U želji da vam ponudimo neke zanimljive savjete svjetski poznatih autora koji će vam pomoći da budete uspješniji u životu, zavirili smo u knjigu Atomske navike Jamesa Cleara i odabrali jedan odlomak. Možda vaš put do uspjeha bude baš inspiriran idejom koju ovdje dobijete.

Zaboravite na ciljeve! Fokusirajte se na sisteme

Trenutačno prevladava trend da je najbolji način za realizaciju onoga što želimo postići (npr. dobra tjelesna forma, uspješan biznis, više odmaranja, manje zabrinutosti, više vremena provoditi s obitelji i prijateljima) u postavljanju specifičnih i djelotvornih ciljeva.

Godinama sam svojim navikama pristupao na taj način. Svaka od njih bila je neki cilj koji sam trebao postići. Tako sam postavio ciljeve za dobre ocjene u školi, za dostizanje idealne tjelesne težine, za težinu utega koju sam želio podići, novac koji sam želio zaraditi i slično. Uspio sam nešto od toga ostvariti, ali kod većine ciljeva svi moji napori bili su bezuspješni. Uskoro sam shvatio da moji ostvareni rezultati nemaju puno veze s ciljevima koje sam postavio, ali su itekako povezani sa sistemima koje sam slijedio.

Koja je razlika između ciljeva i sistema?

Razliku sam naučio od Scotta Adamsa, karikaturista koji je oživotvorio kratke stripove Dilbert (strip na satiričan način prikazuje međuljudske odnose u kapitalizmu i korporativnim uvjetima rada, nap. prev.). Kada govorimo o ciljevima, mislimo na rezultate koje želimo ostvariti. S druge strane, sistemi su procesi koji su doveli do tih rezultata.

• Ako ste trener, vaš cilj bit će prvo mjesto na prvenstvu. Način ili sistem putem kojega ćete to učiniti jest da angažirate dobre igrače, pronađete kvalitetne pomoćne trenere i posložite izvrsne treninge.
• Ako ste poslodavac, vaš cilj bit će izgradnja milijunskog biznisa. Sistem kojim ćete se poslužiti bit će testiranje proizvodnih ideja, zapošljavanje kvalitetnih stručnjaka i dobre marketinške kampanje.
• Ako ste glazbenik, možda želite naučiti svirati neko kompleksno djelo. Sistem kojim ćete to ostvariti jest učestalo vježbanje, razbijanje otpora i nevoljkosti te pronalaženje dobrog učitelja glazbe.

Sada slijedi zanimljivo pitanje: ako biste potpuno zanemarili svoje ciljeve, a fokusirali se samo na sisteme, biste li i dalje bili uspješni? Na primjer, da ste kojim slučajem košarkaški trener i odlučili ste zanemariti svoj cilj prvog mjesta na državnom prvenstvu, a svu pažnju ste usredotočili na ono što vaš tim radi na svakodnevnim treninzima, mislite li da biste mogli osvojiti prvenstvo? Ja mislim da itekako biste!

U svakom sportu cilj je ostvariti najbolji rezultat. No, bilo bi smiješno sve vrijeme igre provesti buljeći u tablicu s rezultatima, zar ne? Jedini način da ostvarite takav cilj je da iz dana u dan budete sve bolji. Bill Walsh, trostruki prvak Super Bowla, to je najbolje predočio u ovoj kratkoj rečenici: “Rezultat će se pobrinuti sam za sebe.” Ista je stvar u svim područjima života. Ako želite bolje rezultate, zaboravite na ciljeve! Usredotočite se radije na sisteme, odnosno na put ili proces.

Na što mislim kada ovo kažem? Jesu li ciljevi sasvim beskorisni? Naravno da nisu. Oni su dobri za uspostavu pravca kretanja, ali za sam napredak daleko su bolji sistemi. Ako previše vremena provedete razmišljajući o ciljevima, a premalo u stvaranju kvalitetnog sistema, može vam iskrsnuti mnoštvo problema.

James Clear: Atomske navike, s 20% popusta

slowage365.hr

Mi se toliko stvari bojimo! A što je najgore, uvjereni smo da je svemu tome uzrok novac, posao ili netko drugi. Ali, prava je istina da je samo jedan uzrok: strah od budućnosti.

Ne smijemo sebi dozvoliti da nas strah zaglupi. U pravilu, čega god se bojimo, to se nikad ne dogodi na zamišljeni način, a opet, toliko energije utrošimo u zabrinutost. To je nevjerojatan gubitak vremena, talenata i potencijala!

Kada osjetite da ste pozvani, preuzmite rizik! To je uglavnom ispravna odluka, ona koja će vas podići na slijedeću razinu. Kako ćete znati koji rizik preuzeti, koji je najviše vrijedan vaše pažnje? Lako, jer to je onaj koji od vas traži da donesete odluku u vezi stvari koja vam je iznimno važna. Ne dopustite da vas strah zaustavi!

