Bog je svakodnevno uz nas, prisutan u svakoj sekundi našeg života. Najčešće nismo svjesni njegove pomoći i ljubavi, a ovo je jedan primjer kako djeluje, a da mi nismo svjesni.

JA: Bože, mogu li nešto da te pitam?

BOG: Naravno.

JA: Obećaj mi da se nećeš ljuti.

BOG: Obećavam.

JA: Zašto si dozvolio da na mene dođe toliko stvari?

BOG: Kako to misliš?

JA: Pa, jutros sam zaspao!

BOG: Da.

JA: Trebala mi je cijela vječnost dok je moj auto upalio!

BOG: Da, vidio sam…

JA: Za ručak sam dobio sendvič koji nisam naručio – i morao sam da čekam!

BOG: I?

JA: Na putu kući, sa posla, ispraznila mi se baterija baš kad sam imao važan poziv…

BOG: Da, znam.

JA: I kao da to sve nije bilo dovoljno, dođem kući i želim da se opustim u novom masažeru, a on ne radi! Danas ništa ne ide kako treba! Zašto si dozvolio da se sve to desi!?

Bog: Ako si završio, dozvoli mi da objasnim. Vidiš, jutros je kod tvog kreveta stajao anđeo smrti, a ja sam poslao jednog od svojih anđela da se bori s njim za tvoj život. A za to vrijeme sam tebe pustio da spavaš.

JA: (Ponizno) O, stvarno?

BOG: Nisam dozvolio da tvoj automobil odmah upali, jer se upravo tada na tvom putu nalazio pijani vozač, koji bi te udario da si mu se našao na putu.

JA: (Neprijatno) Uh…

BOG: Osoba koja ti je pripremala sendvič za ručak  bila je bolesna i nisam želio da dobiješ i ti taj virus. Znao sam da ne smiješ izostati s posla.

JA: (Postiđeno) Oo…

BOG: Tvoj telefon je prestao da radi baš u trenutku kada je osoba s kojom si razgovarao željela da ti slaže i prevari u vezi nekih stvari, zbog čega bi si mogao da izgubiš posao.

JA: (Tiho) Razumijem, Bože.

BOG: I da, onaj tvoj novi masažer, koji si kupio, imao je tvornički grešku. On bi radio neko vrijeme, a onda bi se pokvario i zapalio. A i ti zajedno s njim.

JA: O, Bože, oprosti što sam te tako napao…

BOG: Ne žalosti se, samo nauči da mi vjeruješ… u svemu… i u dobru i u zlu!

JA: Da, vjerovat ću ti!

BOG: I ne sumnjaj, jer moj plan za svaki tvoj dan je uvijek bolji od tvojega plana.

JA: Ne sumnjam. Dozvoli mi onda, da ti se zahvalim za sve ono šta mi se dogodilo danas.

BOG: Dijete moje, moje oči uvijek motre na tebe, dragocijen si mi i želim da se pobrinem za tebe. Kako danas, tako i sutra i zauvijek.

Izvor:

Sve je svjetlo i vibracija. Stvarnost čine isprepletene niti titraja i luči prožete kroz svijest. Univerzum je tako manifestacija Božanske svijesti – Njegovo svjetlo u vibraciji namjere da Bude. Zamislite da u mračnoj sobi odjednom upalite svijeću! Sve što vidite izvire iz njenog sjaja. Ona kreira stvarnost svojom projekcijom, namjerom da postoji. Svi obrisi, konture i pojave u prostoriji prožeti su njenim sjajem. Možemo reći da je sada taj prostor projekcija svijeće, njen sastavni dio, jer bez nje prostora nema!

 Jednako tako i mi smo sastavljeni od svjetla i vibracije, od kojih je svjetlo Božanska komponenta, a vibracija je razina otpora koju pružamo prema Izvoru. Zapravo, titramo u skladu s našom voljom da se predamo Izvornoj svjetlosti u nama! Baš kao i predmeti u prostoriji: premda u sebi sada imaju Izvorno svjetlo od svijeće, njihova vidljivost će biti onoliko jasna koliko joj oni to dopuste svojim titrajima – volji da Ga propuste kroz sebe. To je princip slobodne volje. Ako dopustimo svjetlu u nama da nas ocrtava u moru svijesti, onda je to put Ljubavi. Evolucija svijesti znači učiti se promatrati svijet njegovim svjetlom što ga manifestira iznutra, radije nego da ga promatramo kao refleksija svijeće. Jer ono što promatramo kroz njegov unutrašnji plamen je odjek našeg svjetla i vibracije – mi smo tada svijeće! Ako insistiramo na vanjskom sjaju, ostati ćemo na margini sjena iz mitoloških svijeća koje nam opisuju programi i podaci.

