Kako s nama razgovaraju anđeli

Imala sam tremu, bojala sam se reakcije ljudi. Hoće li pomisliti kako nisam normalna? Više sam se dana zamarala takvim razmišljanjima, vrteći se u beznađu krugova “što će tko misliti o meni” i “što će tko reći”. Nesigurna, unatoč ogromnoj svjetlosnoj podršci uokolo.

Sat vremena prije početka predavanja ušla sam u prostoriju želeći osjetiti energiju unutra i naravno, kao što od tada uvijek radim, zamolila sam anđele da pođu sa mnom, energetski očiste prostor i unesu u njega svoju anđeosku svjetlost i obilje radosti i ljubavi.
Ipak, loše sam se osjećala. Energija je bila ljepljiva, teška. Zatvorila sam oči nastojeći “vidjeti” što je unutra, u prostoriji. Pozvala sam anđela Saribeja i upitala: “Mogu li ovdje držati predavanje?” Odgovor je bio vrlo jasan: “Možeš.”

Prepusti se

Zamolila sam savjet, kako da se ponašam, što je važno učiniti tijekom predavanja? “Prepusti se”, rekao je Saribej. Odonda je to rečenica koju mi najčešće ponavlja prije predavanja i radionica/igraonica.

Kad su počeli ulaziti ljudi, smirila sam se, nastojeći se i mentalno srediti, i predavanje je prošlo bez ikakvih poteškoća. Sumnja i nevjerica otapale su se poput kocaka leda na suncu. Odjednom sam spoznala kako mi ljudi vjeruju!

Navečer, poslije predavanja, žena koja je sve organizirala rekla je, iako je o tome nisam ništa pitala: “U ovoj je prostoriji jutros održana komemoracija za jednog djelatnika koji je neki dan umro.” Zato je energija bila tako ljepljiva i teška, shvatila sam.

Anđeli je nisu htjeli očistiti do kraja. Iako tada još nisam viđala duše umrlih, sigurna sam da je duša tog čovjeka bila na mojem prvom predavanju! A onda su je anđeli poveli tamo kamo joj je bilo ići!

Tuga

Doživljaje koje ću prepričati u nastavku ovog teksta pamtim s različitih predavanja i radionica. Ljudi koje spominjem lako će se prepoznati. Uvjerena sam kako će ih to obradovati, jednako kao što su ih obradovali susreti i kontakti s anđelima koje opisujem.

Ova je priča s jedne od prvih radionica. U grupi se nalazio jedan vrlo tužan čovjek, četrdesetih godina, malo je govorio, mnogo više promatrao. Na odlasku kući prišao mi je sa strane i zamolio za nekoliko minuta razgovora nasamo. Pristala sam zbog neobične tuge koja ga je okruživala.

Bio je izbjeglica iz Bosne i htio je da upitam anđele treba li otići daleko, u jednu zemlju Sjeverne Evrope, ili čekati ovdje, ili se vratiti kući. Još od prvih radionica nastojim, koliko znam i mogu, pomoći ljudima da se otvore za anđele kako bi sami komunicirali s njima. I uporno odbijam pojedinačno ih kanalizirati jer znam da bi se moj život sveo samo na to, a kontakt s anđelima smatram svojim blagoslovom, a ne poslom. On je bio toliko tužan i toliko uporan da sam obećala u meditaciji zapitati anđele za savjet.

Neka pita sam

Saribej je bio odlučan: “Reci mu da pita sam!” Nisam mogla vjerovati. Pokušala sam ponovno, ali poruke za čovjeka iz Bosne nije bilo. Sutradan sam se našla s njim i rekla mu: – Pitajte sami. Ovo je, izgleda, prilika da sami uspostavite kontakt sa svojim anđelima.

