Self Love
Voljeti sebe znači prožeti sviješću svoju cjelovitost. Ali što ovo znači? To je tako suluda rečenica, ne možeš ništa s njom osim prebirati po priručnicima opise što Sebe tumače, uživljavati se u tuđe perspektive i interpretacije o sebstvu i tek se onda posve izgubiti! Nema mi druge, izazov je to! Baš onaj izazov koji zahtjeva da otpustim sve te iscrtane mape s putovima, prolazima, kanalima k Sebi i bacim se u instinkte, slutnje, mirise, siluete sjećanja o sebi. Moram znači u sve svoje slojeve, one koje znam, pa do onih tek naslućenih, integrirati neku čudnu, nerazumljivu privlačnost što na istraživanje me vuče.
Ne mogu jasno definirati što Sebe jest – zato odmah odustajem! Idem uključiti neke druge detektore koje će mi lampicama ukazivati na prisutnost Ljubavi u meni. Zato sada provlačim dahom i slikom kroz svoje tijelo blago žareću energiju, puštam je da uzburkava moje atome i bruji mojim stanicama, svjetlosnu siluetu iznutra ocrtava. Baš jasno vidim konture Sebe kojeg otkrivam voljeti! Učim se tako nadrogiran strašću istraživača gdje sam to, tko sam, i što to trebam voljeti.
Da, otkrivam, voljeti sebe jest misija astronauta što na nepoznati planet slijeće, a svi instrumenti su mu baš netom otkazali uslijed kvara u vjerovanje u svoj odraz u ogledalu. Ali iako se čini sve nepoznato, opet, kako ponirem u atmosferu Sebstva, tako otkrivam da ipak nešto od ovoga znam! Pa da! Ovo je moj planet! Ovdje sam nastao, iz mrvice svijesti ponikao, odmah potom zaboravio i odlutao u bespuće svemira tragati za svojim početkom.
Znate ono, kada noću hodate nepoznatom ulicom, pa vam se nešto poznato ukaže, ono olakšanje kada to prepoznate, razdraganost što ste eto, na sigurnom? Voljeti sebe je upravo to: hodanje po mraku, tapkanje po rubovima straha, ljutnje, bijesa, sulude prošlosti i taj tračak poznatog što se razgrne usred sveg tog meteža, pa požurite hrabrije naprijed, još više o sebi spoznavati.
Voljeti sebe počinje iz Nulte točke Sebstva. Iako nemamo pojma gdje je to, što je to, uvijek sve to možemo strpati pod predanost ako nam je baš važno znati o Nuli. To je ono kada rukom zagrabite u vreću pijeska, tražite jedno baš specifično zrno, a zilijuni istih su oko vaših prstiju i vi se nadate da ćete umom odabrati pravog. Voljeti sebe znači prepoznati da je svako zrno pravo, mnoštvo u Jednom. Prebiranje prstima po tim komponentama svijesti i sjećanja u vreći odmah će dozvati snažan osjećaj uzaludnosti takva zadatka. Ipak, treba smoći samo još malo snage za implodirati u emocionalni rashod svih ideja o Ljubavi prema sebi, razdužiti ih kod “šefa” i krenuti putem samopouzdanja i povjerenja.
Voljeti sebe je prvo! Pa je onda traganje! Jer kako izvući ustrajnost izvlačenja beskrajna konca iz vječna klupka misterija i tajni o Sebi, ako nemaš pogonski motor koji te navodi na sebe samoga? Pa to je nemoguće! Eto paradoksa: Volim sebe i odatle počinjem učiti, razotkrivati, kako voljeti sebe. 😀
Volim ovaj apsurd, jer je zabavna ova utrka uzaludnog i Ljubavnog na stazi života. Voljeti sebe je prvoklasan vodič. Pa makar trkača staza bila i kružna! 🙂
– Nenad Ljubić
dakle Neno, umjesto komentara ovaj put pusticu
da se rasplinem i raspem i prostrem i proširim u svjetlosti,
u bojama i u ljubavi
HVALA HVALA HVALA
i ko kaze da ne postoji PERPETUM MOBILE