Zamislimo da je Bog ogromna elektrana na Ljubavni pogon, nepojmljive snage! On neprestano stvara beskrajnu količinu struje i manifestira stvarnost putem nje. To znači da smo mi sačinjeni od struje koja je Bog. Nemoguće je biti izvan te energije! Ali je moguće pružati otpor i tako blokirati nivo njenog strujanja u nama. No kako ona mora teći, pronalaziti će sama svoje kanale i time izazvati poremećaje u tijelu. Iscjeljenje se odvija prilagodbom elektrona u Izvorni Ljubavni niz – smanjenjem otpora postojanju.

Ljubav jest “traganje” za Izvorom svjetla, prvo u nama, a zatim kroz nas u svemu što nas okružuje. To je kao kada trebate s crijevom pretočiti vodu iz plastične kante. Da biste u tome uspjeli, prvo je treba malo “potaknuti”, usisati onaj prvi mlaz i potom pustiti da se tlakovi izjednačavaju. Tada ste pronašli! Sada je to Bezuvjetna Ljubav – svjesnost o Sebi potiče svjesnost o drugima. Moje svjetlo jest i tvoje svjetlo.

“Volim te” je smanjenje otpora tom procesu. Kada to kažemo, mi mijenjamo konfiguraciju našeg unutrašnjeg prostora što se ocrtava Božanskim svjetlom u nama. Zapravo, dopuštamo Mu da prodire u sve atome i otkrije nam vlastitu Božansku prirodu koju zatim osjećamo u svemu ostalom.

Ljubavi je nemoguće umaći! Ona je od Početka i putuje u beskraj, prema Početku. Putuje i kroz nas, jer nema kuda drugdje. Trebamo je samo pustiti da slobodno struji, a to je “Volim te”.

 
– Nenad Ljubić

 //

//

„Izgovarati riječi zahvalnosti pristojno je i ugodno, djelovati sa zahvalnošću velikodušno je i plemenito, ali živjeti zahvalnost isto je što i dotaknuti Raj” – Johannes A. Gaertner

Postoje dva dokazano djelotvorna načina kako u bilo kojem trenutku, a posebice u teškim situacijama možete preokrenuti svoj život nabolje. Radi se o opraštanju sebi i drugima, o čemu je bilo riječi u prethodnom nastavku, i zahvalnosti. Bez zahvalnosti nema sreće i zadovoljstva. Umijeće življenja je u stvari zahvaljivanje za život i sve ono što nam donosi. Poticanje i promocija zahvalnosti sastavnica su svih velikih religija i vjerskih tradicija. Prema Immanuelu Kantu nezahvalnost je suština, esencija zla.

Jesu li ljudi u osnovi zahvalni ili nezahvalni?

Ovo pitanje povezano je s drugim fundamentalnim pitanjima: Jesu li ljudi u osnovi dobri ili zli, altruistični ili egoistični? Dobri ljudi su u načelu zahvalni ljudi, a zahvalni ljudi su u načelu altruistični. I obrnuto zahvalni ljudi su dobri ljudi, a dobri ljudi su altruistični. Obično se kaže da svi znaju što je to zahvalnost i kako se osjećamo kad nam netko učini nešto dobro, nešto što želimo, kada dobijemo neki dar. Zahvalnost se počinje oblikovati ka instinktivna i spontana reakcija na neko dobro koja se vremenom razvija u crtu ličnosti i moralnu vrlinu. Međutim, kod nekih osoba ova vrlina ličnosti se ne razvije dovoljno. Tako su primjerice narcisoidne osobe nesposobne za istinsku zahvalnost.

Zahvalnost može biti emocionalna reakcija na dar, crta ličnost, moralna vrlina, ali i više od toga duhovno iskustvo i proaktivno životno stajalište koje svatko može izabrati ako želi stvoriti bolji život sebi i drugima. Zahvalnost je osjećaj koji prati primanje dara, neovisno o tome je li dar zaslužen ili nije, je li konkretan predmet ili je apstraktna gesta pažnje i ljubaznosti. Prema Robertu A. Emmonsu i Joanni Hill prirodna zahvalnost sastoji se u zahvaljivanju na dobru koje je netko primio, a duhovna zahvalnost temelji se na Božjoj dobroti bez obzira na to jesmo li ili nismo nešto dobili. Drugim riječima zahvalnost može biti emocionalna reakcija, ali i duhovno životno stajalište i mistično iskustvo. Bit molitve u sve tri velike monoteističke religije, judaizmu, kršćanstvu i islamu, nije u tome da se nešto traži od Boga, nego da se iskazuje vječna zahvalnost i da se Bog slavi zbog života i milosti. Bogu treba iskazivati zahvalnost i za našu sposobnost da osjećamo zahvalnost. Zahvalnost u duhovnom smislu zapravo znači svjesnost o vrijednosti života.

