Vishen Lakhiani, aktivist, autor, osnivač i predsjednik Mindvalley sveučilišta koje objedinjuje najbolje svjetske edukatore s misijom ujedinjenja svijeta kroz prenošenje mudrosti i preobražavajućih ideja koje naš sustav ignorira, govori o tome zbog čega bismo zapravo trebali oprostiti

“Provedete li dovoljno vremena proučavajući osobni razvoj, neizbježno ćete čuti o vrijednosti oprosta.

Naravno, to zvuči dobro u teoriji. No, budimo realni, nije lako oprostiti. Posebno kada treba oprostiti osobi koja vas je duboko povrijedila. Bivši kolega koji vam je zabio nož u leđa; bivši partner koji vam je lagao; čak i roditelji koji nam nikad nisu dali priznanje ili ljubav za kojima smo čeznuli kad smo bili mali.

Ponekad mislimo da oni jednostavno ne zavrjeđuju našu empatiju. I zapravo, ne zavrjeđuju. Ali ono što većina ljudi ne shvaća jest da kod oprosta nije riječ o drugoj osobi koja im je učinila nešto nažao. Riječ je o nama.

Nije potrebno oprostiti zbog nje, već zbog sebe.

Put ka velikom uspjehu u životu, prema izuzetnim osobnim postignućima i radosti, nije nužno napor, težak rad, novac, pa čak ni sreća, nego oprost.

Ako predugo ostanete u stanju razmišljanja i vraćanja na učinjenu nepravdu, bol koju ste osjećali u prošlosti, postaje dio vaše sadašnjosti. Osvježavate svoju bol svaki put kad mislite na situaciju u kojoj ste bili povrijeđeni. Svaki put kada komunicirate s nekim tko vas podsjeća na osobu koja vas je izdala. Svaki put kad pogledate u ogledalo i sjetite se da ste pali na taj trik, povjerovali pogrešnoj osobi, potpisali ugovor koji niste trebali.

Vaš um čini taj osjećaj dijelom vas i integrira ga u način na koji razmišlja o budućnosti. Um kaže, “Ok, osoba A me povrijedila u prošlosti, to znači da sigurno ne mogu vjerovati osobi B.” “Moj prvi posao je propao, pa će i moj sljedeći biti katastrofa.” “Dopustio sam si vjerovati u pogrešnu stvar u prošlosti, pa ne mogu vjerovati svom sudu u budućnosti.” Bol koju nosite sa sobom postaje dio vašeg obrasca poraza.

Upravo zbog toga je potrebno oprostiti.

Opraštanje nije dopuštanje neprijateljima da slobodno odšetaju i odrješivanje od njihovih loših djela. Opraštanje je oslobađanje sebe za bolju budućnost koja vas čeka. Za veću osobu koja ste sposobni postati. Za sljedeću fazu života u kojoj nema utega prošlosti. Za fantastičan život koji vi zavrjeđujete.”

Knjigu KOD IZNIMNOG UMA možete naručiti na webshopu Knjigoteke.

Soulfood.rs

Značaj obrazovanja: Tko piše povijest?

To pitanje je Tara Westover najprije vidjela na ploči svog fakulteta, kada ga je njen profesor ispisao. U mahu joj je djelovalo čudno. Njena ideja historičara nije bila da je u pitanju čovjek. Vidjela ga je više kao proroka čije se vizije prošlosti, poput onih budućnosti, nisu dovodile u pitanje ili čak o njima raspravljale. Zašto?

Tara je rođena u Idahu i do tinejdžerskog doba živjela je u obitelji mormona pod planinom, neprijavljena da je rođena, bez formalnog obrazovanja, prepuštena edukaciji kod kuće svog oca, vjerskog fanatika s bipolarnim poremećajem. Tara je upoznavala vanjski svijet kroz prizmu i filtere mentalno oboljele osobe koja se spremala za Sudnji dan i skladištila gomile hrane, municije i benzina na farmi na kojoj je odrasla. Od najranijeg uzrasta upoznala je strah, paniku i nasilje kao normalnost života. Ali važnije od toga – svijet koji je postojao vani bio je sasvim drugačiji od onog kog je oblikovao njen otac.