I dalje me je gledao tužno, gotovo predbacujući mi što kroz svoju komunikaciju s anđelima nisam preuzela odgovornost za njegov život. Jer, shvatila sam tada i još mnogo puta kasnije, ljudi ne traže savjet, ljudi traže nekoga tko bi preuzeo njihov teret odlučivanja o vlastitom životu.

Nikad mi se više nije javio. Mislim da je uskoro otputovao. Daleko, na sjever. Pamtim ga po tuzi i po lekciji: svatko može razgovarati sa svojim anđelima! Samo treba izravno postaviti pitanje!

Pokažite mi srce

Čovjeka čije sam srce tako brzopleto poželjela vidjeti poznajem nekoliko godina. Gotovo cijeli život živi u inozemstvu. Upoznali smo se telefonom, nazvao me je želeći razgovarati o objavljivanju jedne knjige. Knjigu je napisala njegova engleska prijateljica, izravno je upleten u doživljaje koje opisuje, a koji su povezani s drugim dolaskom Krista, arkanđelom Gabrijelom i Korčulom.

Već pri prvom razgovoru zamijetila sam njegovo teško i sporo disanje. Odonda se čujemo često, a vidjeli smo se nekoliko puta, tek na sat ili dva, uvijek između dolazaka i odlazaka s Korčule.

Uglavnom, jednog sam jutra zamolila anđele iscjeljivanja da mu pomognu ozdraviti. Odjednom mi je na pamet pala želja vidjeti njegovo srce! – Pokažite mi ga – zamolila sam. Preda mnom se, u visini mojih očiju, stvorilo živo srce uvaljano u neko žuto blato, kao u glinu. Srce je stajalo u zraku, izdvojeno od ostatka svijeta, pulsiralo je. Znala sam da je to zaista njegovo srce!

To nije tvoj posao!

Ono što sam najprije napravila, nimalo preplašena, tek zgranuta slikom koju nikad ranije nisam vidjela, a još manje zamišljala, bilo je ispružiti ruku i početi skidati glinu s tog živog srca ispred sebe. Glina je bila ljepljiva, opirala se odvajanju od srca. Nije prošlo ni nekoliko sekunda i pojavila su se dva potpuno plava anđela koji su, ne pomičući usne, hladno i gotovo zapovjedno rekli: “To nije tvoj posao! Mi ćemo očistiti ovo srce!”

Tako je i bilo. Sljedećih nekoliko minuta promatrala sam čudesno oslobađanje srca od žutila gline. No, najprije su od gline očistili moju ruku, onu kojom sam sama, nekoliko trenutaka ranije, pokušala obaviti njihov posao.

A srce? Sve crveniji i sve slobodniji, mali je životvorni organ pulsirao sve ravnomjernije i lakše. Kad su anđeli otišli, posramljena vlastitom brzopletošću, ali i očarana susretom s plavim anđelima i čarobnom slikom koju ću zauvijek pamtiti, nazvala sam vlasnika srca.

Ono što sam najprije primijetila kad se javio na telefon bilo je – njegovo disanje. Lakše, tiše, ravnomjernije. Ispričala sam mu što se dogodilo. Nasmijao se. – Da, lakše dišem. Ali, znate, moja bolest uzrokuje upravo takav izgled srca i kad jednog dana odem s ovog svijeta moje će srce, sa svom tom glinom kako je vi zovete, biti uzrok mom odlasku!

Vježbe

Odonda često zamolim anđele iscjeljivanja da mu pomognu. Kad na radionicama radimo grupnu vježbu u kojoj anđele iscjeljivanja šaljemo onima čije ime izgovaramo, ja obično izgovorim njegovo. Ne znam koliko mu pomažu “moji” anđeli. Ali znam da se i dalje često čujemo telefonom.

Prije nego što se upustim u opisivanje vježba, evo nečeg što odmah možete isprobati: prostor koji smatrate svojim, bez obzira radi li se o kući s vrtom ili stanu ili tek jednoj sobi, zaštitite zlatnom bojom po svim rubovima. No, najprije zatražite dopuštenje od onih s kojima živite. Ako vam ga ne daju, ograničite se na prostor koji je zaista samo vaš: soba, krevet, radni stol.