Sve se u životu događa s razlogom: Da bismo mogli biti zahvalni za život, rast i razvoj

„Najvažnije je biti na svemu zahvalan. Onaj koji je to naučio zna što znači živjeti. Razotkrio je cijelu životnu zagonetku. Biti zahvalan na svemu” – Albert Schweitzer

Sljedbenici filozofije zahvalnosti tvrde da se na sve što nam se događa u životu, pa i na bolest, nesreću, težak gubitak, treba gledati kao na dar. Prema M. Kirshenbaum (2004) deset je sljedećih razloga za sve što nam se događa u životu: 1. da imamo istinski doživljaj pripadnosti i osjećamo se u svojemu svijetu istinski dobro kao kod kuće, 2. da u potpunosti prihvatimo sebe; 3. da shvatimo da se možemo osloboditi strahova koji nas sputavaju; 4. da steknemo sposobnost opraštanja, 5. da otkrijemo svoje istinske talente; 6. da otkrijemo istinsku ljubav; 7. da postanemo jači: 8. da naučimo uživati i radovati se životu; 9. da naučimo živjeti s osjećajem da imamo određenu misiju i svrhu u životu; 10. da postanemo istinski dobre osobe. Za kršćane životni križevi su dar koji se treba nositi sa zahvalnošću. U dobru je lako osjećati zahvalnost i to može svatko. Duhovnost nam i u nevolji omogućuje prakticiranje zahvalnosti za ono što imamo što nam omogućuje da postanemo još bolji, snažniji, mudriji, uspješniji. Vjernici u nevoljama imaju najdublji osjećaj Božije blizine i prisutnosti kad istinska molitva uvijek uključuje zahvalnost.

Zahvalnost je radost življenja i put do sreće

Duhovni zakon zahvalnosti nam govori kako će se naše zadovoljstvo i sreća uvećati ako prakticiramo zahvalnost. Nezahvalnost zamagljuje dobrotu i umanjuje radost življenja i komunikacije s drugima. Ako naše životne okolnosti dovode do sreće i radosti, tada izražavanje zahvalnosti potiče na još veću radost i sreću. Kada smo u nepovoljnim životnim situacijama izražavanje zahvalnosti u prvi plan stavlja pozitivno mišljenje kojim možemo prevladati stara vjerovanja i potaknuti oblikovanje novoga ja. Zahvalnost nam omogućuje da živimo u miroljubivom, vedrom i kreativnom stanju duha, a na svoj paradoksalan i neuhvatljiv način otvara vrata i mnogim drugim duhovnim darovima. Prema G.K. Chesterstonu, jednom od najplodnijih autora u prošlom stoljeću, mjerilo ili test svake sreće je zahvalnost.

Zahvalnost nas povezuje sa svijetom oko nas

Duhovnost se izražava i kroz zahvalnost. Naime, zahvalnost je važna sastavnica duhovnosti koja nas povezuje s nečim većim od nas. Istraživanja pokazuju kako zahvalnost gradi i jača društvene veze i prijateljstvo potičući ljude da žive u miru i skladu. Zahvalnost je duhovno iskustvo i kanal koji vodi do spokoja i razumijevanja, koji nas povezuje s drugim ljudima i svim živim bićima. Izražavajući zahvalnost zračimo pozitivnu energiju koja nam se vraća u krasnim iskustvima s drugima jer je energija zahvalnosti vrlo moćna privlačna sila. Prema rimskom filozofu Ciceronu zahvalnost nije samo najveća od svih vrlina, nego je i roditeljica svih drugih vrlina.

Zahvalnost je povezana s duhovnim zdravljem

„Tko god svojom voljom zahvaljuje Bogu i sam postaje bogat”

– Albert Schweitzer

Jedna od najvećih zapreka doživljavanju punoće i radosti življenja jest u nezahvalnosti. Često zbog ludog tempa života nemamo vremena za tišinu i razmišljanje o blagoslovima života. Kvaliteta našega života ovisi o onome na što usmjeravamo svoju pozornost i svoje misli. Duhovno zdrava osoba je blagoslovljena zato što može sa zahvalnošću učiti, rasti, voljeti, opraštati, stvarati, dijeliti i pomagati drugima. Znati zahvaljivati znači znati se usmjeravati na ono što je dobro u životu, a mjera je i duhovnog i duševnog zdravlja sklonost pronalaženju dobra u sebi i oko sebe. Zahvalnost je duhovni stav i način postojanja koji iscjeljuje i dušu i tijelo.

