Svi ljudi na Zemlji su samo različite inkarnacije tebe
Da. Istina je. Priča koju ćeš pročitati biti će vjerojatno jedna od najboljih kratkih priča koju ćeš pročitati u životu. Nemam sumnje o to. Osim toga ova priča će te oduševiti i odvesti na novu razinu, promijenit će tvoje mišljenje i nikada više o životu nećeš misliti na isti način kao do sada.
Pitaš se kako znam to? Evo pustit ću te da je pročitaš pa zaključi jesam li u pravu!
“Što mi se dogodilo?” upitao si zbunjeno.
“Umro si. Bio si na svom putu kući kada si poginuo. Imao si prometnu nesreću. Tijelo ti se baš dobro udesilo.” rekao sam ti mirno.
“Bilo je .. kamion i bilo je klizanje …” sjećao si se.
“Da”, rekao sam.
“Ja… ja sam mrtav?”
“Da, ali se ne moraš osjećati loše zbog toga.”
Pogledao si oko sebe. Nije bilo ničega, ništavilo. Samo ti i ja. “Kakvo je ovo mjesto?” pitao si. “Je li ovo život nakon smrti?”0
“Više-manje.”, odgovorio sam.
“Jesi li ti Bog?”
“Da”, odgovorio sam. “Ja sam Bog.”
Gledao si me začuđeno, a onda si se sjetio: “”Moja djeca… moja žena?”
“Što s njima?”
“Hoće li biti u redu?”
“To je ono što sam želio vidjeti”, rekao sam, “upravo si umro, a glavna briga ti je tvoja obitelj. To je doista dobro. ”
“Ne brini. Oni će biti dobro. Djeca će te se sjećati savršeno u svakom pogledu. Nisu imali vremena stvoriti nikakav prezir prema tebi. Žena će plakati jer će to svi očekivati od nje, ali u sebi će osjećati olakšanje. Vaš brak se ionako raspadao. Ako ti je to ikakva utjeha, osjećat će krivnju zbog tog osjećaja olakšanja.”
“Oh”, rekao si. “.. I što sada? Moram ići u raj ili pakao ili nešto slično? ”
“Niti jedno,” rekao sam. “Ideš ponovno nazad, reinkarnirat ćeš se.”
“Ah”, rekao si. ”Hindusi su bili u pravu.”
“Sve religije su u pravu na svoj način. Dođi, hodaj sa mnom.”
“Gdje idemo?”
“Nigdje posebno, lijepo je hodati dok razgovaramo.”
”Sada kada se ponovno rodim bit ću prazna ploča, zar ne? Beba. Dakle, sve moje iskustvo i sve što sam učinio u ovom životu neće biti važno.”
“Nije tako! Imaš u sebi sva znanja i iskustva svih prošlih života, ali se ne sjećaš odmah. No sve to u tebi te vodi u novom životu, a da i nisi svjestan.”
Zaustavili smo se, a ja sam te uhvatio za ramena.
“Tvoja duša je veličanstvena, toliko veličanstvena da ti to uopće ne možeš zamisliti. Ljudski um može spoznati samo jedan maleni dio onoga što ste. To je kao da gledaš kroz ključanicu i pokušaš spoznati veličinu svijeta. A svijet se ne može spoznati pogledom kroz ključanicu.
Ti si bio muškarac posljednjih 48 godina, tako da iz te percepcije ne vidiš ostatak svoje ogromne svijesti. Ako bi ostali ovdje još malo duže prisjetio bi se svega, svih svojih inkarnacija, vidio bi sve i znao bi sve. No, nema smisla da se sjećaš svega između svakog života.”
“Koliko sam se puta reinkarnirao do sada?”
“Oh, puno. Puno i puno. Imao si mnogo različitih života, a ovaj put biti ćeš Kineskinja, seljanka koja živi u 540-toj godini.”
“Čekaj, što?” promucao si, “ti me šalješ natrag u 540-tu godinu?”
“Pa, mislim da, tehnički. Vrijeme samo postoji u tvom svemiru. Stvari su drugačije, kada nisi u njemu. Tamo odakle ja dolazim vrijeme ne postoji.”
