27.08. – Neka boje budu vlažne

Ne znam završava li dan ili svijet, 
ili je tajna nad tajnama ponovo u meni.
– Ana Ahmatovato

Što duže živim, to mi je teže razaznavati jake emocije. Sve se pretapaju jedna u drugu, u svoj početak. Ali, što dalje odmičem,  više razaznajem što znači osjećati, a što ne osjećati. Jer samo to je i važno. Kad ne osjećam, ostajem u prikrajku, svijet postaje crno-bijel, a ja se pretvaram u sivu sjenu. Samo me osjećaji drže u igri, održavaju boju vlažnom.

Neki je dan bilo vrlo vlažno. Pošao sam u kupnju namirnica, a starac koji ih je pakirao je zurio u prazno. Po njegovom teškom, srebrnom pogledu znao sam da je udovac i upravo kad je uzeo moj nemasni svježi sir, ugledao ju je lako lebdi pred njim, a sok, sabljarka i engleska peciva gomilali su se na pokretnoj traci pa sam lagano uzeo sir iz njegove ruke, a on se vratio i pogledao me, pomalo ošamućen jer je ona i dalje bila tamo.

Dugo sam se silno trudio osjećati živote drugih dok nisam shvatio da je to temelj srca gdje se svi sastajemo. Kad se oklop uma rastvori, više nismo zasebna bića. Taj dan iz robne kuće sam izašao osjećajući više no što to osjeća jedno srce i nisam mogao razaznati jesam li u nevolji ili na svetom tlu.

Meditacija za današnji dan:

• Sjedite u tišini i dišite podno slika imena koja pridajemo svojim emocijama.
• Dišite polako i pokušajte osjetiti ono što se uzburkava u vama, ne nazivajući to ni sretnim ni tužnim.
• Dišite ujednačeno i pokušajte osjetiti mjesto duha iz kojega sve to izvire.

– Mark Nepo