Zahvalna razmatranja i dnevnik zahvalnosti mogu značajno poboljšati kvalitetu našega života i zdravlja. Zahvalnost i zahvaljivanje uzdižu nas na višu razinu svijesti koja je povezana s boljim životom. „Hvala Ti, Bože, za svu dobrotu i darove” je iskaz koji kad se ponavlja na čudesne načine može aktivirati kreativne potencijale i snagu. Kad smo zahvalni za ono što imamo, zahvalnost za život, njegove lekcije i darove umnožava dobro u našim životima. Istraživanja pokazuju da zahvalni ljudi lakše dobivaju podršku drugih ljudi, bolje se snalaze u životu, zdraviji su i društveno prilagodljiviji. Prema Robertu A. Emmonsu i Joanni Hill „budite zahvalni i doživjet ćete radost, sreću i ispunjenost. Ljudi koji su svjesni božanske prisutnosti, češće i dulje se dive ljepoti koja ih okružuje i svjesniji su dobrote i darova koji im se nude.

Prof. dr. Miro Jakovljević

Izvor

S.N.Lazarev: Istinita ljubav je uvijek sretna. U pravu ste. Kada na ljubav gledamo s točke gledišta ljudskih mjerila vrijednosti, to je uzajamnost, stabilnost koju tražimo u emotivnom odnosu i zadovoljstvo koju on daje, djeca, zadovoljenje želja, itd. Izraz “nesretna ljubav”, je u stvari ljubav gledana s pozicije ljudskih želja. To nije prava ljubav, već prije svega želja.

Želje mogu biti nesretne, dok je ljubav uveijk sretna.
Zapitajmo se što je ljudska sreća. To je mogućnost ispunjenja naših želja. Zamislite da vam se dogodila velika sreća. Postigli ste određeni cilj i dalje se sreća za vas preokreće u nesreću. Zašto je tako? Zato što duboko u sebi osjećate da ste postigli nešto, što ste jedva u stanju s mirom održati. Sreća vas polako guši. Uviđate da ćete dobitak i sreću prije ili kasnije izgubiti pa vas to čini nesretnim. Što vas više sreća preplavljuje i obuzima, veću tugu ćete osjećati zbog njenog gubitka.

Što muškarac više voli ženu, u sve je većoj panici da će ga ona prevariti, umrijeti ili da će postati impotentan. Njegova sreća se pretvara u moru, mučenje i tužan kraj. Zašto? Zato što ta sreća ne ishodi iz pravog izvora – iz ljubavi, već iz želja, vezanosti za život i dr.
Zaljubljivanje koje nema svoje ishodište u božanskoj ljubavi koja sve prašta, već u ljudskim željama, istovremeno rađa emocije straha i mržnje. Mrzim ženu u koju sam se zaljubio ili mrzim sebe i ne želim živjeti, jer će me ona napustiti.

Sve ovisi u čemu gradimo utočište kada se zaljubljujemo. Ako u svemu prepoznajemo i vidimo božju volju i kao takvu je prihvaćamo i Boga sve više volimo, onda je svaki susret i iskustvo, za nas mogućnost da mu se približimo, i svaki nas trenutak ispunjava srećom.

Izvor: internet

Jedna žena koja je izgledala poraženo, ušla je u trgovinu. Prišla je vlasniku trgovine na najponizniji način i pitala ga da joj da neke od namirnica. Nježno je objasnila da je njen muž vrlo bolestan i da nije sposoban za rad. Imaju sedmero djece i trebaju hranu.

Vlasnik trgovine izderao se na nju i grubo zatražio od žene da napusti njegovu radnju. Predočavajući potrebe svoje obitelji, rekla je: “Molim vas gospodine! Donijet ću vam novac čim prije.” On joj je odgovorio da joj ne može dati, jer nema račun otvoren u toj trgovini.

Stojeći pored kase, stajao je drugi kupac koji je načuo razgovor između ovo dvoje. Kupac je došao do trgovca i rekao mu da je spreman platiti sve što ova žena treba za svoju obitelj.

Trgovac vrlo ozbiljnim glasom upita, “Imate li listu onoga što vam treba?” Žena odgovori, “Da, gospodine.”. “U redu”, odgovori joj, “stavite vašu listu namirnica na vagu i koliko god pokaže vaga, ja ću vam dati namirnice jednake vrijednosti. ”

Ona je oklijevala trenutak sa spuštenom glavom. Onda je posegnula u svoju torbicu, uzela je papir i napisala nešto na njega. Onda je pažljivo stavila komad papira na vagu stojeći i dalje pognute glave.