Budite zahvalni za sve! Najsnažniju lekciju o kreiranju i osiguravanju dobre sreće dobio sam od svojeg učitelja Takede. Jednom mi je ispričao priču o čovjeku koji mu se, sav očajan, obratio za pomoć. Čovjek je imao ogromne dugove i trebao je novac. Učitelj mu je rekao da će mu posuditi novac pod jednim uvjetom: mora sto tisuća puta reći arigato (hvala)! To je značilo da će morati mjesecima svaku minutu reći ‘hvala’! Čovjek se složio. Ali, u trenutku kada je trebao doći po novac, više mu nije ni bio potreban! Zašto? Zato jer se promijenio njegov mentalni sklop, koji je sada podrazumijevao samo zahvalnost, i to je počelo donositi nagrade. Uspio je otplatiti sve svoje dugove i više nije trebao od drugih ljudi (i banaka) posuđivati novac.

Zanimljivo je da škole ne pružaju djeci pouke o novcu. Financijska pismenost je važna u svakodnevnom životu.

Kao roditelju, važno je da naučite vaše dijete ovoj važnoj financijskoj lekciji

„Pogledajte samo krizu u svijetu nekretnina i koliko je obitelji izgubilo svoje domove. Svjedoci smo brojnih ovrha i deložacija o kojima svakodnevno čitamo u novinama. Dugovi kreditnih kartica broje se u milijardama kuna. Poprilično je jasno da odrasli ne znaju dovoljno o raspolaganju novcem. Kako bismo pomogli sljedećim generacijama da izbjegnu naše greške i imaju sređenije životne financije, trebali bismo ih poučiti osnovne stvari o raspolaganju novcem”, navodi Beth Kobliner, autorica bestselera Get a Financial Life (članica Predsjedničkog vijeća o financijskoj pismenosti koje je pokrenulo projekt Money as You Grow koji daje savjete o novcu za djecu).

Kobliner u svome djelu govori kako djeca već od tri godine mogu shvatiti osnove upravljanja novcem kao što su štednja i potrošnja. Čak i istraživanje provedeno na Cambridgeu od strane Službe za novčano savjetovanje otkriva da se kod djece navike trošenja i upravljanja novcem formiraju do sedme godine. Zato su potrebne pouke o novcu.

„Što prije roditelji počnu učiti djecu o donošenju financijskih odluka (npr. davanjem 10 kuna djetetu da odabere koje će voće kupiti u trgovini), to će se prije djeca naučiti upravljati novcem“. Roditelji su glavni čimbenik koji utječe na financijski odgoj svoje djece – stoga na nama stoji odgovornost odgojiti razborite potrošače, ulagače, štediše i donatore“.

U nastavku možete pronaći važne pouke koje možete primijeniti kod svoje djece kao i aktivnosti kroz koje ćete te iste pouke prenijeti.

Od 3. do 5. godine

POUKA: Morat ćeš se strpjeti i štedjeti da kupiš nešto.

“Ova poruka predstavlja izazov ljudima svih uzrasta“ , navodi Kobliner. Međutim, prema sposobnosti odgađanja zadovoljstva kupovine, možemo predvidjeti kako će se neko dijete ponašati kada odraste. Djeca ove dobi trebaju naučiti da ako nešto stvarno žele, tada se trebaju strpjeti i štedjeti kako bi to kupili.

Pouke o novcu u ovoj dobi postavljaju temelje za sve daljnje pouke. Kobliner kaže kako „nikada ne možete početi prerano“. Govoreći o svojoj djeci donosi sljedeći primjer: „Kada idemo u trgovinu, ako ja kažem: ,,Mi nemamo novac za te stvari”, oni kažu – iako znaju da ja imam kreditne kartice: ,,Ovdje smo da kupimo poklon za X i nećemo kupiti ništa drugo, jer nismo tu zbog toga“. Djeca brzo nauče da odlazak u trgovinu ne znači nužno kupovinu nečega što im se tu svidjelo.

Aktivnosti za djecu od 3. do 5. godine

1. Dok vaša djeca čekaju u redu za ljuljačku, popričajte s njima kako ja važno čekati svoj red da dobiju nešto što on ili ona želi.
2. Napravite tri staklenke – ŠTEDNJA, KUPNJA, DIJELJENJE. Svaki put kada vaše dijete dobije novac – bilo nakon obavljanja nekog posla ili kao dar za rođendan – podijelite taj novac jednako na sve tri staklenke. Neka on ili ona novac iz staklenke za kupnju koristi za kupnju malih stvari poput slatkiša ili sličica. Novac iz staklenke za dijeljenje može dati nekome tko je u potrebi ili na neku zajedničku nakanu. Novac iz staklenke za štednju trebao bi biti za kupovinu većih ili skupljih stvari.
3. Neka vaše dijete postavi neki cilj – kupovina određene igračke. Nastojte da ta igračka ne bude preskupa tj. da ne mora štedjeti mjesecima kako bi ju dijete kupilo. „Zbog toliko duge štednje dijete postane frustrirano te mu postane  prezahtjevno razumjeti takav (dugotrajni) koncept. Važnije je da on ili ona prepozna stvarnost da štedi za određeni cilj, ne samo da štedi 50 kn da kupi neku majicu – vi želite postaviti cilj koji će im biti dostižan i kojim će shvatiti ovu važnu pouku“. Ako vaše dijete želi skupu igračku, nastojte zajedno s njim osmisliti štednju (u razumnom vremenskom roku) kroz koju će uštedjeti za željenu igračku. (Iznos džeparca je osobna stvar svake obitelji , no imajte na umu da on može biti i pouka o financijama vašem djetetu).

