Ovo nije ni malo lagana tema. Prvo dotiče se velike većine ljudi koja su u duhovnosti i koja rade na sebi, a drugo dotiče se i mene samog jer sam u prošlosti i ja “radio na sebi” a zapravo na kraju se ispostavilo da sam koristio duhovnost i “rad na sebi” da bih pobjegao od sebe, svojih problema i realnosti u kojoj sam živio. Nekada prije čini mi se da je to bilo manje izraženo.

Čini mi se jer na našim područjima nisu bile dostupne sve duhovne tehnike koje danas jesu, a od kojih dobar dio zagovara disocijaciju od emocija, ega i realnosti u kojoj živimo. Budimo realni i iskreni prema sebi, svi smo emotivno povrijeđeni i ranjeni počevši od najranije djetinjstva pa do dan danas. U ovom trenutku ne morate znati sve događaje koji su vas povrijedili ali za početak barem da budete svjesni da je toga bilo, to je prvi korak. Drugi korak je educirati se i osviještavati kako djetinjstvo i događaji u njemu utječu na vaš život u ovom trenutku jer definitivno se pokazalo da zapravo bježimo i branimo se od povreda koje smo doživjeli u najranijem periodu života. Nisam psihoterapeut pa nemam pravo ulaziti u veće detalje no ovo što sam naveo je činjenica i ona je vidljiva kod većine ljudi ako znate gdje i kako gledati. Razumijevanje navedenog daje novu perspektivu i pogled na same sebe ali i sve druge oko nas koji na neki način povređuju sebe i druge, daje osnovno razumijevanje da to rade nesvjesno iz obrane od emotivne boli.

Čovjeku je u prirodi ugrađeno da izbjegava bol, a traži ljubav i ugodu no ono što se u praksi pokazalo jest da dugotrajno izbjegavanje suočavanja s boli koja je u nama samo donosi oboljenja na jednoj ili više razina i neće nestati sama od sebe ili ako okrenemo pogled od te boli. Štoviše u pitanju nije samo naša bol, u toj boli, povredi i traumi ostao je i dio nas, i to ne figurativno govoreći već doslovno. Svaki put kod nekog emocionalno teškog događaja odcijepi se i zamrzne u vremenu dio nas, naše energije, svijesti i ličnosti. Taj dio koji je povrijeđen ostane psihoenergetski zamrznut u vremenu i ne razvija se (ili otežano) dalje kao drugi naši aspekti što se može primijetiti kako u nezrelom ponašanju kako i u problemima koji se pojavljuju dalje u životu. Ti problemi su gotovo uvijek kombinacija psihoemotivne i fiziološke prirode gdje najčešće uočim fizičko oboljenje u kombinaciji sa depresijom, anksioznošću, iracionalnim strahovima itd.

Zbog prirodnog poriva izbjegavanja boli, ali i toga što kao ljudska rasa još uvijek se nismo spremni s njom suočiti, skloni smo na razne načine bježati od boli, ali i od sebe. Načina zaista ima mnogo, od otupljivanja alkoholom, drogama i kockom pa do bježanja kroz prezaposlanost i radoholičarstvo te naravno kroz duhovnost i “rad na sebi”, što je i tema ovog blog-a. Ako me pitate osobno iskustvo, radoholičarenje i “rad na sebi” je bio moj as u rukavu. Radoholičarstvo i ”rad na sebi” su mi ujedno davali osjećaj važnosti, značaja, vrijednosti i posebnosti, tako da zapravo nikad se ne radi samo o jednoj stvari već kombinaciji više njih. Što se tiče današnje duhovnosti tu je više problema, a jedan od njih je prepuna polica knjiga selfhelp tematike koje su napravile pravi kontra efekt – umjesto da su nas približile samima sebi, zapravo su nas udaljile od samih sebe. Autori knjiga često imaju djelomično znanje sukladno s njihovom razinom svijesti, što je ok, ali malo njih nas vraća u vlastitu cjelovitu ljudskost i često su nesvjesni svog ”shadow” utjecaja na društvo misleći da imaju ultimativno znanje i da su neupitno pomogli svojim čitateljima.