Međutim, gledajući razvoj životnih priča njenih članova obitelji i upoznajući stvari oko sebe u svjetlu kakvom su bile, Tara je kao tinejdžerka odlučila da sama uči i da polaže ispite za koledž. Usprkos svoj nevjerici da će uspjeti, upisala je fakultet Brigham Young University 2008. godine, a potom joj je dodijeljena stipendija Gates Cambridge univerziteta, da bi 2009. godine na Trinity College u Cambridgu diplomirala, a 2010. godine postala gostujući profesor na Univerzitetu Harvard. Vratila se u Cambridge, gdje je doktorirala historiju 2004. godine. I tada, dok je prolazila kroz Kings koledž, u hladu ogromne kapele, noseći pod rukom svoj rukopis za doktorat, ponovo je pomislila: Tko piše povijest? „Ja je pišem“, odgovorila je sebi.

Tara je upoznavala vanjski svijet kroz prizmu i filtere mentalno oboljele osobe koja se spremala za Sudnji dan i skladištila gomile hrane, municije i benzina na farmi na kojoj je odrasla.

Tara se opredijelila za historiju, ne zbog tematike, već zbog historičara. Prvi put je čula za Holokaust i pokret za građanska prava na fakultetu i to je za nju bilo šokantno. Otac je tome uopće nije učio. Tada je spoznala da je ono što osoba zna o prošlosti ograničeno i da će uvijek biti ograničeno onim što joj netko drugi kaže. Zato je sama postala netko tko piše historiju, prelazeći nevjerojatno težak i zahtjevan osobni put od osobe koja je živjela u izolaciji do nekoga tko je postao doktor i profesor i napisao memoare „Educated“ – The New York Times bestseler, a ona sama je nomirana za niz nagrada. The New York Times je njene memoare proglasio jednom od 10 najboljih knjiga 2018. godine, a Tara je proglašena jednom od 100 najutjecajnijih osoba 2019. godine od Time magazina.

„Ovo putovanje do sebstva možete nazvati različitim imenima“, piše Tara. „Transformacija. Metamorfoza. Neistina. Izdaja. Ja to nazivam obrazovanjem.“

Kada shvatimo da naš svijet, um, život oblikuje najmoćnija sila – informacija, shvaćamo što sve možemo kada se obrazujemo, učimo, razvijamo, otkrivamo – zalazimo u manje poznate oblasti i ne cenzuriramo sebe nevjericom ili pak apsolutnim povjerenjem ka onome što nam se servira, već razvijamo svoju osobnost radoznalošću. Ono što znamo je naš najveći kapital, a mi sami svoj najveći i najvažniji projekt. Namjera nije isto što i cilj. Namjera vas vodi k cilju, ali i dalje – da budete još veći i važniji doprinos drugima. Da znajući da svijet postoji tako što ga stvaraju drugi, postajete kreator, a ne promatrač.

– Jasmina Stojanović
Oriniginal magazin

Knjigu Obrazovana po možete kupiti kod izdavača, u ovom trenutku s 20% popusta, po cijeni od  111 kn.
Ispunite kontakt formu i dobit ćete povratnu informaciju od izdavača.

U želji da vam ponudimo neke zanimljive savjete svjetski poznatih autora koji će vam pomoći da budete uspješniji u životu, zavirili smo u knjigu Atomske navike Jamesa Cleara i odabrali jedan odlomak. Možda vaš put do uspjeha bude baš inspiriran idejom koju ovdje dobijete.

Zaboravite na ciljeve! Fokusirajte se na sisteme

Trenutačno prevladava trend da je najbolji način za realizaciju onoga što želimo postići (npr. dobra tjelesna forma, uspješan biznis, više odmaranja, manje zabrinutosti, više vremena provoditi s obitelji i prijateljima) u postavljanju specifičnih i djelotvornih ciljeva.

Godinama sam svojim navikama pristupao na taj način. Svaka od njih bila je neki cilj koji sam trebao postići. Tako sam postavio ciljeve za dobre ocjene u školi, za dostizanje idealne tjelesne težine, za težinu utega koju sam želio podići, novac koji sam želio zaraditi i slično. Uspio sam nešto od toga ostvariti, ali kod većine ciljeva svi moji napori bili su bezuspješni. Uskoro sam shvatio da moji ostvareni rezultati nemaju puno veze s ciljevima koje sam postavio, ali su itekako povezani sa sistemima koje sam slijedio.

