Život kroz druge ljude
.
Teškoće u funkcioniranju, nisko samopouzdanje, potčinjavanje i tendencija dozvoljavanja drugima da preuzmu odgovornost umjesto njih, opisuje ovisne osobe.
Govorimo o osobama koje su sklone ostajanju u odnosu u kojem se s njima loše postupa iz straha da ne budu same. Grčevito se hvataju za drugog, čak i kada je odnos u kome su disfunkcionalan. Imaju teškoća da započnu nešto novo, kritika i neodobravanje ih lako pogodi, dok anksioznost i kroničan stres prati veći dio njihovog života.
Izbjegavanje konflikta po cijenu gubljenja identiteta najtipičniji je znak da je u pitanju ovisan tip osobnosti. Žive svoj život kroz druge i za druge, sretni su samo kada su i drugi sretni. U potpunosti se potčinjavaju željama onih koje vole, zanemarujući svoje potrebe i svoju osobnost.
Navedene karakteristike, međutim, često su vrlo poželjne u našoj kulturi. Podtiče se potreba da smo sretni samo kada su i drugi sretni, da se žrtvujemo za druge i dajemo im što više sebe. Međutim, je li i u ovom slučaju važno pitanje granica, količine, i što to još može kriti iza ovog ponašanja.
Za tebe dat ću sve!
Ovisni tip osobe na površini zrači toplinom i druželjubivošću, ali ispod toga se krije se osoba koja vidi sebe kao bespomoćnu, sa strahom da preuzme bilo kakvu inicijativu. O njima netko uvijek mora brinuti, moraju naći osobu koja će biti za to zadužena, a zauzvrat u njima ostaje submisivnost, potpuna potčinjenost.
Životne okolnosti nerijetko zahtijevaju od čovjeka da se oslanja sam na sebe i malo je onih koji se mogu lagodno osjećati u takvim situacijama. Ovisne osobe, međutim, karakterizira panika u koju upadaju u takvim situacijama. Uznemirenost ih preplavljuje i ne nalaze načina da se nose sa situacijom bez druge osobe pored sebe.
Prepuštajući kontrolu nekom drugom, često guše partnere, a zauzvrat jačaju svoju ranjivost. Kako se ne bi našli u situaciji da ih netko ostavi, u potpunosti zadovoljavaju želje i potrebe drugih u svom životu. Organiziraju život tako da izbjegnu svaku situaciju u kojoj bi se morali založiti za sebe. Ukoliko se odnos pak prekine, ostaju očajni u svojoj tuzi koja može dugo trajati, povlače se u sebe, razočarani. Ovaj tip osobe ne traži podršku samo u teškim situacijama, njima treba netko čak i za rutinske odluke.
Osnovne karakteristike ovisnog tipa osobe:
- teškoće u donošenju svakodnevnih odluka bez savjeta i ohrabrivanja drugih,
- potreba da drugi preuzmu odgovornost za najveći dio odluka u njihovom životu,
- nemogućnost iskazivanja neslaganja bilo koje vrste uslijed straha od gubitka podrške,
- nemogućnost iskazivanja inicijative i samostalnog djelovanja, uslijed nedostatka samopouzdanja,
- spremnost da se potčini i zadovolji druge čak i kada se ne osjeća ugodno radeći to,
- izrazit osećaj neugodnosti i bespomoćnosti kada su sami, uslijed straha da neće moći brinuti o sebi,
- kada se jedna veza završi odmah traže drugu kako bi se osigurala veza s nekim i zaštita,
- nerealističan strah i preokupiranost idejom kako će biti ostavljeni.
Odnosi s drugima
Odnosi s drugima ključni su za razumijevanje ovisnog tipa osobe.
Ovakav tip osobe postaje izuzetno anksiozan u novim situacijama i odnosima, razdvojenost i granice u odnosu čine da se osećaju preplavljano i neugodno. S toga se javlja potreba da se potčine i izbjegnu svaki mogući konflikt i izražavanje agresije.