Zbog toga je jako izazovno pronaći ono što zagovara i nudi cjelovitost i dovoljnu stručnost u pojedinom području. Sve što na bilo koji način i nivo promiče izbjegavanje prolaska i suočavanja s boli je zapravo štetno jer kroz osvještavanje i prolaskom kroz bol i ostale neugodne emocije zapravo prihvaćamo i iscjeljujemo tu istu bol i sebe. U nama su mehanizmi iscjeljenja i jedino kroz nas do iscjeljenja može i doći. Možete godinama “raditi na sebi” i proći stotine terapija, a da zapravo napravite tek par koraka u napretku. Što god radili s figom u džepu, odnosno s rezervom i zadrškom, bili toga svjesni ili ne, rezultat bi mogao izostati pa tako se možete naći u situaciji da cijeli život radite na sebi, a da niste dotaknuli krucijalne probleme. Za dotaknuti duboke i krucijalne probleme treba nam pomoć od terapeuta koji će nam svojim iskustvom pomoći u doticanju i prolasku kroz iste. Probleme treba imenovati pravim imenom umjesto da se pravimo da ih nema jer bez imenovanja gubimo priliku za iscjeljenje.

-Vedran Mikuličić

Dodir iscjeljenja

FB stranica: https://www.facebook.com/groups/dodiriscjeljenja/

Koliko puta ste čuli onu frazu ” svi smo jedno” i koliko puta ste tu povezanost stvarno osjetili. Meni osobno ona je bila samo apstraktna fraza i tragala sam da otkrijem istinu iza nje. I onda prije puno godina na hodočašću, putem Svetog Jakoba u Španjolskoj, desio se moment povezivanja s Božanskim.

Ušla sam u bezgranično polje svete geometrije, osjetila sam to jedinstvo i ljepotu sa svim oko sebe, vidjela sa iza neviđenog. U momentu totalne iscrpljenosti i neizvjesnosti, otvorio se portal u kojem sam osjetila to jedinstvo s Božanskim, s ljubavlju. Teško je opisati riječima taj osjećaj prepuštanja i veličine. Dotaknula me Božanska ruka, obuzela ushićenost, poniznost, suze milosti, neustrašivost, jedinstvo.

Otvorio se kanal koji je zauvijek ostao otvoren, kanal povezanosti sa svim. Da li je to bio dar, sposobnost, buđenje, podsjećanje – nisam sigurna. Ali u svakom slučaju kroz taj kanal pružena mi je sposobnost širenja iscjeliteljske Božanske energije. Povezujući se preko energetskog polja sa svime što je živo; ljudima, životinjama, prirodom osjećam tu ljubav i jedinstvo. Mogu se povezati s energetskim poljem svakog tko to dopusti i kanalizirati tu energiju iscjeljenja. Isto tako ako je više osoba odjednom u modusu otpuštanja i dopuštanja da Božanska energija prolazi kroz njih, mogu kanalizirati energiju do svakog u tom energetskom polju.

U ovim danima nažalost, možemo osjetit povezanost kroz paniku i strah koja je kontrast ljubavi. Strah poznajemo, jer nam se stalno nameće. Neću ni nabrajati koje sve strahove poznajemo. Ta emocija koja ima tako nisku frekvenciju, povezuje trenutno cijeli svijet, i drži nas u nekim nevidljivim okovima. Znači ako nas strah može povezati, zamislite onda kako nas svjesna ljubav može povezati. Jer ljubav, mir i opuštenost je kontrast strahu.

Pozivam vas da mi se priključite u kanalizirane, iscjeliteljske procese svake srijede i nedjelje u 22:00. Ne morate raditi ništa, već samo svjesno trebate reci DA, u ležećem položaju i prepustiti se ca. 45 min protoku energije. Ako imate neku temu koju trenutno osjećate kao blokadu ili neku konkretnu bolest – samo recite u sebi otpuštam.

Informacije na:

Kalya Energy

Dokazano: Vjera iscjeljuje i mijenja genetski kod organizma!

Kada se s vremena na vrijeme u medijima pojave publikacije o čudesnom iscjeljenju od smrtonosnih bolesti, na licima lijecnika i naučnika, kao po pravilu, pojavi se skeptičan osmijeh.

Čak i kada je u pitanju nesporna činjenica, potvrđena suvremenim metodama istraživanja, zvanična medicina ih odbacuje, ili pokušava da objasni iznenadno izlječenje pacijenta greškom u postavljenoj dijagnozi.

Međutim, američki genetičar Bruce Lipton tvrdi da pomoću istinske vjere, isključivo snagom misli čovjek je zaista sposoban da se izliječi od bilo koje bolesti. I nikakve misterije u tome nema.

SEMİNAR DR LIPTONA U ZAGREBU 21.-22.09.2019.