Koja je razlika između ciljeva i sistema?

Razliku sam naučio od Scotta Adamsa, karikaturista koji je oživotvorio kratke stripove Dilbert (strip na satiričan način prikazuje međuljudske odnose u kapitalizmu i korporativnim uvjetima rada, nap. prev.). Kada govorimo o ciljevima, mislimo na rezultate koje želimo ostvariti. S druge strane, sistemi su procesi koji su doveli do tih rezultata.

• Ako ste trener, vaš cilj bit će prvo mjesto na prvenstvu. Način ili sistem putem kojega ćete to učiniti jest da angažirate dobre igrače, pronađete kvalitetne pomoćne trenere i posložite izvrsne treninge.
• Ako ste poslodavac, vaš cilj bit će izgradnja milijunskog biznisa. Sistem kojim ćete se poslužiti bit će testiranje proizvodnih ideja, zapošljavanje kvalitetnih stručnjaka i dobre marketinške kampanje.
• Ako ste glazbenik, možda želite naučiti svirati neko kompleksno djelo. Sistem kojim ćete to ostvariti jest učestalo vježbanje, razbijanje otpora i nevoljkosti te pronalaženje dobrog učitelja glazbe.

Sada slijedi zanimljivo pitanje: ako biste potpuno zanemarili svoje ciljeve, a fokusirali se samo na sisteme, biste li i dalje bili uspješni? Na primjer, da ste kojim slučajem košarkaški trener i odlučili ste zanemariti svoj cilj prvog mjesta na državnom prvenstvu, a svu pažnju ste usredotočili na ono što vaš tim radi na svakodnevnim treninzima, mislite li da biste mogli osvojiti prvenstvo? Ja mislim da itekako biste!

U svakom sportu cilj je ostvariti najbolji rezultat. No, bilo bi smiješno sve vrijeme igre provesti buljeći u tablicu s rezultatima, zar ne? Jedini način da ostvarite takav cilj je da iz dana u dan budete sve bolji. Bill Walsh, trostruki prvak Super Bowla, to je najbolje predočio u ovoj kratkoj rečenici: “Rezultat će se pobrinuti sam za sebe.” Ista je stvar u svim područjima života. Ako želite bolje rezultate, zaboravite na ciljeve! Usredotočite se radije na sisteme, odnosno na put ili proces.

Na što mislim kada ovo kažem? Jesu li ciljevi sasvim beskorisni? Naravno da nisu. Oni su dobri za uspostavu pravca kretanja, ali za sam napredak daleko su bolji sistemi. Ako previše vremena provedete razmišljajući o ciljevima, a premalo u stvaranju kvalitetnog sistema, može vam iskrsnuti mnoštvo problema.

James Clear: Atomske navike, s 20% popusta

slowage365.hr

Mi se toliko stvari bojimo! A što je najgore, uvjereni smo da je svemu tome uzrok novac, posao ili netko drugi. Ali, prava je istina da je samo jedan uzrok: strah od budućnosti.

Ne smijemo sebi dozvoliti da nas strah zaglupi. U pravilu, čega god se bojimo, to se nikad ne dogodi na zamišljeni način, a opet, toliko energije utrošimo u zabrinutost. To je nevjerojatan gubitak vremena, talenata i potencijala!

Kada osjetite da ste pozvani, preuzmite rizik! To je uglavnom ispravna odluka, ona koja će vas podići na slijedeću razinu. Kako ćete znati koji rizik preuzeti, koji je najviše vrijedan vaše pažnje? Lako, jer to je onaj koji od vas traži da donesete odluku u vezi stvari koja vam je iznimno važna. Ne dopustite da vas strah zaustavi!

Budite zahvalni za sve! Najsnažniju lekciju o kreiranju i osiguravanju dobre sreće dobio sam od svojeg učitelja Takede. Jednom mi je ispričao priču o čovjeku koji mu se, sav očajan, obratio za pomoć. Čovjek je imao ogromne dugove i trebao je novac. Učitelj mu je rekao da će mu posuditi novac pod jednim uvjetom: mora sto tisuća puta reći arigato (hvala)! To je značilo da će morati mjesecima svaku minutu reći ‘hvala’! Čovjek se složio. Ali, u trenutku kada je trebao doći po novac, više mu nije ni bio potreban! Zašto? Zato jer se promijenio njegov mentalni sklop, koji je sada podrazumijevao samo zahvalnost, i to je počelo donositi nagrade. Uspio je otplatiti sve svoje dugove i više nije trebao od drugih ljudi (i banaka) posuđivati novac.