Skloni su graditi disfunkcionalnu bliskost u odnosima.
Pretjerana bliskost najčešće donosi više štete nego koristi. Nerijetko se u dugim vezama i brakovima kod jednog partnera javlja osećaj gubljenja vlastitog identiteta kroz stopljenost s partnerom, gubljenje granica, kada oba partnera isto misle i osjećaju, isto se ponašaju.
Treba naglasiti da je bliskost s partnerom bitna i poželjna za izgradnju svake veze, međutim, ukoliko partneri gube individualnost i osjećaju se kao jedna osoba dovode u rizik svoj odnos, često bez svjesnosti o tome, bar na početku.
Siguran znak da je netko u ovakvom odnosu je potpuno odsustvo konflikata i idila, koja je samo privid. Dobar odnos se ne ogleda u neprekidnoj harmoniji već podrazumijeva povremene razmirice. U prijateljstvu ili ljubavnim vezama u kome postoji ovakva povezanost svako neslaganje može biti razlog prekida odnosa.
Kada dođe do ugrožavanja ovakvog odnosa javljaju se osjećaji krivice. Osoba se osjeća loše zato što je htjela nešto za sebe, a to nije bilo u skladu s partenorovim željama. Sa druge strane, druga osoba se oseća ljuto jer se o nju partner „ogriješio“. Osjeća se kao žrtva prema kojoj su se ponijeli nepravedno. Ona traži da se ,,prijestupnik“ osjeća krivim za ono što je učinio i da onda uloži ozbiljne napore kako bi ispravio stvari. Povrijeđena strana zna biti neobjektivna i imati nerealne zahtjeve. Javlja se samosažaljenje, oplakuje vlastiti život i uporno postavlja pitanje kako je druga osoba mogla biti tako bezosećajna i da je toliko povrijedi. Da bi ojačala svoju poziciju ona se pravi još više slabom, što izaziva opet povećan ojsećaj krivice kod partnera i tako u krug.
Svoju potrebu da odgovornost prebaci na drugu osobu i jača disfinkcionalnu bliskost, ovisni tip pravda često nerealnim ocjenjivanjem druge strane: „ On/a je tako sposoban, snažan i vlada svakom situacijom“. Samim tim okruženje ovog tipa osobe čine osobe koje o njoj vode brigu u zamjenu za njenu potčinjenost. Ona zahtjeva da iznova bude u nešto uvjeravana umjesto da traži rješenje. Najčešći problem u ovakvim situacija je upravo to što se rijetko događa da i jedna strana u odnosu primjeti koju je ulogu prihvatila.
Biti potreban nekome, biti mu podrška i „rame za plakanje“,a zauzvrat dobijati zahvalnost, u bilo kojoj vrsti odnosa, je često potrebno mnogima, međutim pitanje je zasniva li se odnos samo na tome, je li veza između dvije osobe zasnovana samo na potrebi jedne strane da ne bude sama, a druge da nekome bude potrebna.
A što ti misliš?
Kada su pod stresom, kada život zahtijeva nalaženje rješenja, ovisni tip je sklon preuzeti tuđe mišljenje kao svoje. Na pitanje o problemu odgovori su „On/a misli da“.
Fokusiranost na druge, pasivnost, podrška i zaštita koja se očekuje iz okruženja su ključne rieči za razumijevanje odnosa koje grade. Skloni su da sve što čuju od drugih razumiju kao uputstva za ono što trebaju misliti i osjećati i kako se trebaju ponašati.
Pored toga, karakterizira ih određeni stupanj lakovjernosti i naivnosti. Ulaženje u nove situacije bez nepovjerenja može pozitivno utjecati na njeno dalje pozitivno razvijanje. Međutim, određeni stupanj kritičnosti je poželjan kako bismo mogli biti svjesni situacije sa svih strana, kod ovisnih osoba, ona gotovo potpuno izostaje.
