Za vile se vjeruje da žive pod zemljom ili u blizini starih bregovai špilja. Za njih se obično vjeruje da imaju krila, no može ih se naći i bez njih. Krila su vizualna ekspresija energije koja prolazi kroz vilinska tijela, dok su vilinske oči ogledalo njihove duše.
Divna su ta stvorenja…. sićušna… malena… poletna… lepršava…
Vile se može podijeliti na nekoliko načina, no najbolje ih je razlikovati prema njihova četiri prirodna elementa.
Vodene vile mogu se naći u i oko svih voda tekućica i stajačica, no najviše vole potoke i vodopade. U ovu skupinu vila ubrajaju se niksiji, lamiasi i undinesi. Najpoznatiji su niksiji, engleske riječne vile bijele puti i zelene kose, dok su od morskih vila najpoznatije sirene.
Zemaljske vile žive duboko u zemlji, u kamenju i u korijenju drveća. U ovu skupinu ubrajaju se gnomi, bravniji i komoldi. Zemaljske vile predstavljaju sile prirode koja odražava njenu moć.
Vatrene vile su osobito ćudljive vile, a u ovu skupinu se ubrajaju salamanderi, vatreni drejkovi i raznorazni vražićci.
Zračne vile predstavljaju glasnike duša koji lete između svjetova zemlje i neba, duhovnoga i tjelesnoga. U ovu skupinu spadaju silfi, perisi i sve vrste krilatih vila. Općenito jako vole krila i krilata stvorenja pa se veoma rado kite ptičjim perjem.
Vile se u različitim kulturama različito doživljavaju. U jednima ih smatraju dobrodušnima, dok su drugim govore o opakim stvorenjima koja vole podvaljivati ljudima.
U svom prirodnom stanju, vile su zapravo čista energija. Vile uzimaju oblik prema svom karakteru ili području na kojem borave. Vilinska krila načinjena su od svjetlosti, osjećaja i energije. Vilinske oči su ogledala njihove duše. Ponekad imaju crvene uši što je znak njihove nadnaravne moći. Njihova odjeća je raznolika. Vile ponekad znaju oponašati ljudsku modu i stilove svog područja i vremena.
Vile su smrtne, ali ipak žive puno duže od ljudi, a za razliku od nas vrlo vješto se služe magičnim moćima i trikovima. Vile pomažu ljudima i vraćaju dobro dobrim. Poznato je da su vile i vrlo osvetoljubive pa je dosta važno držati se njihovih pravila.
Vilama se katkad neka osoba jako svidi te joj počnu donositi dragocjenosti ili novac. Osoba koja ima tu čast i sreću, tu tajnu mora čuvati za sebe, u suprotnom darovi će prestati dolaziti. Isto tako vile vole i primati darove, ali samo ako ih smatraju prikladnima. Među najdražima su im kolači, mlijeko i sir.
Zauzvrat će one puniti suhe bunare vodom, činiti usjeve plodnima… Ukoliko vile prestanu primati darove, odnosno ako im se uskrate, one su vrlo tvrdoglava i svojeglava bića, ćudljiva su i ono što kažu ne mora uvijek biti istina. Kada je riječ o vilama stvari zasigurno nisu onakve kakvima se čine.