Znate onaj moment kada čitate knjigu i totalno se unesete i počnete razmišljati o njoj kao o nečemu realnom, stvarnome…pa se onda morate uštipnuti kako biste sami sebi rekli – ne, to je samo fikcija, takve priče ne postoje. Kod ove se knjige dešava upravo suprotno, čitajući knjigu toliko se  unesete u priču, da kada stanete i skužite da je to što čitate nečija životna priča, da je to sve zaista netko doživio i zapisao, u tom momentu ostanete istinski zatečeni.

Educated je knjiga koja djeluje kao idealan scenarij za film o životu na američkom sjeverozapadu. Mormoni, vjera, teorije zavjere, čudni životni stilovi i mnogobrojne obitelji zaista ne djeluju kao da su dio današnjeg, modernog svijeta. Tara Westover 32-godišnja je spisateljica, te doktorica znanosti sa diplomom iz intelektualnom povijesti na Camebridgeu. Da je do te točke u životu došla iz ruralnog Idaha, kao kćer mormonskih fundamentalista, koji nisu vjerovali u znanost, doktore i obrazovni sustav, već su se liječili doma, živjeli po nekim svojim vjerskim načelima, djecu obrazovali  doma (do neke osnovne razine), a sve bolesti i ozlijede liječili sami uz pomoć eteričnih ulja i biljaka. Otac joj je bio u konstantnom strahu od države, gradio je bunker pripremajući se za smak svijeta i živio od prodavanja željeza i građevine, dok je majka radila kao babica u mormonskoj zajednici, gdje je mnogo poroda bilo izvođeno upravo u kućama.

Do njene devete godine nije bila niti registrirana kao rođena, a kada su je napokon odlučili prijaviti i izvaditi joj rodni list, nekoliko članova obitelji nije bilo potpuno sigurno na koji je dan točno rođena.  Obzirom da njeni roditelji nisu voljeli da čita i da je njenom ocu draže bilo da dane provodi sa njim  i braćom na raznim odlagalištima otpada, zaista je fascninantno kako je Tara (uz pomoć brata),  odlučila sama naučiti matematiku, znanost i engleski jezik kako bi položila ACT ispit i sa 17 godina upisala Brigham Young University, privatno mormonsko sveučilište u Utahu.

Iako se borila sa ogromnim propustima u obrazovanju (tj. njegovim gotovo potpunim nedostatkom), uz mnogo truda, čitanja i učenja uspjela je završiti sve četiri godine, dobiti ponudu za nastavak školovanja na Camebridgeu (uz stipendiju zaklade Billa i Melinde Gates) uz gostujući semestar na Harvardu.

Uz povijest obiteljskog nasilja od strane brata, osobnih uvjerenja koja su se kosila sa modernim društvom, te dolasku iz jedne totalno izolirane zajednice, zaista je fascinantno kako je ova žena uspjela uz pomoć obrazovanja proširiti svoje vidike te uzdići se toliko da postane svjesna svojih predrasuda i usađenih obrazaca, preispitati ih i izgraditi se kao otvorena osoba. Neminovno je da ćete nakon pročitane knjige udariti po google-u i youtube-u u potrazi za intervjuima ove autorice. I da ćete, kao i ja, satima ostati prikovani za ekran. Jer vidjeti ćete jednu predivnu, elokventnu ženu, koja o svojim usponima i padovima govori otvoreno, simpatično i nevjerojatno iskreno.

Nije čudno da je knjiga proglašena jednom od najboljih knjiga 2018.te godine, koju su preporučili velikani poput Oprah i Billa Gatesa. Pročitajte knjigu, pogledajte koji video (preporučam ovaj: Tara Westover – intervju) i zapamtite da nas volja, ustrajnost i marljiv rad, zaista mogu odvesti svugdje.

Tutus and sons

Knjiga Obrazovana uskoro izlazi u ponudi Knjigoteke, a možete sada naručiti knjigu u pretprodaji uz čak 40 kuna popusta!
Naručite preko linka: Tara Westover: Obrazovana

Svaki život možeš živjeti

  ako ne izgubiš sebe.

