Hakeri snova – Dreamhackers

U nekoliko nastavaka ćemno vas upoznati s Hakerima snova. Možda ste čuli za njih, ipomislili da su samo priča. Ali oni su stvarni, i događaji opisani u tekstovima su stvarni.

Jednom davno bio jedan ludi haker koji je dobio ideju da “prodre u svijet snova”. Bio je ekscentrična osoba, avanturista, dovoljno sretan da dobije milijun i po dolara na lotu. Zvao se Sergei Izrigi. Organizirao je šest “klubova za sanjanje” u Minsku, i Rigi, te još četiri veća ruska grada. Također, iznajmio je pet marketinških agenata i šesnaest psihoanalitičara koji su pozivali ljude u ove klubove, te provodili testiranja i upitnike prema metodi koju su unaprijed razvili i pripremili za ovaj pothvat. To su bila vremena kada je još postojao interes za velikim projektima i tako vrlo pogodna za ovakav eksperiment, naravno, misleći se na entuzijazam, želju i volju da se bilo što proučava izvan okvira uobičajenog. Bio je to zaista lijep prizor: ljudi neprestano dolaze na konferenciju u dvoranu, golemi stol s hranom i pićem, atmosfera prijateljstva i topline. Opušteni razgovori, ljudi upoznaju jedni druge, a naravno, bilo je tu i dosta zavođenja 🙂 Svi su uživali i htjeli biti dio nečega, nekog istraživanja, doprinijeti svojim dijelom iskustva. Pričali su velikodušno, prepričavali svoje snove na intervjuima, dijeleći fantastične priče o mrtvim ljudima na balkonima, proganjanjima po starim građevinama, letenju preko gradova i sela, i slično. Psiholozi su klimali glavama, zapisivali nešto,zapitkivali svoja pitanja…

Dijelovi pisama Sergei Izrigija:
Nakon dva tjedna, čekao sam znak kojim ću završiti sa ovim eksperimentom. Znak je stigao u liku golemog body-buildera što je stajao na vratima u jednom “klubu sanjača” u Rigi.
“Je li ovo Sanjalački klub?” pitao je grmalj.
“Da, gospodine, jest”.
“Dakle… ti si taj što mi ševiš ženu!?”
Ostaloga se jedva sjećam, osim da sam letio nekoliko metara unatrag i boli na licu od udarca njegove šake. Izbacivši zub vani, rekoh: “To je to! Zatvaramo!”

Krenuli smo sa analizom rezultata. Razgovori su snimljeni na audio i video vrpcama, te poslani na adresu šest analitičkih grupa sačinjene od 41 umirovljenih vojnih analitičara koje je sam unajmio da zajedno sa svojim vještinama i sposobnostima prouče materijal. Cilj je bio da se izoliraju određeni uzorci, sačine klasifikacije i podaci dostave natrag nama. Psiholozi su napisali velike tekstove, ali unatoč tome, dao se razabrati shematski prikaz otkrića. Snovi su sadržavali nekoliko osnovnih uzoraka po kojima ih je bilo moguće grupirati, bilo po govoru, djelovanju ili pokretima. Kada govorimo o stotinu uzoraka, nećemo moći zamijetiti ovu
istovjetnost po grupama, ali kada je riječ o nekoliko tisuća primjeraka – sinkronizacija je bila upravo nevjerojatna!

Na primjer: 03/02/1994 mnogo ljudi je sanjalo o igri s djecom, bilo na nekakvom gradilištu ili na ruševinama. Što je to moglo biti? Prikazivanje nekog apstraktnog “sanjajućeg filma”? Ili nekakav file koji je bio spremljen na “pogonskom disku” kod ovih ljudi? Je li to možda nekakva interpretacija podataka koji su “im poslani”? Upozorenje ili uputa? Čak i danas ta pitanja ostaju neodgovorena, ali su dovoljno misteriozna da privlače pozornost. Ostaju kao neka vrsta pionirskog teritorija za one koji se žele time baviti malo studioznije. Ova sinkronizacija je imala i osobnu točku: dok sam čitao izvještaje, naletio sam na san koji je nalikovao jednom mom u nekim detaljima. Žena je opisivala šuljanje po unutrašnjosti piramide, gdje je na njeno iznenađenje, pronašla malen kokošinjac. To je bilo smiješno: velika mistična piramida, bezobzirni stražari, podzemni labirint i kokošja farma usred svega toga.
No, činjenica je bila da sam ja imao, skoro pa identičan san, samo što je u mom snu bilo prisutno i nekoliko krava!
Konačno sam i sreo tu ženu i postali smo prijatelji. Ušla je u grupu entuzijasta koja se formirala u to vrijeme. Njeno ime je Alla, sjajna zvijezda malenog grada u predgrađu Moskve. Kasnije je postala DreamHacker i prodrla u samo jezgro “čuvara druge pozornosti” koji prate našu svijest u svijetu sila i energija; svijetu naših privatnih, kolektivnih i socijalnih personifikacija. Ona je primjer istinskog Hakera i Ratnika!

U to vrijeme, znanost je otvoreno raspravljala temu sanjanja i publicirala svoja istraživanja.
Vojska, s druge strane nije davala naročito pažnje ovoj temi. Ipak, 1995. situacija se dramatično promijenila. Stotine kartoteka koje su opisivale odnose između “stvarnosti” i “svijeta snova” su bili naprasno uklonjeni iz arhiva i postali nedohvatni.