Liptonova istraživanja su pokazala da usmjereno psihičko djelovanje ima sposobnost da mijenja genetski kod organizma! Geni su pod vlašću čovjekove vjere.

Tijekom dugo godina, Bruce Lipton se specijalizovao za podrucje genetskog inženjeringa, uspješno obranio doktorsku disertaciju, bio je autor nekoliko studija.

Sve ovo vrijeme, Bruce Lipton, kao i mnogi genetičari i biokemičari, vjerovao je da je čovjek neka vrsta bio-robota, čiji se život potčinjava programu zapisanom u njegovim genima.

Geni s ove točke gledišta opredjeljuju praktično sve: vanjski izgled, sposobnosti i temperament, sklonost ka određenim bolestima i na kraju, dužinu života. Nitko ne može promijeniti svoj osobni genetski kod, preostaje nam samo da se pomirimo sa tim da je sve predodređeno prirodom.

Prekretnica u stavovima dr Liptona počela je krajem 1980-ih, kada je provodio eksperimente za proučavanje ponašanja stanicne membrane. Do tada u nauci se smatralo da upravo geni koji se nalaze u stanicnom jedru, određuju što će proci kroz membranu, a što ne.

Međutim, Liptonovi eksperimenti su pokazali da vanjski utjecaji na stanicu, mogu utjecati na ponašanje gena i čak da dovode do promjene njihove strukture. Jedino je preostalo da se shvati je li moguće izvesti takve promjene pomoću psihičkih procesa, ili drugim riječima, pomoću misli – vjerom.

U stvari, ja nisam izmislio ništa novo – kaže dr Lipton. – Vjekovima, je lijecnicima poznat placebo efekt – kada pacijentu daju neutralnu supstancu, tvrdeći da je to lijek.

Kao rezultat toga, ispostavlja se da ta supstance ima izlječujuće djelovanje. Ali, baš čudno, naučnog objašnjenja za ovaj fenomen još uvijek nema. Moje otkriće mi dozvoljava da dam ovo objašnjenje: pomoću vjere u ljekovitu moć medikamenta, čovjek mijenja predstojeće procese u svom organizmu, pri tom na molekularnom nivou on može da “isključi” neke gene, da primora da se “uključe” drugi, čak i da promijeni genetski kod.

Nakon toga, sjetio sam se raznih slučajeva čudesnog izlečenja. Lijecnici su ih uvijek odbacivali. Ali, čak i da se dogodio samo jedan takav slučaj, on je morao natjerati lijecnike da se zamisle o njegovoj prirodi. Čuda su moguća!

Akademska nauka je takve stavove Brucea Liptona dočekala na nož. Međutim, on je nastavio svoja istraživanja, tijekom kojih je posredno dokazivao da bez ikakvih lijekova, je moguće utjecati na genetski sistem organizma.​ Naučni pravac, koji proučava uticaj vanjskih utjecaja na genetski kod, dobio je naziv “Epigenetika”.

Ipak, glavni utjecaj koji može da mijenja stanje našeg zdravlja, Lipton smatra da je to snaga misli – ne to što se dogadja oko nas, već u nama. – Odavno je poznato da dvije osobe mogu imati istu genetsku predispoziciju za rak, – izjavljuje Lipton. – Ali kod jedne se bolest pojavila, a kod druge – ne. Zašto?

Zbog toga što su živjeli na različite načine: jedna je češće doživljavala stres nego druga; imale su različito samopouzdanje i samosvijest, različiti hod misli. Danas mogu tvrditi da smo u stanju da upravljamo našom biološkom prirodom; da možemo pomoću misli, vjere i stremljenja utjecati na naše gene.

Velika razlika između čovjeka i drugih bića na Zemlji je upravo u tome, što on može da mijenja svoje tijelo, izliječi se od smrtonosnih bolesti, čak i oslobodi nasljednih bolesti, dajući za to psihički mehanizam organizmu. Uopce ne moramo biti žrtva svog genetskog koda i životnih okolnosti.

Povjerujte u to da se možete izliječiti – i izliječit ćete se od bilo koje bolesti. Na prvi pogled, sve je jednostavno. Ali samo na prvi pogled …

Svijest nije dovoljna! Kad bi bilo sve tako jednostavno, većina ljudi bi lako riješila sve zdravstvene probleme uz pomoć izricanja jednostavnih mantri kao: ”Ja se mogu izliječiti od ove bolesti.” “Vjerujem da je moj organizam u stanju da se izliječi” …

Ali ništa od toga se ne dogadja, i kako pojašnjava Lipton, ne može doći ako je psihički mehanizam pronikao samo u podrucje svijesti, koja opredjeljuje samo 5% naših psihičkih aktivnosti, bez utjecaja preostalih 95% – podsvijesnih. Jednostavno rečeno, samo pojedinci koji su povjerovali u mogućnost samoiscjeljenja snagom svog mozga, zapravo zaista u to vjeruju – i zato uspijevaju.