E. Ady

Začuđujuće je i nadahnjujuće kako je Tara Westover u Obrazovanoj oslikala tako snažno svoje odrastanje, oduprijevši se moraliziranju, patetici, osudi ili prikazivanju sebe žrtvom.

Knjigu će u ožujku objaviti Izdavačka kuća Kyrios iz Splita.

Westoverovi, otac, mati i sedmero djece, žive u podnožju Buckova vrha u Idahu, na sjeverozapadu SAD-a. Prehranjuju se skupljajući otpad, a majka je primalja bez formalnih kvalifikacija. Tarina obitelj živi po vlastitom sustavu vrijednosti ignorirajući većinu državnih institucija: djeca rođena kod kuće nemaju medicinsku dokumentaciju, nikada nisu vidjela liječnika ili medicinsku sestru, četvero od sedmoro djece nema rodne listove. Nema ih u školskoj evidenciji jer ne pohađaju školu.

T. Westover vodi nas kroz svoju memoristiku postupno čineći pričanje mučnim, šokantnim, ali primamljivim.

Dvije su stvari ključne za razumijevanje Tarinih postupaka: očeva figura i obiteljska klima.

Moj otac nije bio visok čovjek, ali znao je ispuniti sobu. Imao je neku prisutnost, svečanost proročišta [znači da bi se drugi, koga je otac promatrao, osjećao uzdignuto i lagano dok je gledao kroza te i kroz tvoju budućnost] koji je djeci pounutrio vlastitu leću kroz koju su gledali i svijet živjeli. Kada sam se vratila svom ocu, osjetila sam snagu njegove osobnosti. Obiteljski objektiv kliznuo mi je preko očiju i baka je izgubila svu neobičnu moć koju je imala nada mnom sat vremena prije.

Nakon dolaska na studij u Birgham Young Tara zapisuje:

Oduvijek sam znala da moj otac vjeruje u drukčijeg Boga. Kao dijete, bila sam svjesna da, iako je moja obitelj pohađala istu crkvu kao i svi u našem gradu, naša religija nije ista. Oni su vjerovali u skromnost; mi smo je živjeli. Oni su vjerovali u Božju moć iscjeljenja; mi smo prepuštali svoje povrede Božjim rukama. Vjerovali su u pripremu za Drugi dolazak; a mi smo zapravo bili spremni. Koliko god mi je dopiralo sjećanje, znala sam da su članovi moje vlastite obitelji jedini pravi mormoni koje sam ikad poznavala, a ipak sam iz nekog razloga, ovdje na ovom sveučilištu, u ovoj kapeli, prvi put osjetila neizmjernost tog jaza. Sad sam shvatila: mogla bih stajati uz svoju obitelj ili biti s poganima, s jedne ili s druge strane, ali između nije bilo mosta koji bi spojio ta dva svijeta.

Da bi se opstalo u takvome svijetu, čovjek se nužno mora neprekidno pothranjivati odobravanjem vlastitih postupaka. Obitelj mora biti čvrsto vezana i svi trebaju gledati kroz psihoepistemologijsku, obiteljsku leću, ne postoji prostor za dosadu jer su svi neprekidno zauzeti (ponavljaju se ritmovi rada, jela i spavanja), ali ni prostor za drukčije. Činilo se da je nasilje, pokazano i letentno, u Tarinoj obitelji okupiralo gotovo cjelokupni ne samo duhovni nego, čini se, i fizički prostor.

Ako su postupci članova takvih obitelji nevaljali i zli, treba ih atomizirati, a atome koji su sama esencija nevaljalosti i zla, treba do te mjere izokrenuti da oni to više nisu. Treba samo pratiti liniju Shawnova nasilja ne samo nad Tarom i usporedno s njom očevo i majčino zatiranja nasilničke linije.

Majka bi govorila, kad su se vraćali na Shawnova divljaštva, da su sjećanja lažna, nemoguća, a ako bi i hinila da vjeruje Tarinim riječima, ili bi rekla da je Shawn govorio kako je Tara započinjala svađe ili bi govorila iskrene riječi koje su bile šuplje. Te su riječi odražavale iskrenost koja je bila tuđa, ali nisu imale majčinu supstanciju autentičnosti koja je potrebna da istina bude životvorna. Na koncu se pridružila ocu sumnjajući je li ona [Tara] opasnost za našu obitelj, ali imam razloga misliti da bi mogla biti.

