Izvan kontrole
Život, zapravo, nije logičan. Istina je, cijeli se proces odvija po nekom redu, urođenom. Često se kaže da je energija/Božansko/Sila – inteligentna sama po sebi. To znači da zapravo sama, u skladu s vlastitim ritmom i skrivenom Mudrošću, zna kako urediti sve što treba – od Svemira do osobnog iscjeljenja.
U tom smislu, najveće silovanje samih sebe – čitajte: izvor stresa/bolesti/nezadovoljstva – činimo kada pokušavamo isforsirati cijeli proces. Zbog toga se u svim duhovnim tradicijama inzistira na činjenici puštanja kontrole. Kontrola se, obično, pripisuje egu. A ego je, pak, kroz psihološke i duhovne sisteme drugačije tumačena riječ, pa nastaje cijeli kaos oko toga.
Sve u svemu, stvar je slijedeća: postoji razina nas koja voli stvoriti plan i slijediti ga. I to je u redu. Ta razina je kombinirano emotivna i razumska. Primjerice, emotivno želite vidjeti prijatelja ili kupiti nove zavjese, a razumski isplanirate mjesto, vrijeme i način realizacije. No, onda se dogodi nešto što zovemo – viša sila, ili jednostavno nepredviđen okret situacije. Ne ide kako želite. Ne ide kako ste zamislili. Uglavnom prva reakcija kod većine je bijes, tuga, panika ili bilo koji drugi znak „izbačaja“ iz sistema.
Na površnoj razini izgleda da je „netko protiv nas“. Nešto se urotilo i ne da nam da mi po svom. U tom trenu, kada tako bjesnimo iliu cendramo, zaboravljamo dublju svrhu. Inače znamo da je sve onako kako treba biti, da je otkazan susret zapravo za najviše dobro jer treba proći vrijeme da se realizira nešto najbolje… Sve to znamo i već i u ovoj inakarnaciji imamo toliko iskustava koja to potvrđuju. Pa ipak, sloj po sloj, život miče razine kontrole i koliko god znali te bili svjesni, toliko smo ipak pred izazovom. Biti stalno budan znači biti stalno svjestan Misterije koja je Život, Postojanje, Božansko.
Jer, koliko god ga odlikovao urođen red, svojevrstan sistem po kojem se sve odvija, toliko je, kao što znate, život Živ: nepredvidiv. U tome mu je ljepota, i moć. A u tome je i naša moć: prihvaćanje nepredividog, naglog je odlika mudrosti.
Najmudriji imaju totalnu propusnost: u smislu, nešto se dogodi, to izventiliraju na način koji im dođe (mirniji tipovi jednostavno slegnu ramenima, malo živčaniji imaju potrebu izurlati se, onako da izvjetri iz njih, to je isto ok) i krenu dalje. Ne vise na tome, ne jašu s razmišljanjima, ne kukaju i ne nose taj teret na leđima.
Sve ovo znamo, no vrijedi se podsjetiti uoči faze u koju ulazimo. A ona će biti intenzivna i po, među ostalim, naglim rušenjima planova. Ne moraju to biti ne-znam-kakvi planovi. Dovoljan je niz izokrenutih sitnica da čovjek na tren izludi. Događat će e tako jer smo otvorili poglavlje najvećih dubina kolektivnog nesvjesnog: onih u kojima su spremljene najtajnije emocije, i najdublji osjećajni materijali. Poglavlje je otvoreno, pa sada traži iscjeljenje. To izgleda tako da se pokazani materijal treba izvući van. A kao što znate, ništa ga ne izvlači bolje od svakodnevice sa svojim okidačima.
Stoga, budite spremni na čišćenja. Propuštajte stvari dahom, jer je tako najbrže. I znajte, naš zadatak je prepustiti se, ali sada u praksi i to na svim frontovima. To ne znači da ne treba plmnirati ili imati umsjeren pravac životnog kretanja. Da, ali mu ne robovati. Jer u postajanju čovjeka bogočovjekom, upravo je nepredvidiva igra ona kojom se, u ljudskom tijelu, ostvaruje božanski ples Izvora.
Zato, blagoslovite što sve nije onako kako ste zamislili. Sjetite se da je još i bolje. Možda to ne vidite odmah, ali saznat ćete ubrzo zašto je trebalo biti tako. A ako i ne saznate, osjetit ćete novi mir, i znati da je sve ok, bez suvišnih mentalnih akrobacija i pokušaja da spremite stvari u ladice, pod etiketama. To je potreba razuma, on voli razumjeti. Lijepo od njega. Ali, u konačnici, kad izvrtite sve teorije, znanja, etikiete, vježbe i tehnike, ostaje vam samo jedan kriterij za cijelu priču: jeste li mirni i opušteni, ili niste.
Razinu opuštenosti vam ne pružaju teorije. To je kao da otkrijete da imate podrum zatrpan stvarima i onda krenete u spoznavanje. Da se razumijemo, nema ništa loše u spoznaji, sami uvidi ponekad jesu iscjeljujući. No, pogledajte zatrpani podrum: u njemu je hrpa stvari. S nekima se niste suočili kada ste spremali jer su vam uspomene bile prebolne, za neke niste imali volje ili živaca… Sve u svemu, pri susretu s tim stvarima – osvijestite zašto ste se nečeg bojali i možete imati silno razumijevanje zašto ste nešto izignorirali. Ali, dok ne uhvatite metlu i ne zavitlate po tom podrumu, on neće biti čist. Tako i svijest, i život. Jedini način je da DIŠETE, koristite DAH za čišćenje emocije i umirivanje misli.
I pustite, neka se događa. Naš mali um ima svoj raspored i svoje viđenje stvari, ali je u biti naš viši, božanski um taj koji zna. Vjerujte si i Vjerujte Životu: niste stvorili ništa manje od onoga što je najbolje za vas, i sve oko vas.
-Dea Devidas