Svaki put kada dijete doda novac u staklenku štednje, prebrojite zajedno s njim koliko je do sada skupilo, koliko mu je potrebno da dosegne konačan cilj i kada bi ga moglo doseći. „Svaka od spomenutih vježbi je zabavna za dijete i daje mu osjećaj važnosti te ga uči strpljenju i štednji“ , navodi Kobliner.

Od 6. do 10. godine

POUKA: Moraš se odlučiti kako trošiti svoj novac.

U ovim godinama potrebno je objasniti djetetu: „Novac je lako potrošiti. Važno je stoga dobro odabrati, jer jednom kada potrošiš novac, ne ostaje ti ništa na računu“. U ovom razdoblju potrebno je zajedno s djetetom pratiti njegove staklenke za štednju, kupnju i dijeljenje, postavljati zajedničke dugoročne planove i uključivati dijete u donošenje financijskih odluka koje se tiču vaše obitelji.

 Aktivnosti za djecu od 6. do 10. godine

1. Uključite vaše dijete u neke financijske odluke. Pokušajte mu objasniti: „Razlog zbog kojeg odabirem jednu marku soka umjesto ove druge je taj što je ova nekoliko kuna jeftinija, a obje imaju isti okus“. Razgovarajte o kupnji svakodnevnih stvari poput papirnatih ubrusa onda kada se isti nalaze na posebnoj akciji.
2. Dajte svome djetetu određenu količinu novca, otprilike 10kn, u trgovini da samo donese odluku koje će voće kupiti – unutar onih parametara koje ste vi postavili – kako bi dobilo iskustvo donošenja odluka s novcem.
3. Kada ste otišli u kupovinu, popričajte s vašim djetetom o donošenju financijskih odluka kao odrasli kroz pitanja poput: „Je li to nešto što stvarno trebamo u ovom trenutku? Možemo li to ostaviti za kupnju sljedeći put? Možemo li se snaći bez toga? Bi li to bilo jeftinije negdje drugdje? Možemo li u trgovini rabljenom robom kupiti dva takva umjesto jednoga novoga?“

Od 11. do 13. godine

POUKA: Što prije počneš štedjeti, to ćeš prije početi zarađivati na kamatama.

U ovim godinama s vašim djetetom možete početi razmišljati o dugoročnim planovima štednje. U vaše razgovore uvedite temu kamata kroz koje štediš ne samo štedeći, već ulažući i u budućnost.

Aktivnosti za djecu od 11. do 13. godine

1. Opišite kamatu kroz konkretne brojke umjesto da im je apstraktno prikazujete. Pokušajte to na sljedećem primjeru: „Ako svaki mjesec na stranu ostaviš 20 kn počevši od 14. godine, do 65. godine uštedjet ćeš preko 12 000 kn. No, ako tu štednju započneš sa 35 godina, uštedjet ćeš oko 7200 kn“.
2. Neka vaše dijete samo izračuna kamatu. Tako ono može vidjeti koliko će novca zaraditi ako uloži određenu svotu, a ona nastavi rasti po određenom postotku. Ako imate primjer nekoga tko je uspješno uštedio određeni novčani iznos kroz štednju i kamatu, slobodno ju prenesite svome djetetu kako bi ono vidjelo da se ne radi samo o pukoj priči.
3. Neka vaše dijete postavi dugoročne ciljeve za nešto skuplje od neke igračke za koju je prije štedjelo. „Potrebno je ponekad uložiti u nešto kroz koje kratkoročno „gubimo novac“ dok ga dugoročno dobivamo – odričemo se određenih stvari kako bismo u konačnici uštedjeli“. U ovim godinama djeca ne razmišljaju o štednji, jer žele kupiti stvari, no ako s njima popričamo o dugoročnim ciljevima i onim stvarima koje dolaze s njima, možemo promijeniti njihovo viđenje stvari. Uzmimo za primjer zamjenu svakodnevne kupnje slatkiša u školi i mogućnosti prenamjene tog novca u štednju za kupnju tablelta ili novog mobitela.

Od 14. do 18. godine života

POUKA: Dok razmišljaš o budućem fakultetu, dobro razmisli o troškovima koje studiranje nosi sa sobom.

Pokušajte otprilike izračunati koliko bi vas došlo studiranje na određenom fakultetu uz troškove stanovanja, režija, svakodnevnih obroka, knjiga, skripata, itd. Ne dopustite da vaše dijete (ili vas) konačni iznos baci u depresiju. Pokušajte im objasniti koliko zarađuju ljudi s fakultetskim obrazovanjem u odnosu na one koji nemaju fakultetsko obrazovanje, jer ipak se radi o investiciji u koju se isplati uložiti (op.a. znanje vam nitko ne može oduzeti).