Emotivnu težinu ovisne osobe osjećaju najviše kroz nemoć i osećaj neadekvatnosti. Kako bi se s tim izborili biraju strategiju vezivanja za druge koja bi ih stalno uvjeravala u suprotno. Ovo je jedan od razloga zašto izbjegavaju takmičenja bilo koje vrste.
Ovisni tip osobnosti na poslu
Ovisne osobe na prvi pogled djeluju vrlo mirno i blago, potiču tople osjećaje kroz ljupkost kojom zrače. To su one osobe koje najveći broj ljudi poželi da zagrli i poljubi bez jasnog razloga za to.
Kako se cijelog života uče strategijama izbjegavanja konflikta, vremenom postaju pravi majstori za razumijevanje istih. Rijetko će se naći u konfliktnoj situaciji na poslu. Ova vještina je poželjna, i mnogi koji je nemaju rade na njenom razvijanju, međutim, kod ovisnih osoba razumijevanje i izbjegavanje konflikta nije u cilju razvoja zdravog odnosa, već u cilju razvoja ovisnosti i izbjegavanja izražavanja agresivnosti.
Postaviti novi životni cilj, strategiju dolaženja k njemu, činjenje prvog koraka u manje poznato najčešće nije lak posao. Međutim, kada su u pitanju ovisne osobe, za njih je ovo gotovo nemoguće. Njihova „strategija“ je preuveličavanje svega potrebnog da se cilj ostvari, čak i kada se upuste u nešto novo, zadatke će obavljati neodlučno, tako da se unaprijed osjećaju poraženo.
Posjeduju intimno uvjerenje da ne žive prema očekivanjima i da su neadekvatni. Iskustvo ih je naučilo da je najbolje rešenje potčiniti se nekoj zaštitničkoj figuri koja će se umjesto njih uvijek boriti sa svim što život nosi. Autentična inicijativa konstantno nedostaje. Pokretačka energija uvijek dolazi od nekog drugog. Ostavljaju utisak nesposobnosti za djelovanje izvan osobnih, uskih okvira.
Odnosi s drugim osobinama
Kada je ovisnost u kombinaciji a histrioničnim crtama nerijetko se pasivnost transformira u zavođenje, koje služi svrsi potrebe za ovisnošću. Kada se ovisnost poveže s nekim narcističkim crtama, arogancija bude donekle umekšana, dok u slučaju povezanosti ovisnosti i izbjegavajućih potreba, strah od odbijanja i podsmijeha je izraženiji pa se povećava potreba k držanju uz bilo kakvu podršku koja se može naći koliko god da je neadekvatna.
Pored toga, ovaj sklop osobnosti sklon je učestaloj anksioznosti i agarofobiji (strah od otvorenih prostora i javnih mjesta) kao i depresiji.
Psihoterapija i ovisni tip osobnosti
Kroz psihoterapijski rad nakon prevazilaženja stava potčinjenosti razvija se povjerenje. Pobuđuje se afirmacija vlastite osobnosti, radi se na pojačavanju vjerovanja u samostalno funkcioniranje, bez potrebe za potčinjavanjem.
Od ključne važnosti je uviđanje da nije svako samopotvrđivanje kobno po odnos, da ga neće ugroziti i da neće navesti druge u napad. Kroz novu perspektivu uviđa se odnos potčinjenosti i samopotvrđivanja.
Putem psihoterapijskog rada osoba se ne transformira u nešto potpuno drugačije, osobine koje osoba posjeduje prilagođavaju se autentičnim potrebama – jačanjem snaga i minimiziranjem slabosti.
S ovim problemom često se radi u okviru partnerskog savjetovanja s generalno dobrom prognozom.
Osoba radi na razumijevaju svog ponašanja, mišljenja i svojih osjećaja. Razvija se zdrava interakcija s okolinom, koja ohrabruje i jača individualnost.
– Ivana Paunovic, OLI psihoterapeut
//
//
–