“A odakle ti dolaziš?”
“Oh.. Dolazim iz negdje, a tu su i drugi poput mene. Znam da želiš znati kako je tamo, ali iskreno ne bi razumio.”
“Oh”, rekao si, malo razočaran. “.. ali čekaj. Ako se mogu reinkarnirati na drugim mjestima i vremenima to znači da bih u nekom trenutku čak mogao naletjeti sam na sebe. Recimo da me sada vratiš u sedamdesete, tko zna možda bi na nekom mjestu zemaljske kugle naletio na sebe iz prošlog života ”
“Naravno. To se stalno događa,” rekao sam ti mirno, a ti si zastao i zagledao se u mene u čudu.
“Pa što onda, zašto je to tako? Ne razumijem koja je svrha svega toga, svih tih života?”
“Ozbiljno?” pitao sam te. ”Ti to me pitaš za smisao života? Nije li to malo stereotipno?”
“Pa to je razumno pitanje”, upornan si bio. Okrenuo sam se i nastavio hodati, a ti si me pratio iščekujući odgovor za kojim si žudio.
“Smisao života, razlog zbog kojeg sam napravio ovaj cijeli svemir, je vaše odrastanje.” rekao sam i pogledao te, bio si još zbunjen.
“Misliš čovječanstvo? Želiš da čovječanstvo sazrije, shvati nešto i postane bolje?” zamuckivao si dok si me to pitao.
“Ne, ne govorim o čovječanstvu. Nema tu množine, tu si samo TI. Ovaj cijeli tvoj svemir u kojem živiš je tu samo za tebe. Sa svakim tvojim novim životom ti rasteš i sazrijevaš, stječeš veći intelekt. Tvoja ključanica kroz koju promatraš svijet postaje sve veća i vidiš sve više”.
“Samo zbog mene? Kako misliš da sam tu samo ja, a što je sa svim drugima? ”
“Ne postoji nitko drugi”, rekao sam. “.. ..U ovom svemiru postojimo samo ti i ja.”
Zurio si tupo u mene. “Ali svi ljudi na Zemlji …”
“Svi ljudi na Zemlji su samo različite inkarnacije tebe. Sve si to ti u svim tvojim ulogama koje igraš.”
“Čekaj, želiš reći ja sam svi ljudi na zemlji!? ”, stajao si zaprepašten ovim činjenicom.
“Sada si u čudu,” rekao sam lupkajući te po leđima, “Da, sve si to zapravo ti, jedna priča, jedan dio iste duše! Dobro zamišljeno, zar ne?”
“Ja sam svako ljudsko biće koje je ikada živjelo?”, još uvijek ti je bilo nepojmljivo.
“I ne samo to…i svako ljudsko biće koje će ikad živjeti. Da to si ti!.”
“Znači ja sam Abraham Lincoln… ali ja sam i Hitler?” rekao si zaprepašten.
“Da kao i milijuni onih koje si kao Hitler ubio.”
Stajao si i šutio. Dugo šutio.
“Svaki put kada si učinio loše nekom drugom, učinio si loše sebi. Svaki čin ljubaznosti što si učinio, sebi si davao ljepotu. Svaki sretan i tužan trenutak ikada doživljen ili će biti doživljen od nekog čovjeka je tvoje vlastito iskustvo, iako ti se tako ne čini. To i je smisao ove igre odrastanja.”
Bio si zamišljen, a onda si me upitao: “Zašto? Zašto sve ovo?”
“Zato što ćeš jednog dana postati poput mene. Jer to je ono što si ti zapravo. Ti si jedan od svoje vrste. Ti si moje dijete. ”
Gledao si u prazno, a onda si se okrenuo prema meni i kroz šapat izustio:
“Dakle, cijeli ovaj svemir nije ništa drugo nego …”
”Da, to je samo JAJE.”
Pogledao sam te i nasmiješio se: “A sada je vrijeme da se preseliš u svoj sljedeći život…imaš još puno posla za odraditi prije nego što se rodiš….”