Aktivnosti za djecu od 14. do 18. godine

1. Razgovarajte o tome koliko vi kao roditelj možete financijski pomoći svome djetetu mjesečno ili godišnje. „Svaki bi roditelj trebao početi štedjeti za fakultetsko obrazovanje svoga djeteta najkasnije do kraja osmog razreda“ , navodi Kobliner. „O ovoj je temi potrebno iskreno razgovarati, jer moguće je da vaše dijete ima krive predodžbe o mogućnostima vaše financijske potpore“.

Zapamtite da postoje i drugi načini financiranja fakultetskog obrazovanja osim vašim obiteljskim novcem. Dobro istražite različite oblike stipendija na koje vaše dijete može aplicirati.

2. Pokušajte napraviti računicu kako biste zajedno sa svojim djetetom usporedili troškove studiranja, koje su mogućnosti (ili prosječna plaća u zaposlenika s tim fakultetom) i na koji će način mogući dug utjecati na život vašeg djeteta nakon fakulteta. Dobro provedeno istraživanje u konačnici ne samo da štedi novac nego ga i umnaža.

“Roditelji bi trebali potaknuti svoju djecu da za vrijeme studiranja pronađu studentski posao“, smatra Kobliner, napominjući da prema istraživanju dr. Garya R. Pikea sa sveučilišta u Indijani studenti koji rade studentske poslove 20 sati tjedno ili manje, postižu bolje ocjene, jer su dodatno uključeni u studentski život. „No, vodite računa da vaša djeca ne preuzimaju poslove s punim radnim vremenom. Radeći više od 20 sati tjedno može imati negativne posljedice na njihov akademski uspjeh“.

Mladi sa 18 i više godina

POUKA: Koristi kreditnu karticu samo onda ako možeš vratiti dug u cijelosti sljedeći mjesec.

Lako je podleći kušnji pretjeranog korištenja (i upadanja u dug) kreditne kartice koju će vaše dijete koristiti za vrijeme studiranja. Uz troškove studiranja, dug na kreditnoj kartici se može nagomilati i prijeći vaše financijske mogućnosti. Uz to, učestali minus na kreditnoj kartici može negativno utjecati na sutrašnje dizanje kredita za kupnju auta, kuće ili čak dobivanje posla. Ponekad neki poslodavci znaju provjeriti vaše financijske mogućnosti ili nemogućnosti.

„Prosječno kućanstvo duguje otprilike 7084 dolara u kreditnim karticama“.

,, Kako bi prekinuli krug neprestanog upadanja u dug i plaćanje zateznih kamata – nužno je da roditelj nauči svoje dijete da  bude odgovorno prilikom korištenja kreditne kartice (ili još bolje – nekorištenja kartice, osim ako ne možeš vratiti dug već sljedeći mjesec)”, naglašava Kobliner.

Aktivnosti za mlade sa 18 i više

1. Naučite dijete da ako roditelj potpiše jamstvo za njegovu kreditnu karticu, to znači da njegove odluke utječu i na roditelje.
2. Zajedno pronađite banku koja daje niske kamate i ne uključuje (ili ima nisko) godišnje članstvo
3. Objasnite vašem djetetu da ne koristi kreditnu karticu za svakodnevne troškove. Na njoj bi trebalo biti dovoljno sredstava za slučaj nužde. Bilo bi dobro da svaka mlada osoba uspije uštedjeti bar onoliko koliko bi joj bilo potrebno da nesmetano živi 3 mjeseca bez prihoda – ili još bolje, šest do devet mjeseci u slučaju nužde.

Forbes

Izvor

Zamislite kad vam predavač na radionici o novcu, prije nego išta počne raditi, uključi baroknu glazbu i svojim vas pogledom prisili da se za trenutak zaustavite i prepustite lijepim tonovima Vivaldija, Mozarta i Bacha! Pa… i nije baš uobičajeno za takvu vrst radionice, zar ne?

Svaki događaj odvija se na dva načina: jedan je sadržaj, a drugi energija. Ja se volim baviti energijom. Ona sa sobom nosi i sadržaj, a ako je dobra, nosi i entuzijazam, inspiraciju, poletnost i namjeru da vas potakne na rad. Dakle, energiju pamtimo! Nitko se više ne sjeća kompleksnih tablica i ilustracija koje su se projicirale na platnu za vrijeme Liptonovog predavanja, ali se svatko sjeća njegove razdraganosti i dječačke zanesenosti dok nam je to sve zdušno objašnjavao.

Novac je Božje čudo. Novac je nešto što nam pomaže da živimo dobrim, zdravim, produktivnim životom. Novac je nešto što stvara duboku želju u svakome od nas da služimo svojim bližnjima nikada ne prestajući, nikada ne gledajući čeznutljivo u sat ili kalendar, čekajući sat ili dan kada ćemo moći otići kući i nikada više ne morati ikomu pomoći.