Vilenjak je stvorenje iz germanske mitologije. U početku su bili zamišljeni kao mala bića i bogovi plodnosti, a izgledali su kao mladi ljudi i žene, prelijepi te su živjeli u šumama, pod zemljom, u spiljama ili u izvorima i zdencima. Bili su dugovječni ili besmrtni te su imali magične moći. Počevši s vilenjacima J. R. R. Tolkiena (u Gospodaru Prstenova gdje mudri i besmrtni vilenjaci imaju vrlo važnu ulogu) postali su glavni likovi mnogih drugih modernih fantasy djela, što u književnosti što u računalnim igrama. Ljudske su visine i izgleda, samo što imaju duge šiljaste uši. Nemaju ni brade ni brkova. Besmrtni su i imaju moć nad prirodom. Vilenjaci su mitološka bića koja donose sreću. Povezujemo ih sa srećom i djetelinom s četiri lista. Vjeruje da je vilenjak nastao iz zmaja Hydre jer vilenjake povezujemo sa vodom i srećom, a vilenjaci se rode svaki put kad netko ubere ili pojede dijetelinu s četiri lista. Djetelina je Hydrino jelo jer joj to daje snagu, a kako djetelina napuhuje, Hydra izgleda strašnije. Vilenjaci su rasa koja se uz patuljke najčešće pojavljuje u pričama iz mašte. Oni nisu u srodstvu s vilama, makar bi to mogao zaključiti iz njihovog imena, već je to jedna sasvim druga rasa. Iako žive nekoliko puta duže od nas, kada se usporede s ljudima izgledaju krhko, no to ništa ne znači jer imaju nekoliko posebnih talenata koje ih čine puno jačima od nas. Vilenjaci su u prosjeku nešto niži i lakši od nas, a izgled im se razlikuje od grupe do grupe. Kako i kod nas ima ljudi sa svijetlom kožom, onih sa tamnom, neki imaju kose oči, a neki su plavokosi, tako se razlikuju i vilenjaci. Ono što je svima zajedničko je pomalo blijeda boja kože, što je malo čudno jer vilenjaci puno vremena provode u prirodi. Mršavi su i nisu jaki poput nas, no zato su puno okretniji i brži. Oblače se u odjeću čije im boje omogućavaju brzo skrivanje, pa je tako najčešća boja neka nijansa zelenog, jer vilenjaci najviše vremena provode u prirodi. Vilenjaci su naučili da je vrlo važno razumjeti sva bića s kojim žive, bila ona dobra ili zla, pa su naučili jezike goblina, trolova, orka, gnolova, gnoma i polutana, a naravno, znaju i jezik ljudi uz koje žive. Uvijek pokazuju zanimanje za sve stvari koje će im pomoći u razumijevanju susjeda. Najvažnija stvar u životu jednog vilenjaka je sloboda, pa iako postoje vilenjački gradovi, većina vilenjaka živi u manjim grupama. Te manje grupe imaju svog vođu, a sve te grupe zajedno imaju nekog kralja ili kraljicu kojem su odani do smrti. Njihovi nastambe su dobro skrivene i čuvane, a kako su vilenjaci jako dobri prijatelji sa životinjama one im pomažu u čuvanju, pa ako vidiš nekoliko orlova kako zajedno lete, sigurno je u blizini neka vilenjačka nastamba. Vilenjaci žive nekoliko stotina godina, pa i o svijetu misle potpuno drugačije od nas. Mi ljudi im se činimo kao bića koja uvijek negdje žure, što ih beskrajno čudi. Zbog svog dugog života, vilenjaci vole stvari koje su dugog vijeka poput glazbe i prirode. Zbog toga vole društvo ostalih vilenjaka kako bi mogli razgovarati o stvarima koje vole, no ako se postanu prijatelji s nekim bićem iz druge rase, to prijateljstvo traje vječno. O vilenjacima ti mogu ispričati puno stvari, kao što su vilenjaci ratnici i vilenjaci čarobnjaci, no o tome neki drugi put.
Vilenjaci su i dan danas nevidljivi za sve ljude, osim onih koji imaju posebne sposobnosti. Poznato je i rašireno vjerovanje da gdje god vilenjak prođe ostavlja za sobom trag vilinske prašine. Neki ovaj fenomen objašnjavaju određenim oblikom prirodnog fluorescentnog plina ili neke slične materije koju vilenjaci pokupe prelazeći iz svijeta vila u svijet ljudi. Vilenjaci su poznati po tome što vrlo vješto izrađuju predmete od plemenitih metala. Stoga tijekom rada za zlatu i srebru na njima ostaje trag prašine nastao pri njihovoj obradi. Za razliku od nekih vrsta vila, vilenjaci nemaju krila i ne lete, pa stoga svaki let vilenjaka možemo pripisati magiji ili levitaciji.