Dakle, vizualizirajte (zamislite) kako po rubovima toga prostora prolijevate kante zlatne boje. Precizno obojite u zlatno sve rubove. Radite to nekoliko dana uzastopno, pozivajući pritom anđele da vam pomognu. Onda promatrajte što se događa – svi oni koji prema vama imaju neku ružnu misao ili namjeru, bez obzira radi li se o ljudima ili životinjama, neće moći prekoračiti zlatnu zaštitu. Gledat ćete ih kako se ljuljaju, neodlučni što da učine.

Nažalost, ovom vježbom često počnemo gubiti one koje smo smatrali prijateljima. Ali, izbor je vaš: možete ukloniti zaštitu ili se odreći “prijatelja”.

To nisu anđeli

Pripremite bilježnicu i olovku. Neka budu lijepe, vesele, šarene, kićene. Anđeli vole ljepotu. Ponekad pomislim kako im se i kič sviđa, toliko se zašareni prostor oko mene. Ali – tko sam ja da nešto procjenjujem kičem? Da, upravo je to jedna od najvažnijih lekcija kojoj su me anđeli podučili – neprosuđivanje.

Ako vam se ikada učini kako u duhovnoj poruci koju ste primili s drugog svijeta postoji trunka prosuđivanja, osuđivanja, kritiziranja ili nečeg sličnog, to nisu anđeli. To nisu ni duše vodiči. To su zamke našeg ega. Zanemarite ih. Zaboravite. Anđeoski je glas uvijek glas ljubavi i radosti!

Dakle, pripremite bilježnicu i olovku. Zatvorite oči. Otvorene dlanove okrenite s povjerenjem prema Nebu. Opustite se. Pozovite svojeg anđela ili neke druge anđele koje možda još ne poznajete neka dođu i daju vam znak svoje prisutnosti. Neka vam otkriju svoje ime.

Jasnoća vida

Anđeli s nama komuniciraju brojnim načinima: preplavljuju nas osjećaji, boje, mirisi, čujemo zvukove, uronjeni smo u glazbu, vidimo slike, pokretne i nepokretne, cijeli filmovi promiču ispred nas. Ponekad se anđeli i dopisuju s nama.

U anđeosku bilježnicu prilikom svake vježbe zapišite datum, unesite doživljaj koji ste imali kad ste ih pozvali. Ako osjetite potrebu da u njihovo ime pišete samome sebi, učinite to. Ne prosuđujte tko kome piše. Doznat ćete uskoro.

Imajte povjerenja u svoje anđele, ali i povjerenja u sebe. Um vas ne napušta, on samo zauzima mjesto koje mu pripada u vašem životu. Um je vaš, nije umno da ste vi – njegovi!

I još nešto zanimljivo: pojavljivanje anđela često prati neobična jasnoća vida. Čak i oni koji inače ne vide najbolje odjednom sve vide jasno. Očito se ipak radi o tome da nam vid slabi kad nešto ne želimo vidjeti. Ali tko ne bi htio vidjeti – anđele?

Anđeo u torbi!

Naučite svoje dijete ili unuče da svakog jutra, kad krene u vrtić ili u školu, stavi anđela u torbu. Svojega čuvara. Koji će mu pomagati u svim poslovima toga dana, čuvati ga na putu, šaptati mu što je zaboravio, smijati se s njim, grliti ga, podsjećati i voljeti, voljeti, voljeti. Ljubav je boje anđela, recite svome djetetu i ono će razumjeti.