Novac nije zao. On čini sjajne stvari u svijetu. Živimo u svijetu u kojem najveća uzbuđenja, najdublje strasti i najdublja radost dolaze od služenja drugoj djeci Božjoj. Najbolji način da se proživi ispunjen i svrhovit život jest raditi ovo od trenutka kada počnemo raditi i ne prestajati sve do dana kada nas dobri Gospodin pozove da se vratimo kući.

A kako je sjajna i veličanstvena ta vožnja. Provodimo svaki dan gradeći svoj život oko veličanstvenosti zarađivanja novca, gradeći ne samo život u kojem je nama dobro, nego i život u kojem činimo dobro jedni za druge.

-Rabin Daniel Lapin, iz knjige Poslovne tajne iz Biblije

Cijena knjige je 139 kn.

Poštarina za Hrvatsku je 15 kn tiskanicom, ili cca 35 kn pouzećem.

Za inozemstvo vrijedi aktualni cjenik Pošte.

Popunite narudžbenicu i poslat ćemo vam podatke za uplatu.

Nekoliko puta spomenuo sam svojeg mentora Wahei Takeda. Imao sam čast i privilegiju da budem njegov učenik prije nego što je umro. On je definitivno bio najsretniji čovjek kojeg sam ikad upoznao! Iako većina ljudi u svijetu nikad nije čula za njega, on je bio nešto poput japanskog Warrena Buffetta (američki ulagač, industrijalac i filantrop, nap.prev.). Bio je vlasnik jedne od najveće tvornice slastica u Japanu.

Ono što je njegovu tvornicu činilo jedinstvenom jest da su radnici, dok su proizvodili, inače u Japanu vrlo popularne slastice za bebe, slušali dječju pjesmu arigato, što znači hvala. Wahei je osjećao da je energija djece i njihova pjesma doprinijela da taj slastica postane najprodavaniji ikad! Duboko vjerujem da je i moj uspjeh rezultat Waheijeva gledišta koji kaže da je važno stalno i svemu govoriti hvala. Uz to, pomogla je i primjena njegove “maro up” (maro uvis) filozofije u mojem vlastitom životu i poslovanju.

Dakle, što je to maro? To je skraćenica japanske riječi magakoro, što znači “čisto ili iskreno srce”. Moglo bi se reći da ljudi koji imaju čisto srce i koji žive čestitim životom imaju jak maro. Čak i Japanci imaju muke definirati tu riječ na pravi način, jer ona označava stanje duha. Ipak, najbliži opis bio bi “stanje bez ega”.
Maro se odnosi na dublju sferu nečije svijesti, onoj koja je blizu kolektivnoj svijesti. To je razina u kojoj su svemir i svi ljudi jedno. Maro je izvor naše bezuvjetne ljubavi koju imamo prema sebi i drugima. Postizanje maro stanja ključ je uspjeha.

Wahei je rekao da oni koji su u tom stanju oko sebe grade situacije u kojima svi pobjeđuju. Rekao je i da, ako imate čisto srce i potpuno ste iskreni, ne samo da će vas ljudi voljeti i poštovati, nego ćete početi osjećati podršku cijelog svemira. Kada vaše maro stanje svijesti naraste, Wahei je to nazvao “maro uvis”, to će otvoriti vrata za mnoga čuda u vašem životu.

-Ken Honda “Sretan novac”, uskoro u izdanju Knjigoteke.

www.nenadljubic.com

Knjigu Sretan novac uskoro ćete moći kupiti prevedenu na hrvatski jezik. Pošaljite nam svoju email adresu i osigurajte si popust u pretprodaji, a mi ćemo vas obavijestiti pred izlazak iz tiska.

Danas želim govoriti o novcu i sreći, što su dvije stvari za razmišljanje o kojima mnogi od nas troše mnogo svog vremena, ili ih pokušavajući zaraditi ili pokušavajući ih povećati.

I mnogi od nas se slažu s tom rečenicom. Vidimo u religijama i knjigama za samopomoć, da novac ne može kupiti sreću. A danas želim pretpostaviti da je to, u biti, netočno. Ja sam u poslovnoj školi pa je to ono što radimo.
Dakle, to je netočno, i, u biti, ako tako mislite, zapravo ga ne trošite ispravno.
Dakle, umjesto da ga trošite na uobičajeni način na koji to činite, možda ako ga potrošite drugačije, to bi moglo ispasti malčice bolje.

I prije no što vam kažem načine na koje ga možete potrošiti, a da vas to učini sretnijima, razmislimo o načinima na koje ga obično trošimo, a koji nas, zapravo, ne čine sretnijima. Imali smo mali prirodni pokus.

Dakle, CNN je nedavno napisao ovaj zanimljiv članak o tome što se dogodi s ljudima kada dobiju na lotu. Ispada da ljudi misle da će njihovi životi biti nevjerojatni kada dobiju na lotu. Ovaj članak govori o tome kako se njihovi životi unište. Dakle, ono što se dogodi kada ljudi dobiju na lotu jest, kao prvo, da potroše sav novac i odu u dug, i kao drugo, svi njihovi prijatelji i svi ljudi koje su ikad upoznali pronađu ih i žicaju ih novac. A to, u biti, uništi njihove društvene veze. Pa imaju više dugova i lošija prijateljstva nego prije no što su dobili na lotu. Ono što je zanimljivo kod tog članka jest da su ljudi počeli komentirati članak, čitatelji članka. I umjesto da govore o tome kako ih je to dovelo do spoznaje da novac ne vodi do sreće, svi su odmah počeli govoriti: “Znaš li što bih ja učinio da dobijem na lotu…?” i fantazirati o tome što bi napravili.

