Anoreksija – izliječiti sama sebe

Sjećam se prvoga trenutka kada sam si rekla Volim te.
I jako dobro se sjećam tog osjećaja. Neki se topli ugodni val u meni pokrenuo…nešto je čarobno prostrujalo kroz moje tijelo. Praktički cijelo vrijeme nakon tog trenutka, kad god sam izgovarala riječi, osjećala sam crnu rupu u srcu…snažan dio mene bio je duboko nesretan, tužan, frustriran, i htio je probiti van.. sjećam se da sam jedne večeri legla u krevet i plakala plakala plakala, nisam znala što mi je i čemu sve to, otkud ta tuga… je li to što sam nezadovoljna svojim poslom, svojim planovima koji se još nisu ostvarili, je li to zato što sam prekinula s dečkom a nisam to htjela? Ili jesam… ne znam…
Sve dok se idućeg dana nisam pogledala u ogledalo…
…
Imala sam tijelo desetogodišnjakinje.
I trebalo je vremena da informacija dođe do moje glave, trebalo je vremena da mozak dobije energiju da nešto shvati.. jer mjesecima on nije dobio ono što mu je trebalo – konkretan obrok.
U tom momentu, konstantno čisteći programe anoreksije u mojoj glavi, postala sam sve svjesnija svojega problema, i činjenice koliko sam cijelo vrijeme bila gladna. U početku je bilo strašno teško – tijelo mi je bilo istraumatizirano, i morala sam se jako naprezati da shvatim njegove poruke – kada sam gladna, kada žedna, kada mi se spava. Itd… jer osjećaj gladi sam odavno izgubila. Oslanjala sam se na intuiciju, koja je bila jaka jaka jaka…zahvaljujući čarobnim ho’oponopono mantrama. Hvala im beskrajno.

Svih tih 8-9 mjeseci prije odraza u ogledalu mislila sam da sam se strašno promijenila, da više nisam ista osoba, jer ne mogu više raditi stvari koje sam prije bez problema radila – mislila sam da ludim i pucam. A zapravo, cijelo vrijeme sam bila GLADNA. Moj um nije mogao biti bistar, jer ništa mu nije davalo energiju. Moje tijelo je cijelo boljelo, a to sam potiskivala.

Ja sam nakon te spoznaje čistila i čistila i čistila, i polako opuštala grč pred tanjurom… polako sam prestala slušati moj preglasni um i ego, koji su stalno analizirali i opsesivno brojali kalorije… polako mi se vraćao osjećaj gladi i apetit.
Čudim se sama sebi kako sam to uspjela prebroditi… prebrodila sam fazu anoreksije sama. Bez bolnica, doktora, lijekova, shakeova, nutricionista…psihijatara…

Prošla sam kroz nju totalno sama, imajući uz sebe četiri čarobne riječi i yogu.
Vratila sam se na staro, opet se osjećam kao ona stara, i čistim se još više, iako moram priznati da je iz nekog razloga sada teže čistiti nego prije, ali nema veze – ja ne odustajem. Riješila sam taj problem sa sobom, više ne ignoriram poruke svoga tijela – dapače, sada mu želim sve najbolje, i unosim u sebe najbolju moguću hranu. Jedino sa čime se još borim jest prihvaćanje svoga tijela, koje je ipak nakon te faze postalo veće. Nadam se da ćemo uskoro moje tijelo i ja naći jedan jedinstveni zajednički predivan jezik.

Čistim i dalje – i tko zna što je ta prepreka i otpor koji se u meni javlja… je li ikome osim meni ponekad teško izgovarati te riječi u glavi? Pišite, zanima me.
I tko zna što ću još u naredno vrijeme spoznati? 
Osjećam da predivne stvari dolaze. Kao što su se do sad desile, još će ih mnogo doći. Znam to.
Hvala vam svima.

Eaven

Izvor: http://hooponoponotehnika.com/2013/09/15/ana/

Ho’oponopono u emisiji Na rubu znanosti:
http://www.youtube.com/watch?v=P22QdiLdTAw

Seminari Ho’oponopona:

http://hooponoponotehnika.com/category/seminari/