pojedinom području. Sve što na bilo koji način i nivo promiče izbjegavanje prolaska i suočavanja s boli je zapravo štetno jer kroz osvještavanje i prolaskom kroz bol i ostale neugodne emocije zapravo prihvaćamo i iscjeljujemo tu istu bol i sebe. U nama su mehanizmi iscjeljenja i jedino kroz nas do iscjeljenja može i doći. Možete godinama “raditi na sebi” i proći stotine terapija, a da zapravo napravite tek par koraka u napretku. Što god radili s figom u džepu, odnosno s rezervom i zadrškom, bili toga svjesni ili ne, rezultat bi mogao izostati pa tako se možete naći u situaciji da cijeli život radite na sebi, a da niste dotaknuli krucijalne probleme. Za dotaknuti duboke i krucijalne probleme treba nam pomoć od terapeuta koji će nam svojim iskustvom pomoći u doticanju i prolasku kroz iste. Probleme treba imenovati pravim imenom umjesto da se pravimo da ih nema jer bez imenovanja gubimo priliku za iscjeljenje.

-Vedran Mikuličić

Dodir iscjeljenja

FB stranica: https://www.facebook.com/groups/dodiriscjeljenja/

Spoznaja da smo nekome pomogli unosi osjećaj većeg samopoštovanja. Život odjednom počinje dobivati neki smisao. U svakom slučaju, u tom trenutku dobijemo osjećaj neke više svrhe.

• Neale Donald Walsch jedan je od najutjecajnijih američkih autora duhovne književnosti u svijetu.
• Autor je ukupno 33 knjige o duhovnosti i njezinoj primjeni u svakodnevnom životu ljudi, a sedam ih se našlo na popisu bestselera New York Timesa.
• Najpoznatiji je po seriji kultnih knjiga „Razgovori s Bogom“ koje su prevedene na čak 37 jezika i prodane u milijunskoj nakladi diljem svijeta.
• Knjige „Razgovori s Bogom“ nastale su na temelju odgovora nadahnutih Bogom na pisma koje mu je Walsch uputio zahtijevajući odgovore o svojem nesretnom životu.
• Inspiriran serijom knjiga i njegovim osobnim životom 2006. godine snimljen je film „Conversations with God“.
• U ožujku 2018. godine u Zagrebu je premijerno predstavio hrvatsko izdanje svoje knjige „When everything changes, change everything”, hrvatskog naslova „Devet promjena koje mogu promijeniti sve“.
• Knjiga se bavi emocijama i njihovom utjecaju na živote ljudi. Na njezinim stranicama čitatelji mogu pronaći metode kako se nositi sa životom kada se u njemu suočavaju s velikim promjenama. Upravo je tada potrebno promijeniti misli, način na koji se doživljava život te emocije koje osoba proživljava, a sve to u konačnici rezultira promjenom životne stvarnosti.

• Promjena znači izmjena ili preobražaj neke okolnosti, situacije ili stanja, fizičke ili ne-fizičke naravi, i to na takav način da je originalno, odnosno, prethodno stanje toliko radikalno drukčije nego prije da ga je više teško prepoznati i nije se više moguće vratiti ni u što slično tom prethodnom stanju.

• Zajedno s potrebom da razgovarate s drugim ljudima, također je poželjno da uronite duboko u svoju nutrinu i povratite bliskost sa svojom dušom.  Ali ovo nije ono isto zatvaranje u sebe kao što ste donedavno radili. Ovdje se povezujete sa svojom dušom, a ne umom.

• Postoji šest stvari koje kreiraju vašu realnost u ovom fizičkom iskustvu koje zovemo život, a to su: događaji, podaci, istine, misli, emocije i iskustvo. Ako se samo jedna od ovih stvari promijeni, promijenit će se i vaša realnost.

• Većina ljudi misli da je strah direktna posljedica događaja, kao neki njegov nastavak. Dakle događaj = strah. No, to nije istina. Dokaz tomu jest činjenica da se emocija ne pojavljuje ravnomjernim intenzitetom. Iste stvari ne provociraju jednaku količinu straha kod, primjerice, dvoje različitih ljudi. Ponekad možda i da, ali uglavnom ne. Možda jedna osoba uopće ne osjeća nikakav strah, dok je kod druge on vrlo intenzivan.

