Četiri životna stava koja vas oslobađaju niskih vibracija
Četiri vrlo moćna citata Eckharta Tollea koji će vam pomoći da živite sretnije, opuštenije, a samim tim da svoje vladanje Zakonom privlačnosti dovedete na novu razinu.
Nastojat ćemo u što kraćim crtama prezentirati značaj i moć iza ovih jednostavnih teza, zbog čijeg nepoznavanja naša dominantna vibracija biva narušena. Bitno je istaći da zdravi životni pogledi i Zakon privlačenja idu ruku pod ruku, jer zdravo privlači zdravo. Zar to nije ono što želimo? Uspješan život koji se događa pred našim očima.
1. „Ono što radite drugima, radite sebi.“
Ovakva tvrdnja može da se tumači iz više uglova i da ne izgubi na svojoj dubini i značaju.
Uzevši u obzir da u ovom Univerzumu postoji samo jedno biće, a to je sami Univerzum sa svim svojim “sastavnim dijelovima”, onda ne možemo ni zamisliti da nešto što radimo drugom biću, ne radimo sebi. U većini slučajeva, zahvaljujući ovosvjetovnoj iluziji odvojenosti, učini nam se kako neko drugi ili nešto drugo, u najmanju ruku zaslužuje određenu (često grubu) reakciju od nas. Ali to ne može biti istina. Sve što postoji manifestacija je Univerzuma/Boga. Ja nisam Bog, ali Bog jeste ja. Bog se manifestirao u toliko različitih oblika i bića. Tako dolazimo do zaključka da Ja-Bog ne može da učini nešto Tebi-Bogu, a da to u konačnici nije učinio sebi samome. Ne možete jednom rukom povrijediti drugo, a da pritom ne povrijedite sebe.
S druge strane promatrano, sve je odraz vas. To samo može da znači jedno: svaka osuda, prosudba, reakcija – dolaze iz vašeg vlastitog sistema uvjerenja. Na primjer: ako nekog osuđujete i komentirate jer ima kosu obojenu u zeleno, prošaranu crvenim pramenovima – to može biti odraz ili vašeg uvjerenja koje ne osigurava drugima slobodu ili odraz vaše želje da se i sami slobodnije izražavate u životu.
Kome to može da koristi, a kome nanosi najveću štetu?
Svaki put kada u sebi osjetite poriv da se nekome suprostavite, da ga komentirate usmeno ili samo mentalno, da ga prosudite i analizirate – zapitajte se zašto imate taj poriv? Uvijek ćete u sebi otkriti razlog koji se tiče direktno vas.
2. „Gdje god da se nalazite, budite tamo u potpunosti. Ukoliko shvatite da je na mjestu na kojem se trenutno nalazite nepodnošljivo, imate tri opcije: maknuti se iz te situacije, promijeniti je ili u potpunosti prihvatiti.“
Gdje god se nalazite, budite tamo u potpunosti. – Zamislite se u nekoj idiličnoj situaciji. Bilo kakvoj. Osjetite li da iz nje najradije nikada ne biste otišli. Osjetite li da želite da je doživite iz svakog mogućeg aspekta i da jednostavno imate želju da tu situaciju upijete duboko u svoje biće. Želite je istinski iskusiti.
S druge strane, kada zamislite neku neugodnu situaciju, automatski želite pobjeći. Želite pobjeći čak i iz te male zamišljene scene. A razlog je jasan. Ni jedna neugodna situacija ne rezonira s prirodom našeg bića. Ali… Jedno veliko ALI! I u tim situacijama moramo biti prisutni. Prisutni na isti način na koji bismo bili prisutni u svom idiličnom okruženju.
Nemojte pogrešno shvatiti. Ne trebamo željeti ostati što duže u lošoj situaciji. Ne želimo ostati zarobljeni (što najčešće i radimo). Samo želimo biti prisutni.
Želimo biti prisutni u svemu. Svako naše iskustvo je tu s razlogom i jedino kroz punu prisutnost možemo doživjeti taj razlog, shvatiti zašto je ono tu i na taj način završiti s tim iskustvom. Budemo li tražili načine kako da pobjegnemo od tog iskustva, ono će tražiti načine da se rekreira u našem životu. Ispravnije bi bilo reći, vi ćete se re-kreirati kroz novu sličnu situaciju.
Ukoliko shvatite da je mjestu na kojem se trenutno nalazite nepodnošljivo, imate tri opcije: maknuti se iz te situacije, promijeniti je ili u potpunosti prihvatiti – Ne dozvolite da vas raspored zbuni. Iako je prihvaćanje zadnja stavka u ovoj rečenici, u životu je, naprotiv, prva. Uvijek i u svakoj situaciji.
Sve što nije prihvaćanje, opiranje je. A svako opiranje je jednako dolijevanju ulja na vatru. Već nam je poznati: Ono čemu se opireš – ustrajava.
Ne ustrajava iz nekog mističnog razloga. Ne ustrajava iz inata. Ustrajava zahvaljujući fizici. Opirati se bilo čemu znači držati to aktivnim u svojoj svijesti (u bilo kojoj mjeri) i pridavati mu pažnju. A energija ide tamo gdje je naša pažnja.