I evo samo dva od onih za koje smo primijetili da su zanimljivi za razmišljanje. Netko je napisao: “Kada ja dobijem, kupit ću vlastitu malu planinu i imati malu kuću na njenom vrhu.” (Smijeh) Jedna druga osoba je napisala: “Ja bih napunio veliku kadu novcem i ušao u nju pušeći veliku debelu cigaru i pijuckajući čašu šampanjca.” Ovo sad je još gore: “Tada bih se slikao i dao napraviti desetke slika. Bilo tko tko bi me molio za novac ili ga pokušao iznuditi od mene dobio bi primjerak slike i ništa drugo.”

 I toliko komentara je bilo baš tog tipa, gdje su ljudi dobili novac i, zapravo, to ih je učinilo antisocijalnima. Rekao sam vam da to uništi ljudske živote i da ih prijatelji gnjave. Također, zbog novca se često osjećamo sebičnima i činimo stvari samo za sebe. Pa možda je razlog što nas novac ne usrećuje taj da ga uvijek trošimo na krive stvari, posebice to što ga uvijek trošimo na sebe. I pomislili smo, pitam se što bi se dogodilo kada bismo potakli ljude da troše više svog novca na druge ljude. Umjesto da ste antisocijalni sa svojim novcem, što kada biste bili malo više prosocijalni sa svojim novcem?

I pomislili smo, hajmo natjerati ljude da to učine i pogledajmo što će se dogoditi. Dakle, neka neki ljudi učine ono što i inače čine i potroše novac na sebe, a druge ljude natjerajmo da daju svoj novac, i izmjerimo njihovu sreću i provjerimo da li su, u biti, postali sretnijima.

Evo prvog načina na koji smo to učinili. Jednog jutra u Vancouveru, otišli smo na kampus Sveučilišta Britanske Kolumbije i prišli smo ljudima s pitanjem: “Želite li sudjelovati u pokusu?” Rekli su: “Želimo.” Pitali smo ih koliko su sretni, a onda smo im dali kuvertu. Jedna od kuverti imala je poruku koja je glasila: “Do 17h danas, potrošite ovaj novac na sebe.” Pa smo dali neke primjere načina na koji ga se može potrošiti. Drugi ljudi su, ujutro, dobili komad papira s porukom: “Do 17h danas, potrošite ovaj novac na nekoga drugoga.” A u kuverti je bio novac. I manipulirali smo iznosom novca koji su dobili. Neki ljudi su dobili ovaj komad papira i pet dolara. Neki su dobili ovaj komad papira i 20 dolara. Pustili smo ih da prožive svoj dan. Radili su što god su htjeli raditi.

Otkrili smo da su ga zapravo potrošili na način koji smo tražili da to i učine. Nazvali smo ih u noći i pitali: “Na što ste ga potrošili i koliko sretnima se sada osjećate?” Na što su ga potrošili? Pa ovo su studenti pa su velik dio onoga što su kupili sebi bile stvari poput naušnica i šminke. Jedna je žena rekla da je kupila plišanu igračku za svoju nećakinju. Ljudi su dali novac beskućnicima. Velik utjecaj Starbucksa. (Smijeh) Dakle, ako studentima date pet dolara, to njima izgleda kao kava i otrče do Starbucksa i potroše ga najbrže što mogu. No, neki ljudi su kupili kavu za sebe, kao što bi to i inače učinili, ali drugi ljudi su rekli da su nekome drugom platili kavu. Dakle, ista kupovina, samo usmjerena prema sebi ili usmjerena prema nekom drugom. Što smo otkrili kada smo ih pozvali natrag na kraju dana? Ljudi koji su novac potrošili na druge postali su sretniji. Kod ljudi koji su novac potrošili na sebe, ništa se nije dogodilo. To ih nije učinilo manje sretnima, samo im nije posebno doprinijelo. A drugo što smo vidjeli jest da novčani iznos i nije toliko bitan. Dakle, ljudi su mislili da će 20 dolara biti mnogo bolje od 5 dolara. U biti, nije važno koliko ste novca potrošili. Ono što je važno jest da ste ga potrošili na nekoga drugog, a ne na sebe. Vidimo to opet i iznova kad ljudima damo novac da ga potroše na nekoga drugog, umjesto na sebe. Naravno, to su kanadski studenti – nisu baš najreprezentativniji uzorak svjetskog stanovništva. Oni su također dosta bogati, dobrostojeći i sve te slične stvari.