• Od čega nastaje strah? Od nečeg unutar vas. Vaših ideja, sjećanja, projekcija i koncepata, vašeg mišljenja i razumijevanja, želja i odgoja, i tako dalje. Sve navedeno pripada samo jednoj jedinoj kategoriji: mislima.

• Misli hrane sve

• Misao je ideja koju izmišljate. Promjena koja vam se u životu događa nije nešto što ste izmislili, ali jeste misli koje o tome imate. One najčešće nemaju dodira s konačnom realnošću, niti promatranom realnošću, ali su itekako povezane s iskrivljenom realnošću. Zapravo, one su te koje ih i kreiraju.

• Problem s idejama je da one uopće ne moraju biti istinite, a mogu se itekako doimati stvarne. Kada su u pitanju misli, vaš um ne zna razliku između stvarnoga i zamišljenoga, između onoga što se događa sada i što je bilo onda, što je činjenična istina, a što lažna.

• Spoznaja da smo nekome pomogli unosi osjećaj većeg samopoštovanja. Život odjednom počinje dobivati neki smisao. U svakom slučaju, u tom trenutku dobijemo osjećaj neke više svrhe.

• Vaš instinkt vas gura u budućnost. On kaže: ako želiš budućnost, poslušaj svoju prošlost, pa čak i ako je se trenutno ne možeš sjetiti. Tvoja stanična memorija (pod-direktorij) u sebi ima pohranjeno sjećanje kompletne povijesti cijele ljudske vrste. I ako je itko ikada u povijesti, otkad je svijeta, naišao na podatke kojima upravo svjedočiš, odmah će ti biti dostupni.

• Sve što trebate napraviti kako biste promijenili misli o nečemu jest promisliti dvaput. Kada se suočavate s velikom promjenom i strahom koji se zakači na to, mnogi ljudi će vam reći: “Ne misli o tome”. Ja vam govorim da učinite upravo suprotno.

• Promjene se događaju zato jer vi to želite. Sve što se mijenja ide samo i isključivo u vašem pravcu. Vi želite da bude tako jer stalno birate savršene ljude, mjesta i uvjete koji će vam pomoći da doživite sve ono što ste htjeli doživjeti i koji će vas gurati naprijed u slijedeće doživljaje. Sve je to u svrhu evolucije vaše duše.

Knjigu Devet promjena koje će promijeniti sve možete kupiti s popustom na: https://knjigoteka.com/2019/03/25/nova-knjiga-n-d-walscha-devet-promjena-koje-ce-promijeniti-sve/

Izvor

Ne znam završava li dan ili svijet, 

Što duže živim, to mi je teže razaznavati jake emocije. Sve se pretapaju jedna u drugu, u svoj početak. Ali, što dalje odmičem,  više razaznajem što znači osjećati, a što ne osjećati. Jer samo to je i važno. Kad ne osjećam, ostajem u prikrajku, svijet postaje crno-bijel, a ja se pretvaram u sivu sjenu. Samo me osjećaji drže u igri, održavaju boju vlažnom.

Neki je dan bilo vrlo vlažno. Pošao sam u kupnju namirnica, a starac koji ih je pakirao je zurio u prazno. Po njegovom teškom, srebrnom pogledu znao sam da je udovac i upravo kad je uzeo moj nemasni svježi sir, ugledao ju je lako lebdi pred njim, a sok, sabljarka i engleska peciva gomilali su se na pokretnoj traci pa sam lagano uzeo sir iz njegove ruke, a on se vratio i pogledao me, pomalo ošamućen jer je ona i dalje bila tamo.

Dugo sam se silno trudio osjećati živote drugih dok nisam shvatio da je to temelj srca gdje se svi sastajemo. Kad se oklop uma rastvori, više nismo zasebna bića. Taj dan iz robne kuće sam izašao osjećajući više no što to osjeća jedno srce i nisam mogao razaznati jesam li u nevolji ili na svetom tlu.

Meditacija za današnji dan:

• Sjedite u tišini i dišite podno slika imena koja pridajemo svojim emocijama.
• Dišite polako i pokušajte osjetiti ono što se uzburkava u vama, ne nazivajući to ni sretnim ni tužnim.
• Dišite ujednačeno i pokušajte osjetiti mjesto duha iz kojega sve to izvire.

– Mark Nepo