Dok svijet puca po šavovima
Vraćamo se na temeljne postavke: ako i dalje imate uopće posao, ako i dalje imate zdravlje, obitelj, jelo za stolom – što drugo osim zahvalnosti u trenutku vam se nameće?!?
Kakvi planovi, kakve ambicije, kakva zimovanja, shopinzi i preseravanja.
Ajmo lepo – back to the Basics! Gledajmo cvijeće i voće, biljke i stabla, gledaj malo više svoje ukućane, malo pažljivije i dublje se zagledajmo…
Osobno, nikada nisam radio više niti napornije nego ovih tjedana karantene i “laganini” ritma. Tako da ne govorim iz neke povlaštene sfere, iako povlašten doista jesam! Dobra je šansa da ste i vi povlašteni, ali smo mozda ganjali i navlačili vlastitu budućnost kao pijanu drocu na srednjoškolskom tulcu.
Sad je vrijeme za duboku sadašnjost. Duboku, doboku sadašnjost. Ogledajte sebe u očima svoje majke, djece, sestre, oca, sebe…
Zahvalnost je već otrcana riječ, ali to je samo naziv za manifestaciju svijesti. Svijesti ovoga sada.
Svi do zadnjega umrijet ćemo, ništa od briga neće više nositi ni smisao ni težinu, vraćamo se na temeljne, ali nadograđene postavke.
Ovo je pak vježba. Idemo vježbati zajedno. Vježbajte svjesnost. Uđite u sebe, makar 5-10 min dnevno ostavite za introspekciju.
Budite strogi u istini spram sebe, ali blagi u sankcijama. Rehabilitiranje se.
Niti mi, niti svijet, niti planet ne idu u konstruktivnom ljudskom duševnom smjeru.
Milošću ili silošću – ovo stanje i ovakav put biti će okončani. Radije bi da zajedno sudjelujemo u milosti vlastitog izbora, nego u sankcijama nekih drugih.
Apsolutno sve poziva na svjesnost, a poziv je na čekanju već dugo vremena…
Osjećam se sretan, dok svijet puca po šavovima, ali zapravo nije svijet taj koji puca, puca ljudska konstrukcija, neuspjeli komunizam, neuspjeli kapitalizam…
Osjećam se zbilja zahvalan što imam ono što je ISTINSKI BITNO, a većina vas ima iste ove stvari…
Bura će proći, požar će jenjati, a mi…mi ćemo učiti…