Ako zaista želite ovladati umijećem upravljanja energijom, ako zaista želite optimalno iskoristiti Zakon privlačenja koji nije ništa drugo do čista fizika i u kojem ne postoji apsolutno ništa mistično, onda morate ovladati vještinama dopuštanja i prihvaćanja. To je jedini način da prestanete blokirati prirodne tokove energije, stvarati otpore i nagomilavati nepoželjne količine energije na nepoželjnim “mjestima”.
3. „Smrt je otkidanje od vas svega što niste vi. Tajna života je ‘umrijeti prije nego što umrete’ – i shvatiti da nema smrti.“
Hajde da ovdje krenemo jednom neobičnom stazom.
Koliko je ljudi i koliko je situacija u kojima “kunemo majku što nas rodi” govoreći o svoj patnji koju nam je život priuštio (priuštili smo je sami sebi, no dobro…), ali s druge strane u većini slučajeva se bojimo smrti i prosto govoreći – ne želimo smrt. Ne želimo umrijeti.
Otkud to? Kako to da život doživljavamo toliko nepravednim, teškim, lošim, nekvalitetnim, a ipak ne želimo da ga napustimo?
Onaj dio nas koji zaista uživa u životu, koji ne želi da ga napusti ma kakav on bio, jeste naše unutarnje biće, naša duša. Duša koja uživa u najvećoj avanturi do sad. S druge strane, naš mentalni sklop sklon osuđivanju, mentalni sklop zaglavljen u mentalitetu žrtve i nemoći nije u stanju da to shvati. Iz toga se rađa strah od smrti. Čak i do našeg “stvarnošću” opterećenog uma dopire snažna želja našeg stvarnog bića, koju nakon što primimo nismo u stanju da je osvijestimo, pa tad doživljavamo strah.
Mi smo spiritualna bića s fizičkim iskustvom i koliko god bili “odvojeni” ipak je u nama, između duha i tijela (uma) dovoljno čvrsta sprega da dovede do ovakvog konflikta. “Sve ono što jeste vi” uživa u životu i želi život jer jeste sami život, a “sve ono što niste vi” prosuđuje, kritizira i staje na put ovom prvom.
S te strane gledano, tajna života zaista jeste umrijeti prije nego što umrete. Osloboditi se svega onoga “što niste vi” i na taj način omogućiti svemu onome “što jeste vi” da se izrazi. Da živi. Jedino tada nestaje strah od smrti, jer ono što je još u vama ostalo je čisti život koji je neprekidan.
4. „Ništa se nije dogodilo u prošlosti što vas može zaustaviti da budete u sadašnjosti danas; a ako vas prošlost ne može spriječiti da živite u sadašnjosti, kakvu moć onda ona ima?“
Ovo se tako lijepo nadovezuje na tezu o važnosti življenja u sadašnjem trenutku.
Uzmemo li u razmatranje da je život neprekidni proces samoodređivanja i ponovnog samodefiniranja iz trenutka u trenutak, iz misli u misao, onda vrlo lako možemo razumjeti da sama prošlost, vaša prošla iskustva ili nedostatak njih, vaše porijeklo – nemaju nikakvu moć nad vama.
Što to znači?
U svakom trenutku mi gradimo svoj stav prema različitim stvarima, ljudima, pojavama i dešavanjima. Mi određujemo sebe i gradimo sebe kroz proces u kojem slobodno biramo tko ćemo biti i kakvi ćemo biti prema svakoj od tih stvari. Kako se naši vidici i shvaćanja mijenjaju, tako se i naš odnos prema svemu u našem životu mijenja. To može da se odvija nesvjesno ili potpuno svjesno i ciljano. Iskreno, po meni je ovo drugo dosta bolja opcija.
Ako to znamo, onda znamo da smo u stanju da se mijenjamo. Da odlučimo biti drugačiji prema bilo kojoj temi. Čim to učinimo mi smo druga osoba. Više nismo isti kao par trenutaka prije.
Mogli biste sada reći da smo samo malčice drugačiji, ali da je prenategnuta tvrdnja da smo druga osoba. Ali razmislite o slijedećem: sva naša uvjerenja, stavovi i mišljenja su povezani na takav način da direktno utiču jedna na druge. Nemoguće je izmijeniti jedno, a da se u narednom periodu cijeli mentalni sklop ne pomakne. To se vjerovatno neće desiti momentalno, ali se hoće desiti onim redoslijedom kojim se vi kroz život pozivate na ta stara uvjerenja i stavove, te tad uviđate da vam ona sada više ne služe ili… da su se čak i izmijenila bez vašeg znanja o tome.
Prošlost ne može u vašoj realnosti biti ništa više od običnog sjećanja. Ona je pređeni put kojim ste došli do ove tačke, ali ona ni na koji način nema moć da vas natjera da krenete u pravcu u kojem vi ne biste željeli ići. Ta odluka je u potpunosti na vama. Vi ste u procesu samoodređenja, iz trenutka u trenutak i lično vi birate što ćete postati. A čim taj izbor napravite, vi to jeste. Sav posao nadalje je samo da to ostanete.
