Najgora bol u našim životima potječe od pogrešaka koje odbijamo priznati

Napravite popis ljudi koje ne možete podnijeti, ljudi na koje ste ljuti, ljudi koji su vam nešto skrivili – i upitajte se: ‘Kako sam se našao u toj situaciji? Kako sam ušao u taj odnos? Kakvi su bili moji motivi? Kako bi moji postupci u toj situaciji izgledali objektivnom promatraču?’ Nemojte se – ponavljam – nemojte – fokusirati na ružne stvari koje je učinila druga osoba. Ne tražimo ovdje nekoga na koga ćemo svaliti krivnju. To smo činili cijelog života i nikamo nas nije dovelo. Sve što imamo jest dugačak, beskoristan popis ljudi koje krivimo za sve što je ikada krenulo loše! Dugačak, beskoristan popis! Pravo pitanje, jedino važno pitanje jest ‘Gdje sam ja bio u svemu tome? Kako sam otvorio vrata koja su me dovela tamo?’

Loše se stvari događaju i dobrim ljudima. Ali ti dobri ljudi zatim ne provode ostatak života škripeći zubima i stalno si iznova puštajući tu svoju ogorčenu mentalnu videosnimku. Osobni sukobi koji nas najviše uznemiruju, oni koje kao da nismo spremni otpustiti, su oni u kojima smo mi odigrali neku ulogu koju ne želimo priznati. Zbog toga ta bol traje – zbog toga što odbijamo uvidjeli njegov izvor. Ne možemo ga otkačiti jer odbijamo pogledati u mjesto gdje je zakačen za nas.

Najgora bol u našim životima potječe od pogrešaka koje odbijamo priznati – od stvari koje smo učinili, a koje su tako neusklađene s onime tko mi jesmo, da ne možemo podnijeti pogled na njih. Postajemo dvije osobe u istoj koži, dva čovjeka koji ne trpe jedan drugoga. Lažljivac i osoba koja prezire lažljivce. Nema te boli koja bi bila ravna bolu te bitke što bjesni ispod razine svijesti. Mi bježimo od te boli, ali ona trči s nama. Kamo god da odemo, tu bitku nosimo u sebi.

Učinite to što sam rekao. Sastavite popis svih ljudi koje krivite za poteškoće u svom životu. Što ste ljući na njih, to bolje. Zapišite njihova imena. Što ste više uvjereni u vlastitu nedužnost, to bolje. Napišite što su oni učinili i kako su vas povrijedili. Zatim se zapitajte kako ste otvorili ta vrata. Ako je vaša prva reakcija da je ta vježba besmislena, zapitajte zašto je tako jako želite odbaciti. Upamtite, ne radi se o tome da odriješimo te ljude od njihova dijela krivnje. Odrješenjem od grijeha bavi se Bog, a ne vi. Vi se bavite samo jednim pitanjem: Kako sam otvorio ta vrata?

– John Verdon