Oči trgovca i kupca pokazivale su nevjericu dok su gledali vagu kako se spušta do krajnje točke i ostaje spuštena na jednoj strani.

Trgovac, stojeći uz vagu, okrenuo se polako prema kupcu i nevoljko rekao, “Ne mogu ovo vjerovati.” Kupac se nasmijao, a trgovac je počeo stavljati namirnice na drugu stranu vage da bi se izjednačila težina ne jednoj i drugoj strani.

On je nastavio stavljati namirnice, dok vrećica više nije mogla više držati. Trgovac je ostao tamo s izrazom šoka.

Napokon, uzeo je komad papira s vage, pročitao ga i ostao zapanjen. To nije bila lista namirnica za kupovinu. Umjesto nje bila je molitva koja je izgledala ovako:

“Dragi Bože, ti znaš moje potrebe. Stavljam ovo u Tvoje ruke.”

 
 
 
Svidio ti se članak?
Podijeli ga s prijateljima!

Depresija je izolacija, to je odvajanje od Boga. Kako može čovjek pun Božje ljubavi, svjestan Božje prisutnosti, dvadeset četiri sata dnevno živeći svoj život u skladu s Bogom, ikada pasti u depresiju?

Depresija je posljedica neznanja i izostanak buđenja ili bilo koje želje da nadjemo istinu ili da nađemo samoga Boga.
Takvim ljudima mogu pomoći drugi koji ih mogu uputiti u istinu. Istina nema granica, jer istina je jedan aspekt Boga i predstavlja cjelokupnost.

Čovjekov je najveći problem odvojenost od Boga, a ona nastaje zbog dugogodišnje otuđenosti kroz koju je čovjek izabrao živjeti u divljini umjesto u raju koji se nalazi unutar njegova vlastitog bića.
Život s Bogom je blaženstvo. Život bez Boga je depresivan i bez ikakvog zadovoljstva i smisla.
Idite u svijet i širite poruku Božju. Neka se Moja poruka proširi po čitavom svijetu. Na kraju će istina prevladati, a mir i harmonija vratit će se na Zemlju.
To će potrajati, jer čovjek ima slobodnu volju, a Bog neće oduzeti poklon koji je dao čovječanstvu, poklon koji proizlazi iz ljubavi što je Gospod izlijeva i prolijeva na vas, bez obzira na stanje vaše duše.

Imate ljubav, slobodu, imate sve, i sami možete izabrati put kojim ćete krenuti. To je poput labirinta: neka zbrka, krivi počeci, nepredvidivi ćorsokaci i zatim sve iznova. Ali kroz cijelo to vrijeme postoji samo jedan put koji će vas izvesti iz labirinta, put natrag k Bogu. Svatko će ga napokon naći, ali nekima će proći vijekovi dok ne ugledaju svjetlo koje je uvijek tu da ih vodi pravim putem.

Čovjek je zaveden željama i prividnim čarima svjetovnih stvari, koje su sve sama iluzija. Pogledajte sada oko sebe i razmislite što je to trajno, a što prolazno. Koliko će od toga što vidite, ostati tu i u tom obliku zauvijek? Kako vam mogu te stvari, te privlačnosti pružiti zadovoljstvo za sve vjekove? One su prolazne, iluzija koja je danas ovdje, a sutra je više nema.

Ne robujte svjetovnim stvarima i ne dajte da vama ovladaju želje. One će vas prignječiti i skrenuti s puta jedino vrijednog da ga slijedite. Da, djeco Moja, vi ste u labirintu iz kojega morate naći izlaz. Odlučite napustiti labirint i znajte da ćete, kad zaista izađete, naći spasenje i vječno blaženstvo koje vas čeka na kraju puta. To je tamo gdje sám Bog čeka na vas. A kad stignete, On će vas uzeti u naručje i vi ćete se s Njim stopiti zauvijek.

– SAIJEVE PORUKE TEBI I MENI
(zapisao Lucas Ralli)

Crtež: Dolores Svetić

Izvor: virtualgallery.com
FB stranica: Light color spirit – Dolores Svetić

Rob kune neprijatelje, jer ne zna. A sin ih blagoslivlja, jer zna.
Jer zna sin, da mu se neprijatelji ne mogu dotaći života.

Zato slobodno korača između njih i moli se Bogu.
Blagoslovi neprijatelje moje, Gospode. I ja ih blagoslivljam, i ne kunem.

– Vladika Nikolaj Velimirovic, “Molitve na jezeru”,

pisano na Ohridskom jezeru  (1921.-1922.)