Većina na podsvijesnom nivou negira takvu mogućnost. Točnije: njihova podsvijest koja radi, u suštini, na automatskom nivou i kontrolira sve procese u našem organizmu, negira takvu mogućnost. Pri tome ona (opet na automatskom nivou) se obično rukovodi principom da je vjerojatnost da će nam se nešto natprirodno dogoditi, mnogo manja, nego daljni tijek događaja po najgorem scenariju.

Prema Liptonu, upravo na ovaj način naša podsvijest se počinje podešavati u periodu ranog djetinjstva, od rođenja do šeste godine, kada najbeznačajniji događaji, namjerno ili slučajno izrečene riječi odraslih, kazne, traume… formiraju “iskustvo podsvijesti” i na kraju – osobnost čovjeka. Pritom, sama priroda naše psihe je dizajnirana tako, da sve loše što nam se dogadja, skladištiti se u podsvijest mnogo lakše nego sjećanje na ugodne i radosne događaje.

Kao rezultat toga, “iskustvo podsvijesti” kod ogromne većine ljudi je 70% “negativno” a samo 30% “pozitivno”. Tako, da bi zaista uspjeli u samo-izliječenju, neophodno je, barem, da se promijeni ovaj odnos suprotno. Samo na taj način mogu se slomiti barijere, ustanovljene podsvijesno na putu invazije snage naše vjere u stanicne procese i genetski kod.

“Sve je moguće onome koji vjeruje” ~ Biblija

Vjera je moćna sila koja uklanja na svom putu sve prepreke! Vjeruju i primaj svoje čudo!

Dr. Bruce Lipton

Dr Bruce Lipton odrzat ce dvodnevni seminar u Zagrebu, 21. i 22.09.2019.g.

Agenda seminara je na OVOM linku

UKOLİKO NE ODGOVORİMO U ROKU 24 SATA, MOLİMO VAS DA SE JAVİTE NA alternativainformacije@gmail.com .

Hipnoza se odvija preko skypa i traje oko 3 sata. Prvo razgovarate s terapeutom o nekim detaljima vezano za broj godina, koliko dugo ste gojazni, što volite jesti i slično. Poslije toga vas terapeutkinja uvede u stanje hipnoze, to je stanje ugodne opuštenosti u kojem ste POTPUNO svjesni i čak možete da razgovarate! Tu terapeutkinja otkriva u razgovoru s vama koji su okidači, kada i zbog čega pretjerano jedete, zatim zbog čega je vaše tijelo odlučilo biti gojazno…
Poslije toga dobijete na nevjerojatan način što sve vaše tijelo poručuje da trebate jesti, šta ne trebate jesti, kako da vježbate i slično. Zatim terapeutkinja izgovori određene sugestije baš za vas, s obzirom na konkretno vašu specifičnu situaciju. Taj dio dobijete snimljen i traje oko 20 minuta i sve što je potrebno je da snimak slušate 2 puta dnevno bar 21 dan i jos jednom dnevno dok ne postignete idealnu kilažu, i dodatno, po potrebi. Hipnozom se može tretirati niz tegoba i zaista je preporučujem svima.

Sve ovo sam detaljno opisala u Moje iskustvo s hipnoterapije.

Radila sam godinama u banci posao koji me nije ispunjavao i dugo sam maštala o tome da radim nešto što volim, ali nisam imala hrabrosti za promjenu. Onda je došla prva trudnoća, a zatim i druga i tada sam shvatila da imam još godinu-dvije plaćenog porodiljnog i da je idealno vrijeme da počnem raditi ono što volim. Počela sam sa snimanjem i objavljivanjem video recepata na svom YouTube kanalu https://www.youtube.com/user/MilicaDilparic
Vrlo brzo se moj kanal pročuo i tisuće ljudi su me počele pratiti. To mi je jako podiglo samopouzdanje i rijesila sam da napravim korak dalje, da se borim za sebe i na drugim planovima. Željela sam da smršavim, da ponovo budem lijepa i sebi i djeci i suprugu. Ponovo sam skupila hrabrost i pozvala svoje pratitelje da krenu na put mršavljenja uz mene. Počela sam s objavljivanjem vloga o mršavljenju i dijeti. Tada su pocela nova saznanja o metodama mršavljenja i riješila sam da odem na hipnoterapiju o kojoj sam čula nevjerojatne stvari.