Otac je uvijek tražio dokaze za Tarina zlostavljanja, čak i kad je sam nazočio nasilnim situacijama iz prošlosti. Bio je čovjek koji je znao istinu o svakoj temi i nije ga zanimalo što bi itko drugi mogao reći. U toj spirali zatiranja otac je uvijek opsjedao starozavjetno-svećeničko mjesto s kojeg je sudio vlastitom djetetu da je, na kraju, čak opsjednuto vragom…

Odakle Tara crpi snagu?

To da je Tara iznimna osoba nameće se od prvog dodira s njom, i ta iznimnost raste katkad linearno, katkad geometrijskom progresijom. Nekoliko stvari, čini se, presudnim za tu iznimnost: autentičnost, odnos prema istini, glasna glad za učenjem, snaga podnošenja okrutnosti, praštanje do sedamdeset puta sedam. Tara kao da posjeduje suptilni mehanizam s principom perpetuum mobile koji je pokreće da nikad ne odustaje, da ne bude u pasivnu položaju. Većina u životu, ušuškana pasivnošću, čeka jedno da koje nikad dočekati neće. Zadivljujuće je Tarino kirurško ljuštenje klupka emocija na kraju u Cambridgeu. Nije se sramila ni siromaštva, ni neznanja, ni oca s pola razuma, ni majke koja ga je slijedila. Stid je dolazio od oca koji ju je gurnuo prema oštricama Sjekača umjesto da je odvuče od njih, od onih trenutaka na podu [Shawnovi jezivi postupci, dovoljno je pogledati tek jedan slow motion Shawnova jeziva zlostavljanja u WC-u da ne osjetimo i divljenje zbog Tarine hrabrosti], od saznanja da je majka u susjednoj sobi, zatvorenih očiju i ušiju prema meni i odlučivši, za taj trenutak, da uopće nije moja majka. Gore od Shawnova postupka majčina je šutnja o njemu i istinita je misao da svijet nije opasan zbog zlih ljudi, već zbog ljudi koji ne čine ništa u vezi s tim.

Susreti s prošlošću Tari služe samo da ih precizno emotivno razloži, a ne da bi ruminirala u toj emocionalnoj starudiji. Jednom kad su bijes, ljutnja, poniženje, patnja… odmotani iz klupka u vlastitim emotivnim nitima, nemaju više vlast nad nama koliko god bili jaki. Možda se u tome krije najvrjednija Tarina snaga. Emotivna dubina samo s površinskim lezijama omogućila joj je da pokaže kakvim sjajnim dimenzijama uma raspolaže.

Na prvim stranicama Tara zapisuje ta će me nesreća [Tylerovo slijetanje s ceste] uvijek tjerati da razmišljam o … svim odlukama koje čine život, na izbore koje ljudi donose zajedno i samostalno, koji se kombiniraju da bi proizveli bilo koji pojedinačni događaj.

Ovakve analitičke dimenzije uma omogućuju Tari da upiše fakultet bez pohađanja osnovne i srednje škole, da se njezino obrazovanje formira kao kontinuirana obnova iskustva. Tara proširuje svoje vidike, preispituje obiteljske obrasce, nadvladava predrasude i izgrađuje se u otvorenu i zrelu osobu koja pri kraju piše:

Ali osveta nema moć nad krivnjom. Nema količine ljutnje ili bijesa usmjerenih prema drugima koji je mogu pokoriti, jer krivnja nikad nije u vezi s njima. Krivnja je strah od vlastite devastiranosti. Nema nikakve veze s drugim ljudima.

Svoju sam krivnju prihvatila kad sam prihvatila svoju odluku po vlastitim uvjetima, a da beskrajno ne gonim stare pritužbe, bez toga da mjerim njegove grijehe protiv svojih. A da uopće ne mislim na svog oca. Naučila sam svoju odluku prihvaćati za svoje dobro, zbog sebe, a ne zbog njega. Zato što mi je to trebalo, a ne zato što je to zaslužio.

To je bio jedini način da ga volim.

