Oslobađanje od sebe

Prava vrijednost ljudskog bića određuje se prvenstveno po tome u kojoj je mjeri i u kom smislu postiglo oslobođenje od sebe.

– Einstein

Interesantna misao. Možemo li se osloboditi sebe? Sjećam se jedne rečenice iz nekog romana koji sam davno čitala, a koja kaže: od sebe se ne može pobjeći. Ove dvije misli su na prvi pogled suprostavljene, ali su zapravo obje točne. Naime, od sebe zaista ne možemo pobjeći, ali se sebe možemo osloboditi. Kako to?

Bježanje je potpuna suprotnost oslobađanju, jer podrazumijeva negiranje i potiskivanje svega onoga što mi se ne sviđa u meni samoj. S druge strane, oslobađanje proizlazi iz prihvaćanja i prevazilaženja baš onoga što mi se ne sviđa.

Kada pokušavamo pobjeći od sebe, mi smo usmjereni prema vani, drugim riječima od sebe, tako da rješenja za sve što nas muči u životu, uvijek tražimo u drugim ljudima, putovanjima, vanjskim promjenama. Njihovi životi drugima obično izgledaju ispunjeni, jer su bogati događajima, ali to ne mijenja njihovu suštinu, a to je bježanje.

Oni koji se odluče za oslobađanje, biraju putovanje u najinteresantniju zemlju, putovanje koje se nikada ne završava, putovanje u sebe. Oni moraju biti dovoljno hrabri, a hrabrost, ne zaboravimo to, ne znači nedostatak straha, već priznavanje straha i činjenje uprkos tom strahu. Moraju biti hrabri, jer je za putovanje u sebe potrebno najviše hrabrosti. Oni gledaju u sebe, jer znaju da su njihovi odnosi s drugima samo odraz odnosa koji imaju sa sobom. Nekada im  je teško istrajati na tom putu, povremeno požele da nisu ni krenuli, ali ovaj put donosi im neizmjernu radost. Radost prevazilaženja, nadrastanja i oslobađanja.

– psih. Suzana Vemić

Preuzeto s: https://centarprozor.wordpress.com/2014/10/01/oslobadanje-od-sebe/