Htjeli smo provjeriti je li to točno svugdje u svijetu ili samo u bogatim zemljama. Otišli smo, naime, u Ugandu i proveli veoma sličan pokus. Zamislite, umjesto iskrenih ljudi u Kanadi, rekli smo: “Recite nam kada ste zadnji put potrošili novac na sebe ili druge ljude. Opišite to. Koliko sretnima vas je to učinilo?” Ili u Ugandi: “Navedite zadnji put kada ste potrošili novac na sebe ili druge ljude i opišite to.” A tada smo ih opet pitali koliko su sretni. I ono što vidimo je nevjerojatno zato što postoje ljudske univerzalnosti u onome što radimo sa svojim novcem i onda prave kulturne razlike također u tome što radimo. Pa na primjer, jedan čovjek iz Ugande kaže ovo. Rekao je: “Nazvao sam djevojku koju bih želio voljeti.” Oni su u biti bili na jednom spoju, i na kraju kaže da je do sada nije “pridobio”.

Evo čovjeka iz Kanade. Vrlo slična stvar. “Odveo sam djevojku na večeru. Otišli smo u kino, izašli prije kraja i otišli u njenu sobu na…” samo tortu – samo komad torte. Ljudske univerzalnosti – trošite novac na druge ljude, dobri ste prema njima. Možda nešto smjerate, možda ne. Ali onda vidimo nevjerojatne razlike. Pogledajte ove dvije. Ovo je žena iz Kanade. Mi kažemo: “Navedite vrijeme kada ste potrošili novac ne nekog drugog.” Ona kaže: “Kupila sam dar za svoju mamu, odvezla sam se do trgovačkog centra svojim autom, kupila dar, dala ga mami.” Veoma lijepa stvar za učiniti. Lijepo je kupovati darove ljudima koje znate. Usporedite to s ovom ženom iz Ugande. “Šetala sam i srela dugogodišnju prijateljicu čiji sin je bolovao od malarije. Nisu imali novca, otišli su u kliniku i ja sam joj dala ovaj novac.” To nije 10,000 dolara, to je lokalna valuta. To je zapravo veoma malen iznos. Ali prisutna je bitno drugačija motivacija. Ovo je prava medicinska potreba, doslovno donacija koja spašava život. Kod prve žene, to je kao, kupila sam dar za svoju mamu.

Što vidimo, međutim, jest da određen način na koji trošite na druge ljude nije ni približno važan kao činjenica da trošite na druge ljude da biste sebe usrećili, što je zapravo dosta važno. Dakle, ne morate raditi čudesne stvari sa svojim novcem da biste se usrećili. Možete raditi male, trivijalne stvari i opet imati dobiti od toga. To su samo dvije zemlje. Htjeli smo otići i dalje i pogledati svaku zemlju u svijetu kada bismo mogli da vidimo koja je veza između novca i sreće.

Dobili smo podatke od organizacije Gallup, koju znate iz svih političkih anketa koje su se nedavno održavale. Oni pitaju ljude: “Jeste li nedavno donirali novac u dobrotvorne svrhe?”, zatim: “Koliko ste sretni sa svojim životom općenito?” I možemo vidjeti koja je veza između te dvije stvari. Jesu li u pozitivnoj korelaciji? Davanje novca vas čini sretnima. Jesu li u negativnoj korelaciji? Na ovoj karti, zeleno će značiti da su u pozitivnoj korelaciji, a crveno znači da su u negativnoj korelaciji. I kao što vidite, svijet je ludo zelen. U skoro svakoj zemlji na svijetu za koju imamo ove podatke, ljudi koji daju novac u dobrotvorne svrhe su sretniji ljudi od ljudi koji ne daju novac u dobrotvorne svrhe. Znam da svi gledate u ovu crvenu zemlju u sredini. Bio bih kreten kad vam ne bih rekao koja je to zemlja, ali zapravo, to je Centralna Afrička Republika. Možete izmišljati priče. Možda je tamo drugačije iz ovog ili onog razloga. Međutim, odmah ispod na desno je Ruanda, koja je čudesno zelena.

Dakle, skoro svugdje gdje pogledamo vidimo da vas darivanje novca čini sretnijima nego kada biste ga zadržali za sebe. Što je s vašim poslovnim životom, gdje provodimo ostatak svog vremena kada nismo s ljudima koje znamo? Odlučili smo ubaciti se u neke tvrtke i napraviti vrlo sličnu stvar. Ovo su prodajni timovi u Belgiji. Rade u timovima; izađu i prodaju liječnicima i pokušavaju ih nagovoriti da kupe lijekove. Pa možemo pogledati i vidjeti kako dobro prodaju robu kao funkciju člana tima. Neki timovi, damo ljudima iz tima nešto novca za njih same i kažemo: “Potrošite ga kako god želite na sebe”, baš kao što smo to učinili sa studentima u Kanadi. Ali drugim timovima kažemo: “Evo 15 eura. Potrošite ih ovaj tjedan na nekoga iz tima. Kupite im nešto na dar i dajte im to.”

