Oslobađanje od sebe 2.dio

Ovim razmišljanjima o oslobađanju  i bježanju od sebe nedostaje definicija tog “sebe”. Tko je taj “ja” od kojeg neki od nas pokušavaju pobjeći, dok su se drugi spremni suočiti s njim. To je naše svakodnevno, a opet sasvim jedinstveno ja, nastalo iz spoja naše besmrtne Duše i tijela u kojem smo se ovog puta rodili. To je ono ja na koje mislimo kada izgovorimo svoje ime, kada kažemo: “Ja volim pjevati”, ili “Ne volim začinjenu hranu”. Ja koje nosimo sa sobom od rođenja i koje će nestati našom smrću.

Ovo ja puno  je naravno raznih pogrešnih uvjerenja, predrasuda, ograničavajućih ideja  i zaključaka. Neka od tih uvjerenja preuzeli smo od drugih, a neka smo sami stvorili pogrešnim zaključivanjem o sebi, drugim ljudima ili svijetu. Sa svim tim je neophodno suočiti se, ako se želimo osloboditi. Odnosno ako želimo da oslobodimo jedno drugo “ja”, koje je također u nama, ali mnogo dublje i predstavlja Božansku iskru unutar svakoga od nas. Taj dio nas je besmrtan i on uvijek ima prava pitanja i prave odgovore, samo ga treba oslušnuti.

Kako bismo došli do ovog, dubokog dijela sebe, neophodno je da se probijemo kroz gustu šumu lažnih uvjerenja i pogrešnih predstava, osluškujući pri tom pažljivo glas svog dubokog, pravog ja.

Povezivanje s ovim ja nam omogućava da reagiramo drugačije nego što je to uobičajeno za nas, dakle da svoje reakcije biramo, a ne da izvanjske situacije reagiramo po automatizmu, omogućava nam također da osjetimo ogromnu ljubav koju nosimo u sebi i da osjetimo jedinstvo sa cijelim životom.

Do povezivanja dolazi spontano, suočavanjem i čišćenjem spomenutih pogrešnih, ograničavajućih misli i uvjerenja, a ne njihovim negiranjem.

Sa svakom novom spoznajom, postajemo  slobodniji, a  time i bliži svojoj suštini.

– psih. Suzana Vemić

http://centarprozor.wordpress.com/