Neale Donald Walsch: Ideja vrijedna pažnje

Dragi prijatelji…

Moja voljena Em, moja životna saputnica, došla je do nečeg zaista fascinantog prije neku večer – možda i dublje nego što se na prvi pogled čini – želio sam  to podijeliti s vama …

Vodili smo neobavezan razgovor o životu uopće i o stvarima koje govorimo jedni drugima kroz prirodne razmjene koje se svakodnevno rješavaju, kada je rekla:

„Prije neki dan dobila sam zanimljivu ideju. Pomislila sam: pitam se što bi se dogodilo kada bih išla okolo sa snimačem i snimala svaki razgovor koji vodim tijekom dana. Onda, navečer, mogla bih sjesti i pustiti traku i poslušati što sam sve rekla tog dana.

Pitam se što bi se promijenilo ako bih svaku večer slušala što sam tog dana izgovorila.

Bila sam opčinjena idejom. Nisam je mogla izbaciti iz glave.”

Em se učinilo da bi ova ideja mogla proizvesti odličnu disciplinu. Samo slušanje riječi koje izlaze iz nas svakog dana i ton i način na koji ih izgovaramo bi bez sumnje otvorilo dublju svjesnost energije koju odašiljemo u svijet.

Počeo sam da zamišljam to. I pomislio kako je skoro neophodno da imamo snimač uz sebe. Sve što trebamo učiniti je da uzdižemo nivo svjesnosti svakog trenutka kako bismo i radili kada bismo znali da se sve snima. Možemo koristiti naš um kao snimač, koji odmah pušta unazad riječi koje smo izgovorili.

Onda, kao prava disciplina, možemo ’pustiti’ misli  unazad i trenutak prije nego što postanu riječi. I svjesno izabrati da ih izgovorimo ili ne. Ili da li na taj način.

Znam, znam, ovo je samo nova verzija krilatice „ispeci pa reci“. Ali, ova ideja sa snimanjem mi nikada nije pala na pamet. Mislim, stvarno možemo probati. Recimo tjedan dana pritisnemo ’rec’ svaki put kada otvorimo usta. Zatim sjednemo i poslušamo sami sebe.

Poslije tjedan dana možemo postati veoma obazrivi svaki put kada pritisnemo dugme… uključimo snimanje. I možda posle tjedan dana ili više neće biti potrebe da nosimo rekorder sa sobom. Postali bismo obazrivi svaki put kada progovorimo.

Ne znam za vas, ali ja mislim da bi mi ova vježba koristila. Prvo, vjerojatno bih se iznenadio koliko je negativnih stvari u mom razmišljanju, mjereno riječima koje govorim. Onda, također, mislim da bih se zamislio onda kada koristim riječi i tonalitet da pokažem negodovanje ili kada ’ispravljam’, kritizirem nekoga. Konačno, mislim da bih se možda postidio brojem razgovora koje okrenem k sebi, stavljajući sebe u centar konverzacije i pažnje i kupam se u slavi svoje ličnosti!

Mogu se vidjeti kako slušam sve ovo, sjedeći navečer pokraj kreveta, klimajući glavom…“koga briga? Koga? Samo… ušuti. Budi tih. Zadrži za sebe. Vidi kakvu si energiju uieo. Vidi kakve su ti misli.“
Moj bivši tast je znao reći: „ Ako ne možeš reći bilo što lijepo, nemoj uopće.“ Hmm… Tako jednostavan savjet. Dobar, čvrst i jednostavan.

Ljubav…
Neale
 

Preuzeto s: http://zivikaobog.com/zivi-kao-bog/tekstovi/ideja-vredna-paznje
Svidio ti se članak?
Podijeli ga s prijateljima!