Prevoditeljica Jasmina Stojanović prenijela nam je s lakoćom istine Tare Westover. Njezin je prijevod skladan, gotovo bih rekao da slijedi Tarinu energiju koja nigdje ne zapinje, takav je i prijevod: tečan, ritmičan, omogućuje autorici da nas smjesta čita i zađe u naše duhovne kutke.

Najdublji pokreti u dubini Tarine duše nisu u potpunosti njezini osobni, jer oni pripadaju i nama, našim prijateljima, čovječanstvu. Njima Tara putuje do vlastite prirode svladavajući životne i intelektualne izazove. To se putovanje može nazvati različitim imenima.

Tara to naziva education, obrazovanjem.

Sve možeš izgubiti

ostaneš li ono što jesi.

E. Ady

-Rudolf Ćurković

Knjiga Obrazovana uskoro izlazi u ponudi Knjigoteke, a možete sada naručiti knjigu u pretprodaji uz čak 40 kuna popusta!
Naručite preko linka: Tara Westover: Obrazovana

Prošle godine svi su pričali samo o jednoj knjizi, a Bill Gates njome je bio toliko oduševljen da ju je uvrstio u top pet knjiga koje je pročitao u 2018.
Objavljena je 20. veljače 2018. i čini se da otada nitko nije prestao pričati o knjizi “Educated” Tare Westover. Najboljom knjigom 2018. godine proglasili su je Times, Guardian, New York Times, Vogue, The Economist i Amazon.

Barack Obama uvrstio ju je na svoju listu knjiga za ljeto 2018., a Bill Gates u top pet knjiga koje je pročitao u cijeloj 2018. godini. Što je tako čarobno u jednoj knjizi?

NEVJEROJATNA PRIČA KOJA MIJENJA PERCEPCIJU

“Educated” je memoar spisateljice Tare Westover. Westover je odrastala u mormonskoj obitelji u ruralnom Idahu, njezini roditelji nisu vjerovali u medicinu dok je otac konstantno živio u strahu od smaka svijeta za koji je pripremao i svoje sedmero djece. Westover je školovana kod kuće pa je u učionicu kročila tek sa 17 godina kad je odlučila upisati studij. Zbog rada s raznim otpadom koji je obavljala cijela obitelj i sumnje u sposobnost liječnika, ozljede su u njezinoj obitelji bile svakodnevica i često opasne po život.

Westover zbog toga nije primila ni kvalitetno kućno obrazovanje, već je sama učila matematiku, trigonometriju, čitala knjige i uspjela upisati Brigham Young University. To ju je odvelo na Cambridge, onda i na Harvard, a danas ima doktorat iz intelektualne povijesti s Cambridgea.

Sve što se događalo između njezinog rođenja i kraja studija nevjerojatna je priča koja se ne može prepričati jer je toliko jedinstvena da se čini gotovo kao fikcija. Westover ju je savršeno pretočila u riječi i zaista napravila remek djelo koje se čita u dahu.

KNJIGA KOJA UČI O UČENJU

Budući da je percepciju o svijetu gradila na onome što joj je govorio otac, Westover je i sama, poput njega, vjerovala u teorije zavjere, odbijala je uzimati lijekove, čak i prati ruke nakon korištenja toaleta. Sve je morala naučiti sama, a pritom je nevjerojatna njezina volja i ustrajnost u tome da upozna svijet i izgradi vlastitu percepciju o njemu već kao odrasla osoba.

Kad je objavio intervju s Tarom Westover na svom YouTube kanalu, Bill Gates je uz to napisao: “Uvijek sam se ponosio mogućnošću da sebe naučim svemu. Kad god bih naišao na nešto o čemu ne znam puno, čitao bih knjige i upisivao online tečajeve dok ne bih naučio. Mislio sam da sam poprilično dobar u učenju samog sebe – dok nisam pročitao Educated. Njezina mogućnost da uči sama me sasvim porazila.”

“Mislim da je obrazovanje samo proces samootkrivenja – razvoj osjećaja sebe i svog mišljenja. Ja to vidim kao sjajan mehanizam za povezivanje i ujednačavanje”, objasnila mu je Westover svoj pogled na učenje.

Knjiga Obrazovana uskoro izlazi u ponudi Knjigoteke, a možete sada naručiti knjigu u pretprodaji uz čak 40 kuna popusta!

https://knjigoteka.com/2020/02/24/tara-westover-obrazovana/

Izvor