Učiteljica razredne nastave – Korona
„You don’t need eyes to see you need vision…
Whether inflation or globalization
Fear is a weapon of mass destruction.“
Faithless
Najčešće sam pisao za one koji teže bogu(iako se libe ove riječi) ali ne i religiji, za one koji vole čovjeka ali ne i institucije. Za one koji prihvaćaju mane, ali (vlastito i tuđe) zlo ne trpe olako.
Uoči ove pandemije čovjeka umjesto floskule “sve se događa s razlogom” pozivam vas na “sve ima svoj duhovni uzrok”… od puknutog nokta na prstu do tsunamia na istoku.
Neki od nas se možda pitaju:
– Zašto korona?
– Zašto životinjsko meso?
– Zašto Kina?
– Zašto strah?
– Zašto nas?
– Zašto sad?
Gotovo uvijek smo u što, kako, kada i kome, a sve da ne stignemo uroniti u jedinu pravu kategoriju: Zašto. Zašto? Sveto zašto.
Biti u „zašto“ je jedno specifično, introspektivno, duboko i često vrlo bolno mjesto. Mjesto koje pokreće sva ostala mjesta.
Korona je samo jedna osnovnoškolska učiteljica. Nastavnica je razredne nastave na zamijeni, što je netipično, ali događa se. Dolazi u škole gdje se uči temeljima ili osnovama života i življenja.
Ovo cijelo zbivanje je pak jedan semestralni ispit u dugom nizu ispita, u kojemu se uvijek ista pitanja listaju, ali na pomalo drugačiji, iako sličan način.
– Kako to živimo?
– Od čega uistinu živimo?
– Što je istinski bitno?
– Od čega učimo?
– Čije srce jedemo, čiju bol niti ne uviđamo?
– Što nas pokreće?
– Je li ovo ispravan način?
– Koliko toaletnog papira je dovoljno te je li jestiv?
Crni oblak doziva druge crne oblake. Ovo je savršeno vrijeme za one koji vode svijet(u propast).
Nazire se opsadno stanje s nemogućnošću sagledavanja krajnjih posljedica. Poslovni svijet, burze i ekonomija srljaju u propast već dugo vremena, pokušavajući se spasiti baš istim metodama koje su nas i dovele ovdje gdje jesmo. Gospođa Korona samo je tu da gurne ovu stvar niz liticu, uz blagoslov, poput Shivinog plesa koji probada kontinente.
Podrijetlo učiteljice Korone je, kažu, iz životinjskog svijeta i najviše napada stare ljude, zastarjelog načina gledanja na svijet i ljudstvo. Možda je vrijeme da sagledamo svoj odnos prema životinjama te našu životinjsku, ili pak ljudsku narav. Da sagledamo i otpustimo naše stare poglede ili načine. Gospođa je potekla iz društva koje je vrlo naglo izraslo i vrlo agresivno napredovalo u kratko vrijeme, žrtvujući možda i neke stvari istinski bitne stvari. Ona je došla je kao i bezbroj drugih prosvjetara – da demonstrira lekciju kroz; udarac po prstu ili natezanje uha, kroz čišćenje ploče ili stavljanja čitavog razreda u kut(karantenu) i mirovanje kako bi im oduzela slobodnu volju – makar i na kratko. Baš kako bi razmislili o svojim postupcima – nije li upravo to „sada razmisli o svojem ponašanju!!!“ ono zbog čega je taj kut osmišljen?! Što je zapravo ta kazna tjeranja u kut? Nije li…
Nije li svaka kazna uistinu samo plašt prekriven preko šanse za promjenom, rehabilitacijom?!
Uvjerenja sam kako će kroz ovaj virus, koji je katalizator velike krivnje, velike pohlepe, velikog straha – produbiti shvaćanje mnogih kako se trenutno potpuno promašeno živi na ovome svijetu, te kako bi se moglo ili trebalo živjeti…
Gotovo kao da je naša Zemlja, naša Gaia ritualno popila Ayahuascu i sada prolazi kroz viziju, lucidnu noćnu moru čistilišta i prilike za novim sutra koje se porađa iz strahovite maternice koja se sadašnjica ljudi…
Što možemo učiniti? Što sa sigurnošću učiniti?
Čini mi se da ovaj odgovor moram dati i sebi i njima:
Ovo je prilika za uložiti još veći trud u svoju duhovnu i ljudsku praksu, onu istu koja podupire baš svaku praksu življenja. Svakodnevno produbiti, profiniti odnose, molitvu, produbiti refleksiju, razgovore s najbližima, uroniti u sebe.
Nemojte se dati na van, na tumačenje vijesti svakih 2 sata, na pokušaju da iz mora laži izvučete dijamante, da shvatite globalnu igru moćnih i sva (ne)moguća tumačenja laži s 90% istine…jer nećete. Nećete, opet nećete naći ništa vrijedno imanja, išta vrijedno njegovanja.
Okrenite se unutra. Meditirajte. Odite u svoj viši um. Ili po prvi puta u životu pokušajte. Popričajte jedini s drugima. Umirite one koji su uplašeni. Posvetite svoj prostor na koji god način smatrate vašim načinom.
Prodrite u unutrašnjost, umirite um, prakticirajte sebe same, upoznajte vlastite misli koje su odvojene od svakodnevnih štakorskih misli, dišite, čitajte u tišini, upalite tihu duhovnu ili klasičnu glazbu, svijeću dvije. Sjetite se da samo do prije par desetljeća sve ovo što zovemo životom nije niti postojalo za naše roditelje, bake i djedove. Ovaj monetarni monstrum i ovaj čitavi način života je samo skupocjeno jeftino odijelo za koje smo se nepotrebno kao djeca zadužili nekom nasilniku. Vaša nutrina, i vi to dobro znate, odražava nešto posve drugačije…
Nemojte se raspršiti kao toaletni papir na uraganu, već se kondenzirajte kao kapi čiste vode.
Jedino promijenjena individua dovodi do promijenjene zajednice, do društva, do svijeta. Učiteljica Korona bi rado, vjerujem, da joj učenici završe osnovnu školu i prijeđu na neke naprednije lekcije…U konačnici čak i onaj vrlo strogi učitelj zadobije poštovanje učenika, jer se sjete dugo nakon packe po prstu – da su nešto ipak naučili.
Je li učiteljica mogla biti drugačija, više uzvišena? Mogla je, da, ali ne za ove učenike jer stara poslovica kaže: učenik bira učitelja, a učitelj samo bira prihvatiti ili ne.
Robert Marinković