I tada možemo vidjeti, sada imamo timove koji troše na sebe i imamo te prosocijalne timove kojima dajemo novac kako bismo tim učinili malo boljim. Ondje imam smiješnu pinjatu zato što je jedan od timova udružio svoj novac i kupio pinjatu, i svi su se skupili oko nje i izlupali pinjatu i svi slatkiši su ispali iz nje i tako. Vrlo blesava, trivijalna stvar za napraviti, ali razmislite o razlici između tima koji to uopće nije napravio, koji je dobio 15 eura, stavio ih u svoj džep, možda si je kupio kavu, i timova koji su imali ovo prosocijalno iskustvo gdje su se svi povezali skupa da bi nešto kupili i imali grupnu aktivnost.

Ono što ovdje vidimo, zapravo, jest da timovi koji su prosocijalni prodaju više robe nego timovi koji su samo dobili novac za sebe. Jedan način na koji se o tome može razmišljati jest da za svakih 15 eura koje date ljudima za njih same, oni ih stave u svoj džep, ne učine ništa drugačije od onoga što su prije činili. Iz toga ne dobivate novac. Zapravo gubite novac jer vas ne motivira da bolje radite. Ali onda im date 15 eura da potroše na članove svoje grupe, toliko bolje rade u svom timu da zapravo imate veliku korist od ulaganja takvog novca. I shvaćam da vjerojatno mislite u sebi da je sve to u redu, ali postoji kontekst koji je od nevjerojatne važnosti za državnu politiku i ne mogu zamisliti da bi to tamo funkcioniralo. I, u biti, ako mi ne pokaže da to tamo djeluje, ne vjerujem u ništa što je rekao. I znam da svi razmišljate o timovima u graničaru. Bila je to velika kritika koju smo dobili, ako ne možeš to pokazati na timovima u graničaru, sve je to glupost. Pa smo izašli i našli te timove u graničaru i ubacili se među njih. I napravili smo baš istu stvar kao i prije.

Dakle, nekim timovima, damo ljudima u timu novac, oni ga potroše na sebe. Kod drugih timova, damo im novac da ga potroše na članove svog graničarskog tima. Timovi koji potroše novac na sebe imaju isti postotak pobjeda kao i prije. Timovi kojima dajemo novac kako bi ga potrošili jedni na druge, oni postanu drugačiji tim i, zapravo, dominiraju ligom do kada su gotovi. Kroz sve te različite kontekste – vaš privatni život, vaš poslovni život, čak i blesave stvari kao što su školski sportovi – vidimo da trošenje na druge ljude ima veći povratni efekt na vas nego trošenje na sebe same. I zato ću samo reći, ako vi mislite da novac ne može kupiti sreću, mislim da ga ne trošite ispravno. Pretpostavka nije da biste trebali kupiti ovaj proizvod umjesto onog proizvoda i da je to način na koji ćete se učiniti sretnijima.

Pretpostavka je, u biti, da trebate prestati razmišljati o tome koji proizvod kupiti za sebe i probati umjesto toga dati nešto drugim ljudima. I, srećom, imamo priliku za vas. DonorsChoose.org je neprofitan i uglavnom pomaže učiteljima državnih škola s niskim prihodima. Oni objavljuju projekte, i kažu: “Želim svoj razred naučiti o Huckleberryju Finnu, ali nemamo knjige”, ili “Želim mikroskop da bih svoje učenike naučila o znanosti, ali nemamo mikroskope.” Vi i ja možemo otići i kupiti ih za njih. Učitelj vam napiše pismo zahvale. Djeca vam napišu pismo zahvale. Ponekad vam pošalju slike sebe kako koriste mikroskop. To je nevjerojatna stvar.

Otiđite na web stranicu i započnite razmišljati, ponavljam, manje o tome kako možete potrošiti novac na sebe, a više o načinu na koji kada imate pet ili 15 dolara možete pomoći drugim ljudima. Jer, na kraju krajeva, kada to učinite, vidjet ćete da sebi pomažete mnogo više.

Jack Ma, osnivač Alibabe kaže:

Siromašne ljude je najteže zadovoljiti.

Dajte im nešto besplatno, oni će misliti da je to zamka.

Recite im kako je ovo samo mala investicija, a oni će reći – želim zaraditi mnogo.

Recite im kako su ovo velika ulaganja, oni će reći – nemam iskustvo za to.

Recite im kako je tradicionalan posao, oni će reći da je teško.

Recite im kako je ovo novi poslovni model, oni će reći – piramida.

Recite im da otvore prodavaonicu, reći će vam – nemam petlju.

Recite im da započnu novi posao, oni će reći kako nemaju ideju za novi posao.

Svi siromašni ljudi imaju jednu stvar zajedničku:

Vole pretraživati Google, slušati svoje, jednako beznadežne prijatelje, više nego sveučilišne profesore i rutinski rade svoje poslove.

Pitajte ih što znaju raditi? Odgovorit će vam tišinom.

Moj zaključak je:

Umjesto da dozvolite da vam srce kuca, zašto jednostavno ne djelujete malo brže;

Umjesto da samo razmišljate, zašto ne biste radili ono što mislite.

Ljudi koji propadaju imaju jednu zajedničku stvar: “Cijeli život im prolazi čekajući!”

Jeste li vi ovakvi?

Imperij.com