Evo nekoliko primjera ovih odnosa:
-Kako se sadržaj snova običnih ljudi razlikuje od onih žrtava silovanja?
-Snovi preživjelih iz koncentracijskih logora i onih koji su svjedočili masovnim
egzekucijama?
-Snovi tinejdžera sa simptomima progresivnog gubitka sluha?
-Utjecaj sadizma, mazohizma na ljude različitih dobnih skupina?
-Utjecaj menstrualnog ciklusa na sadržaj snova? I tako dalje…

Neki utjecajni primjeri:
-Uloga snova u prilagodbi na stres,
-Utjecaj snova na kreativnost i koncepcije primjene metafora,
-Primjena rješenja iz “svijeta snova” u “stvarnom svijetu”,
-Utjecaj različitih snova na hormonalnu aktivnost. I slično…

Ipak, mi smo stigli na vrijeme. Sva znanstvena dostignuća akumulirana do sada pronašli smo u 50 debelih kartoteka, jednostavno naslovljenih “Arhiva”. Angažirali smo mnoštvo specijalista koji su provodili dane među papirima, spisima, pentrali se po skalama do visokih polica, tražili podatke. Njihov rad nije bio uzaludan, dapače, premda sam se našao pred neslućenom količinom teorija.

Članci koji hvale Calvin Halla i Bergsona, do kritičara Freuda:
-“Sadržaj snova je proizvod sjećanja slučajnim odabirom nekim biološkim procesom”, znanstvenici su pisali.
-“Nema šanse”, drugi su uzvraćali, “zaboravili ste uzeti u obzir aspekte kreativne inkubacije i funkcije REM-snova. Mozak sam raspoređuje signale neurona, spoznajnu vezu koja zatim stvara prekide, nesklad ili besmislenost za vrijeme sanjanja.”
-“Besmislica”, drečali su treći, “trebali bismo REM i NREM-snove, te budno stanje razmotriti kao izraze jednog neizdiferenciranog stanja, jer EEG grafikoni jasno pokazuju 7 do 9Hz “peak-levelsa” između budnog stanja, NREM, REM-snova u istoj frekvenciji, kao što je to slučaj i kod meditacije”.

Ipak, svaka teorija je samo mogućnost određena serijom nekih činjenica. To jest, broj teorija bi mogao biti beskonačan i svaka od njih bi bila točna na neki način. U to vrijeme, pak, u Rusiji trajala je neka “zastrašujuća tišina”. “Znanost sanjanja” je rasporena do zadnjeg spisa, skrivena daleko u najtamniji ormar. Profesori su pokrali opremu, studenti se opijali etanolom i prodavali zadnja otkrića.
Možda i zbog toga, ali jednog dana sam lupio šakom u stol i rekao:
“Dosta je bilo sranja! Neka sve ide k vragu! Ja ću investirati u razvoj znanosti i umijeća “kontroliranog sanjanja” pa svi, kojima je puna kapa gubljenja vremena, mogu imati svoj kutak, svojevrsni misteriozni i čudesni El Dorado!”
Kako rečeno, tako i učinjeno! U nešto malo više od mjesec dana prikupili smo sve tada vrijedne informacije o snovima i Sanjanju. Naš zaključak je bio da Sanjanje definitivno ima svoju analogiju u pristupanju kompjuterskih tekstualnih fajlova u “read only” modu (mašine su produžeci čula. Pet godina kasnije, neki američki znanstvenici su došli do sličnog zaključka).

Sanjanje je opis, interpretacija utjecaja koje naš mozak prebacuje prema našoj svjesnosti.
Sanjajući svijet je iluzija, “maya”. Zapravo, svaki san jest ništa drugo do “mjehur percepcije” koji zaokružuje ili oblikuje opis nekog mjesta, scene, likove, emocije i osjećaje. Ono što mi nazivamo svijet snova su, u stvari, gomila mjehura/sfera – praznine unutar praznina – odvojene od kaosa tankim filmom “boje”. Oni koji poznaju kompjutere će znati da “data file” ne može utjecati na operativni sustav. No ipak, može postati takozvani “lock-pick”, jednom kada ga dodate na macros. Hakeri koriste ovaj trik kako bi prodrli u bilo koji zaštićeni sustav u kompjuteru. Stoga smo mi odlučili upotrijebiti ovaj trik kako bismo prodrli u “Sanjanje”.

Ovo je jedan od razloga zašto je don Juan tražio od Castanede da potraži svoje ruke u snovima insistirajući na zadržavanju svjesnosti. Ovo su zapravo, “macro” ruke unutar sadržaja sna, stvaranje “crva” u programiranju njegove svjesnosti.
Netko bi rekao da je ovo najluđa ideja koju je čuo?! Moguće, no, mi smo imali dovoljno novca i ludosti da ovo testiramo! U cilju da pronađemo metodu drugačiju od one koju je opisao Carlos Castaneda, naš analitičar preporučio je da koristimo CAR (Creation of Artificial Replacement – stvaranje umjetnih replika). Odlučili smo zamijeniti gomile mjehura percepcije s umjetno-kontroliranim prostorom, ili da budemo precizniji, kopijom matrice ljudske svijesti koja bi opisivala svijet snova za nas. Svatko od nas morao je napraviti mapu Snova i postaviti sve “mjehure” u jednu sliku! Ah, kako smo bili naivni u našim nastojanjima misleći da smo pioniri!

Nakon što su prošle godine, shvatili smo da smo, zapravo, ponavljali toltečku tehniku rekapitulacije, s jednom razlikom što smo rekapitulirali, ne naše živote, nego Snove! I znate što? Ovi Tolteci su bili istinski hakeri!

Pripremio i obradio: Neno Lubich