Četiri razine percepcije: Duhovna percepcija

4. Duhovna percepcija: Razina orla

Dok orao leti visoko ponad dolina on pogledom može obuhvatiti drveća, stijene, rijeku pa i zaobljenost Zemlje…, no isto tako može uočiti i miša na šest stotina metara pod sobom. Ta sposobnost da istovremeno vidi cjelokupnu sliku i neki njen sitan djelić, svojstvena je razini Duha.

Na razini orla stvarnost je 99 posto svjesnosti i 1 posto materije. Tu ima malo oblika ili tvarnosti, a jezik je energija. Mozak povezan s ovom razinom je prečeona moždana kora, dio koji neki neuroznanstvenici nazivaju “Božjom točkom”. Na razini orla više nerna okolnosti u kojima siromah prima komadić kruha, a bogataš mu ga daje. Tu postoji samo Duh koji njeguje Duh. Više ne percipiramo sami sebe kao odvojene od planeta ili od svog naroda: granice se rastaču jer naše pojedinačne duše prepoznaju da smo jedno.

Ovo stanje nazivam “puf” stanjem jer na ovoj razini percepcije materija jednostavno nestaje. Kad pogledamo ono hiperaktivno dijete ne vidimo nikakvu bolest ni probleme: jednostavno vidimo Boga koji doživljava iskustvo sebe kao djeteta. Kad Laiku upitate tko je, odvratiti će vam: “Ja sam planine, ja sam rijeka, ja sam orao, ja sam kamen”. Na razini jaguara možda će percipirati sebe kao nekoga tko se oporavlja od gubitka voljene bliske osobe, ali na razini orla znati će da je to Bog koji se prerušava kao on/ona i zato nastoji neprestano prebivati u visinama orla.

Kad se suočimo s nekom poteškoćom, što se vise možemo približiti razini Duha to će nam manje energije trebati da iznjedrimo promjenu. Nizvodno možda vidimo rat ; ali uzvodno vidimo nemire medu ljudima koji će dovesti do rata, a to je problem koji je mnogo lakše rješavati. Nizvodno je zagađenje; uzvodno je pitanje zbog čega rabimo plastiku i bacamo je. S razine kolibrića čvrsto ustrajemo na recikliranju; na razini orla pitamo zašto potpuno ne odbaciti plastičnu ambalažu?

Nizvodno gledajući, naše dijete ima problema sa zakonom ili u odnosima; uzvodno gledajući, to je povezano s načinom na koji ga svojim primjerom učimo da održava odnose s drugima i poštuje ih.

Na nižim razinama percepcije možemo pokušati dokučiti kako bismo mogli spriječiti rat ili zagađenje, iscijeliti one koji se osjećaju obespravljenima ili promijeniti one koji svjesno bacaju smeće a ne žele reciklirati. No, na onoj najvišoj – razini orla, možemo zapravo postati mir. Možemo postati iscjeljenje i ljepota, te utjelovljivati čiste vode rijeke. Prestajemo uočavati odvojenost između sebe i svoje okoline, između sebe i drugih ljudi.

Jedan od načina na koji se može shvatiti ta najviša razina percepcije, na kojoj posve nestaju naše ustaljene ideje o prirodi stvarnosti, jest putem kvantne mehanike. Fizičari otkrivaju da je na subatomskoj razini materija kudikamo manje postojana i opipljiva nego što smo nekoć mislili da jest. Drugim riječima, čvrst stol uopće nije čvrst, nego “zvrndava” skupina čestica i valova. Werner Heisenberg bio je prvi koji je zbunio fizičare ovom idejom, uspostavivši u svom “načelu neodređenosti” pretpostavku da, kad promatramo elektron kako bismo mu izmjerili brzinu, on promijeni položaj. Ako dakle, očekujemo od elektrona da se ponaša kao čestica, on se tom očekivanju prikloni! Ako uredimo pokus u kojemu se mora ponašati kao val  i istovremeno udariti o dva cilja postavljena jedan do drugoga, on se podredi tome zahtjevu. Ovo je otkriće iz temelja uznemirilo mnoge znanstvenike, uključujući Einsteina koji je uzviknuo kako se “Bog ne kocka s univerzumom!”. No Čuvari Zemlje oduvijek znaju da naša percepcija svijeta određuje njegovu pravu prirodu.

Drugim riječima, kvantni fizičari i Čuvari Zemlje govore nam da svijet sam sebe oživljava sanjajući se: vjeverice sanjaju taj san, ribe ga sanjaju i mi ga sanjamo, čak ga i kamenje sanja, iako je njihov san dubok i dug. Kvantna fizika objašnjava kako se to događa; Laike nam govore kako da to izvedemo. Fizika otkriva kako voda isparava u oblak pare, a Laike nam pokazuju kako da natjeramo kišu da pada.

Naravno, mi, ljudska bića doživljavamo stvarnost putem vlastite percepcije, a ne percepcijom jelena ili kamena. Neki Laike mogli su mijenjati oblik i postati jaguari ili orlovi,  bill su u stanju osjećati raslinje o koje bi se očešali dok su se kao jaguari šuljali kroz prašumu, ili vjetar što im je šuštao kroz krila dok su se spuštali zrakom u dolinu. Činili su to kako bi nakratko vidjeli svijet očima nekog drugog, kako bi otkrili postoji li na drugoj strani planine potok i zbog čega kondori izumiru.

U fizici teorija kaosa objašnjava da tropsku oluju na Karibima zapravo može prouzročiti lepet leptirovih krila u Pekingu. Vrlo je teško promijeniti uragan pete kategorije (ili rak u poodmakloj fazi), ali Čuvari Zemlje znaju da s razine orla možemo premostiti vrijeme i pronaći taj uragan dok je još tek dašak vjetra na rubu leptirova krila, odnosno, možemo iscijeliti oluju prije negoli se uopće razvije. To je dar ovog područja: vrijeme ne postoji, zato možemo situacije mijenjati prije negoli nastanu. Mi možemo sanjajući stvoriti svijet prije negoli energija uopće preuzme fizički oblik.
 
– Iz knjige “Četiri uvida”, Alberta Villolda
Izvor: internet