Kako voljeti sebe

.

Da bismo uopće mogli pojmili mogućnost voljenja sebe, potrebno je prihvatiti da postoji sebe kojeg možemo voljeti.

Dakle, što to znači voljeti sebe? Što se tu zapravo voli? Koga se voli? Odakle krećemo kada se učimo voljeti sebe, odakle sam ja krenuo?

Krenuo sam iz nutrine. Učio sam voljeti sebe iznutra prema vani, putem meditacije. Najprije sam raslojio sebe; muško, žensko, duhovno (Silva metod)…komunicirao sa tim dijelovima sebstva godinama. Razotkrivao sam se kroz njih, svoje moći, potencijale, mogućnosti. Tražio sam odgovore na pitanja koja su me mučila. Insistirao na njima, zatim tražio ponovo. Kopao i kopao. Na svako svoje zašto to, kako to, odakle to, dobivao sam rjeđe jasne, a vrlo često dvosmislene odgovore, nerazumljive. Konačno sam, nakon dugo godina odustao od insistiranja. Tada sam sve više i više shvaćao tko pita i tko odgovara. Nisam ni slutio da sam zapravo cijelo vrijeme učio kako voljeti sebe.

Voljenje sebe – to je projekt, misija! Kao što je projekt završiti školu, stupiti u brak, živjeti u braku, imati karijeru. To je arhitektonski nacrt unutrašnjeg svemira, svih zvijezda, sazviježđa, galaktika, vidljivih i nevidljivih. To je žudnja za cjelovitošću. Osobni, jako osobni, cjeloživotni projekt!
Ne započinjemo od onoga dijela kojeg najviše mrzimo i želimo ga se riješiti što prije. Ne počinjemo od fizičkog tijela, ako smo debeli i želimo pod hitno smršaviti. Ne kažemo svom debelom tijelu kojeg mrzimo – volim te!

Počinje se od onog dijela kojeg ne poznajemo. Ondje leži ljepota, u neznanom. Razotkrivanjem neznanog dijela sebe. To je Ljubav, to razotkrivanje! Voljenje sebe znači graditi sebe kroz taj nepoznati dio – prema poznatom, to je prilika za započeti iznova. Tada će i ono poznato doživjeti transformaciju, pa dok dođemo do njega, ono će već biti dovoljno izmjenjeno Ljubavlju iznutra da mu samo možete iskreno reći “Volim te”. I zaboraviti ćemo da smo debeli. Da smo htjeli smršaviti. Isprva, koristimo malu baterijsku lampu (literatura, učitelji) kojom znatiželjno osvjetljavamo tu “tamu” što se krije duboko u nama. Pa onda blago što ga tamo otkrivamo preuzima zadatak osvjetljenja samo od sebe i odbacujemo lampe . Tamo leži moć, tamo je Ljubav, znanje o sebi i svemiru. Znanje o Bogu. Krenimo iz atoma, iz najmanjeg dijela sebe, potpuno stranog, nepojmljivog, nevidjlivog. Iz sjemenke prema cvijetu, drvetu, prekrasnoj krošnji divnih cvijetova…svjedočimo transformaciji, događaju koji nas raspušta u obilje Ljubavi.

Kako dakle, početi voljeti sebe?

Pa tako da volimo onaj dio koji tada “nije” od sebe, ono što ne znamo da sebe jest, ono što ne smatramo i ne interpretiramo kao sebe. “Volim te” je lijepi način za započeti. Ali treba imati na umu da postoji “volim te” i “Volim te”. Jedan je program, drugi predanost. Do predanosti tek treba doći. Dakle promatrajmo zamku programa, upućivanja “volim te” “znanim” dijelovima, onim koje mrzimo, onima koji nisu stvarni, koje su nam ih drugi dali, opisali. Promatrajmo da li zapravo hranimo upravo tog fantoma, tu siluetu mrzovoljne figure što tetura svijetom, pijano, hipnotizirano, omamljeno…pojačavamo li taj neželjeni dio?

Čemu ili kome dakle, govorimo “Volim te”?

Govorimo onome što naslućujemo, onom osjećaju u tišini, u snovima koji nam šapuće, prekrasne pejzaže stvara. Govorimo svojoj krvi, svojoj jetri, želucu, vodi što je ispijamo, koja zatim tu vibraciju prenosi u naše tijelo, u našu unutrašnjost koju ne poznajemo. Koristimo moć vode!
Govorimo i mislima, projekcijama, programima, onome čega nismo svjesni, a glavni je vladar svega – onoga što smo tobože svjesni.

Kako dakle voljeti sebe? Kako aktivirati strast i zanimanje za voljenjem sebe, otkriti tragalačku dušu, čak i kada je sve naizgledno protiv nas?

A kako smo naučili hodati, govoriti, bili slatki kao bebe? Prirodno je to, kažete, dođe samo po sebi, nismo ništa radili? Pa da! Voljeti sebe je najprirodnija stvar na svijetu! To smo mi, 100% mi! Pa u čemu je onda problem? Gdje nestade slatkoća i radost dječje razigranosti? Evo, odavde počinje voljenje sebe, iz nastojanja da odgovorimo sebi na ovo pitanje.
Da li se vi sada osjećate kao dijete u svojoj nutrini? Prepoznajete li jedan dio vas koji nikada ne stari, nema taj program? Da li se osjećate kao mladi, desetogodišnjaci, sa “pameću odrasle” osobe? Ustručavate li se izvuči taj dječji dio, šakama ga zgrabiti iz Sebe i izbaciti na površinu? E – tome govorimo “Volim te”!
“Volim te”, to je žlica golema bagera što grabi prema djetetu u nama, izbacuje zemlju programa što ga prekri.

“Volim te”, to je Sloboda.

Kažimo sebi da je to Sebe kojeg volimo – kompletan svemir, jedino što jest, jedina stvarnost, prizma kroz koju promatramo sve ostalo. Radimo na tim naočalama, dalekozoru, teleskopu, koji je Sebe. Kroz njega promatrajmo svijest! Treba razumjeti, preuzeti odgovornost, da perspektiva svijeta ide iz samo jedne žarišne točke – iz Sebe i taj Sebe – njega trebamo učiti voljeti. To je Samo-Ljublje.
Zamislimo da kroz ključanicu gledamo beskrajno more, Pacifik, Atlantik, a zapravo vidimo samo onaj dio koji nam dozvoljava otvor ključanice. Božanstvo – beskrajno more Ljubavi – to je taj dio kojeg naslućujemo, ono što osjećamo da postoji, znamo da je tamo, ali ne možemo pokazati prstom! Tome dajmo svoju pažnju, svaki trenutak svoga života, svaki oka treptaj što svijet resetira ako smo ga svjesni. Dobiti ćemo priliku razvaliti vrata u kojoj ključanica stoji, sve prepreke ispred svjesnosti o tom moru Ljubavi razoriti, našoj istinskoj prirodi Stvaratelja.

Izražavajmo neprestano svoju Namjeru da Volimo Sebe. Iskažimo to ljubavlju, prihvaćanjem izazova – vlastite misije da želimo povratiti sjećanje o Bezuvjetnom Voljenju Sebe. Recimo to svima koji slušaju, svom tijelu, Srcu, Djetetu.

Vjerujmo sebi da volimo Sebe.
Volim te