I odrast će tako, s anđelom u torbi i ljubavlju u srcu, u snažnog i sretnog čovjeka. U dobrog čovjeka. Jer samo snažni ljudi mogu sebi na ovom planetu priuštiti luksuz dobrote. Samo snažni ljudi zaštićeni anđeoskom energijom i protočni za božansku ljubav pokreću ovaj svijet. Neka vaše dijete bude među njima. Zbog toga je i izabralo upravo kroz vas doći na Zemlju.

Razgovarati s anđelima najnormalnija je stvar na svijetu. Možemo to činiti u automobilu, u autobusu, na cesti, u čekaonici. To je dobro za nas, naše tijelo, našu dušu, sva bića s kojima dolazimo u kontakt.

Odricanje

Ne vjerujem u patnju kao nužni alat samorazvoja. Samodisciplinu, da. Odaberite neki oblik posta, tek radi pročišćenja tijela ili duše. Odrecite se dan, dva ili tri nečeg zemaljskog, hrane, novina, gledanja televizije, telefoniranja, razgovora uopće, vožnje automobilom, bilo čega u čemu inače uživate.

To odricanje namijenite nečemu: za ozdravljenje sebe, neke druge osobe, neke situacije, odnosa ili tek za vježbu samodiscipline. Nagradite se nakon posta. Ako ne uspijete, oprostite sebi. Uspjet ćete drugi put.

Molitva i post liječe mnogo toga, ponajprije nevjerovanje. Kad ih prakticiramo, gradimo pouzdanje u Boga, anđele, sebe. Molitva i post u službi su očišćenja: misli, motiva, djelovanja, vlastitog doma, veza s drugim ljudima, tijela, planova.

Pošaljite anđela bolesnom prijatelju. Dva – bolesnom neprijatelju. Tri – ambulantnim kolima koja su projurila kraj vas. Desetke anđela pošaljite bolnici u svojem gradu. Stotine – gradovima koji pamte nesreću, poput Vukovara ili Sarajeva, na primjer. Tisuće anđela pošaljite vojskama koje ratuju, a stotine tisuća napadnutim narodima. Onima bez domovine. Kao što su Kurdi, na primjer.

Milijune anđela pošaljite vodama ovog planeta. Maternici života. Životinjama s kojima dijelimo ovaj svijet. Planetima našeg sustava. Svojoj domovinskoj galaktici. I svim zvijezdama, vidljivim i nevidljivim, na kojima smo jednom stanovali ili ćemo neki drugi put stanovati. Ali, ako mi i nećemo, tamo je već onaj prvi Stanar.

Molitve

O molitvi bih još htjela reći nešto važno: najmoćnije su molitve za druge ljude! Nemojte dopustiti ni na trenutak pomisao kako od molitve za drugu osobu mi nemamo nikakve koristi! To nije točno. Ponajprije zato što, moleći za druge, otvaramo sebe ljubavi i dobroti, božanskim atributima. Zatim, moliti za druge u konačnici uvijek znači – moliti za sebe! Jer smo neraskidivo povezani sa svime što je živo u svemiru. A živo je – sve!

Ako bih pokušala skratiti ove male savjete o druženju s anđelima, svela bih ih na nekoliko riječi: molite, pjevajte, meditirajte, govorite dobre stvari o sebi i drugima, volite život i sve u čemu se nalazi, budite radost i ljubav svima koji vas susreću! Slušajte tišinu! Kad se naviknete slušati tišinu, čut ćete, iznenada i nenajavljeno, i – anđele!

Svakog se jutra budite s anđelima, liježite s njima navečer. Zahvaljujte im na zaštiti i pomoći, dozivajte ih u svakoj situaciji, čak i kad pomislite kako “nema smisla zvati anđele za takve sitnice”! Nije istina! Anđeli su – vojska nezaposlenih! Zaposlite ih! I oni će vama biti zahvalni za priliku koju im pružate – da budu ono što jesu i zbog čega su stvoreni!

Preuzeto s: http://www.altertv.org/tv2/tehnikeimetode/kako-s-nama-razgovaraju-andeli