Ovo nam je svima neophodno: Svakodnevno obnavljanje energije
.
Bio jednom jedan drvosječa koji se zaposlio u tvornici za preradu drva. Plaća je bila dobra, a uvjeti rada još bolji tako da je drvosječa odlučio dati sve od sebe. Prvog dana došao je do poslovođe, koji mu je dao sjekiru i odredio jedno područje u šumi. Čovjek je pun poleta otišao u šumu sjeći drva. Tog dana je posjekao osamnaest stabala.
„Čestitam“, rekao mu je poslovođa. „Nastavi tako.“ Ohrabren ovim rečima, drvoseča je odlučio da sutradan poboljša svoj rad. Tako je te noći legao veoma rano, a sljedećeg jutra je ustao prvi i otišao u šumu. Usprkos svom naporu, nije uspio pojseći više od petnaest stabala. “Sigurno sam umoran”, pomislio je i odlučio leći čim zađe sunce. Ustao je u zoru, odlučan da sruši svoj rekord od osamnaest stabala. Ipak, tog dana nije došao ni do pola. Sljedećeg dana bilo ih je sedam, narednog pet, a posljednjeg dana je čitavo popodne sjekao i jedva da je uspio srušiti dva stabla. Uznemiren zbog onoga što bi mu mogao reći poslovođa, drvosječa je otišao do njega i ispričao mu što se događa. Tvrdio je da radi do granica iscrpljenosti. Poslovođa ga je upitao: “Kad si posljednji put naoštrio svoju sjekiru?”
“Naoštrio?” zbunjeno je upitao drvosječa. “Nisam imao vremena za to, bio sam prezauzet sječom!”
Ova priča uči nas jednostavnoj istini da nam je neophodan odmor kako bismo obnovili svoje resurse i ponovo bili sposobni nešto pružiti drugima. Iako svi teoretski znamo da je tako, u praksi se događa da idemo preko svojih granica, misleći da “još ova sitnica” neće činiti neku razliku. Međutim, ovaj način funkcioniranja dovodi nas do iscrpljivanja, a tada nam je potrebno više vremena za obnavljanje. Jasno je da nam je kada smo umorni (sekira nije naoštrena), potrebno puno više vremena da bismo obavili neke aktivnosti.
Obnavljanje energije ne mora biti pasivno, to jednostavno znači da je potrebno da sebi priuštimo vrijeme u kome se ni na koji način nećemo baviti poslom i ostalim obavezama, već nečim što nas ispunjava i čini sretnima. Ali, ja volim svoj posao, možda će reći netko. To je zaista divno. Ipak, koliko god uživali u poslu, ovo vrijedi i za vas. Jer kada ste konstantno u nečemu, brže dolazi do zasićenja i iscrpljivanja, tako da je i vama neophodno vrijeme za “oštrenje sjekire”, odnosno obnavljanje energije.
Ako vam se čini da je nemoguće da u svom rasporedu nađete vremena za odmor, onda vam je odmor još potrebniji, drugim riječima – neophodan. Ne čekajte da se potpuno iscrpite, odvojite svakog dana, ili barem nekoliko puta u tijeku tjedna, neko vreme samo za sebe i – uživajte. Ovo vrijeme jednostavno budite, ne radite ništa… prepustite se sadašnjem trenutku i osjetit ćete kako vas ispunjavaju ljubav i radost.
– psih. Suzana Vemić
Posjetite stranicu psih. Vemić: http://centarprozor.wordpress.com/
