Jesam li dobrodošao?

.

Jesam li dobrodošao? Ovo je vrlo vjerojatno pitanje koje si najčešće postavljamo. Naravno, nikad na glas i možda ne doslovno u ovom obliku, ali je smisao isti. Jesam li dobrodošao s ovim tekstom koji pišem? Možda je previše filozofski? Jesam li dobrodošao kad filozofiram? Možda sam dosadan? Jesam li dobrodošao kad sam dosadan? Jesam dobrodošao ako se bojim, a trebam održati predavanje? Jesam li dobrodošao kad nešto ne znam? Jesam li dobrodošao kad plačem ili moram biti nasmijan? Jesam li dobrodošao kad sam glasan ili moram biti tih i pristojan? Jesam li dobrodošao ako sam tih ili bih trebao biti pričljiv? Jesam li dobrodošao ako kasnim? Jesam li dobrodošao ako trebam uslugu? Jesam li dobrodošao kad sam ljut? Jesam li dobrodošao kad me strah? Jesam li dobrodošao ako imam svoj stav i svoje mišljenje? Jesam li dobrodošao kad kažem da neću ili ne mogu? Jesam li dobrodošao ako sam stvaran? Jesam  li dobrodošao?

Pitanje koje nikad ne izgovaramo na glas. Ne izgovaramo ga jer se bojimo odgovora. Što ako je odgovor “Ne, nisi dobrodošao”? Ovakav kakav jesi nisi dobrodošao. Odi u sobu i kad se ohladiš/smiriš/dođeš k sebi/postaneš dobar (što god da to znači), onda se smiješ vratiti. Onda si dobrodošao. Dobrodošao si jedino pod mojim uvjetima. Ukoliko si ono što ja želim da budeš, onda si dobrodošao. Vjerujem da je ovo poruka koju je većina nas dobila u djetinjstvu. Nisi dobrodošao. To što ti jesi nije dobrodošlo. Nisi ok. S tobom nešto nije ok.

Ukoliko vas je strah dobit ćete poruku „Ma nemaš se čega bojati, ti si već velik“. Nema veze što imaš pet godina i što je tvoj strah u tom trenu tvoja realnost. Umjesto utjehe koja pomaže da strah iščezne (i na taj način dobiješ poruku da si ok i dobrodošao), dobiješ poruku “Ma nemaš se čega bojati, ti si velik”. U prijevodu: tvoj strah i tvoji osjećaji nisu bitni, ti nisi bitan i trebaš se popraviti (prestati se bojati). Nisi dobrodošao ako se bojiš, niti si dobrodošao kad se ljutiš jer je to ružno. Nisi dobrodošao ni kad si glasan jer smetaš susjedima. Dobrodošao si kad si “dobar”.

Već godinama pokušavam sastaviti definiciju te riječi. “Dobar” = nemaš svojih želja, potreba i osjećaja, udovoljavaš drugima, nemaš svoje “ja”, ne znaš tko si, ne poznaš osjećaj slobode, užitka i autentičnosti, definiraš sebe samo kroz odnose s drugima, identificiraš se s ulogama koje igraš u životu i da se nađeš sam u liftu shvatio bi da ne poznaješ osobu koju vidiš u ogledalu. Kad vam je netko iskreno poželio dobrodošlicu? Kad ste vi to nekome rekli? Baš mi je drago što te vidim, dobrodošao si (sa svim što je). Umjesto toga „Što si smrknuo, ajd vidi kako je vani lijepo vrijeme“??? Prijevod: „Popravi se. Ne mogu te gledati takvog“ (niti to sebi mogu dozvoliti). Što bi osjećali kad bi ta rečenica bila izgovorena na glas? Nisi dobrodošao smrknut/ljut/tužan/nadrkan. Ne trebaš mi. Trebaš se oraspoložiti (popraviti). Nisi dobrodošao. To je upravo poruka koju vam šalju (koju si i sami govorite). Nisi dobrodošao. Koji se osjećaji javljaju? U biti nisi dobrodošao. S kojim osjećajima se moram suočiti kad čujem ovu izjavu? Što sam sve spreman napraviti kako bih je izbjegao? Uspijevam li u tome? Koja je cijena “dobrodošlice”? Isplati li se? Kakav ja to moram biti da bi bio dobrodošao? Kakav moram biti sa svojom ženom, a kakav sa svojim dečkima na poslu? Kakav sa svojim prijateljima, a kakav sa svojom djecom? Kakav sa klijentima? I da li danas sa ženom moram biti ovakav, a sutra nekakav drugačiji? Što sve radim (ili izbjegavam raditi) kako bih se osjećao dobrodošlo? Nisi dobrodošao! Izgovorite to na glas. Negdje niste dobrodošli i to je ok.

Želite li biti “dobri” ili svoji? Želite li udovoljavati ili biti slobodni? Želite li biti “dobrodošli” po cijenu “prodaje sebe”, svog zdravlja i svog života? Kako ide? Uspijevate li svima biti “dobri”? Možda ako se potrudite još malo više i još malo “popravite”, možda dobijete i “ljubav”, a ne samo “dobrodošlicu”? Ok. Sad ste se popravili i sad ste dobrodošli. Tko je taj koji je dobrodošao? Jel’ stvaran? Je li to ono što doista želite? Dobivate li tako ono što doista želite? Želite li da vam život tako izgleda i za 10 godina? Koji rizik trebate preuzeti da bi to promijenili? S čim se morate (u sebi) suočiti? Možete li poželjeti sami dobrodošlicu svim onim dijelovima sebe koje ste davno odbacili, osudili i proglasili ih neprihvatljivim? Kako se osjećaju sva ta vaša odbačena djeca? Koje su njihove potrebe? Što vam žele poručiti i kako mogu obogatiti vaš život?

 
– Dane Cvijanović
https://www.facebook.com/energoterapija