Sada sam osoba koja je počela slobodno da živi, nema prejedanja, nema grižnje savjesti zbog količine i izbora unesene hrane, neopisiv osjećaj koji moze razumijeti samo netko tko je tako dugo gojazan kao ja. Počela sam vježbati, više putujem, smijem se…

Čak sam otvorila i nov kanal na YouTube na kojem ću već danas ili sutra početi da objavljujem vlogove o svom dnevniku mršavljenja i kako djeluje hipnoterapija na mene, kako vježbam i kako se hranim. Na ovom putu borbe za sebe shvatila sam da se mnogi suočavaju sa sličnim izazovima i da bi im značilo moje iskustvo koje cu dijeliti na novom YouTube kanalu https://www.youtube.com/channel/UCaPaRGmMS15S2y_CWmzY3lA

-Milica Mihailović

Nikad mi to nije bilo jasno, mislio sam da time sama sebi otežava, da taj njen jutarnji ritual samo pojačava njena nedostajanja, a nedostajali su joj mnogi, od brata i sestara pa do unučadi.
Skuha ona tako te kave ujutro, ispriča im što joj se događa dok oni nisu tu, upita ih za zdravlje, nasmije joj se oko, a odmah zatim i zaplače.
Potroši tako sve emocije koje su joj je proteklog dana i protekle poluprospavane noći nakupile na duši, podijeli ih sa šalicama kave, s fotografijama koje su joj bile stalno pri ruci.

Na kraju, pogleda u ikonu iznad stola i onako sjetno kaže “Bože, hvala ti što su bili, nemoj dati da ujutro zaboravim da im opet skuham kavu. Možda nema tko da im skuha osim mene”

Bako, evo počeo sam i ja da kuham te kave.

-Igor Čobanović

U realnom životu ljudi su rijetko kada, gotovo nikada – nemoćni. Uvijek mogu nešto napraviti, poduzeti i učiniti nešto dobro za sebe i druge. Ali postoje situacije kada se osjećamo nemoćno, gotovo potpuno paralizirani, očajni, bespomoćni i uspaničeni.

Nemoć nastaje kad Ja percipiram da ne mogu nešto meni važno promijeniti, kada ne mogu djelovati onako kako vjerujem da mi je potrebno, kada ne mogu riješiti problem i osloboditi se patnje.

Percepcija nemoći nastaje iz dva razloga:

1. Odsustva vjere u sebe

Većina ljudi ne vjeruje u sebe, barem ne dovoljno. Zašto? Zato što vjerovati u sebe znači biti svjestan da sam Ja sam i uzrok i posljedica svega što osjećam, doživljavam, mislim i radim u svom životu. To vrijedi i za prošlost, sadašnjost i budućnost. Ako sam Ja sam uzrok onda samo Ja mogu promijeniti onaj dio moje subjektivne realnosti koji mi smeta. Da bih bio gospodar vlastite sudbine moram preuzeti 100% odgovornost za sve što sam stvorio. Većina ljudi to ne čini jer prije svega ne vjeruje da je ono što osjeća vlastiti proizvod. Drugi razlog je zato što ne zna kako se nositi s tim proizvodima, kako preuzeti odgovornost i kako se osloboditi vlastitih negativnih produkata.

2. Unutarnji konflikt

To je konflikt sa samim sobom. To je konflikt između onoga što bih Ja želio biti i onoga što Ja ne bih, a vjerujem da Jesam. U unutarnjem konfliktu nijedna od strana ne može pobijediti i nadvladati onu drugu jer su zapravo obje strane dio iste cjeline, istog Ja. Unutarnji konflikt predstavlja vječnu borbu koja iscrpljuje i stvara osjećaj nemoći, naročito ako ta borba potraje. Nakon godina provedenih u konfliktu sa sobom osjećaj nemoći se nagomilava, a u isto vrijeme nagomilava se i broj unutrašnjih konflikata jer svi oni nastaju iz istih razloga.

Postoje dva razloga zašto nastaju svi unutarnji konflikti. Prvi je sama ideja da je konflikt neizbježan. Ta ideja je iluzorna. Na terapiji učim klijente kako promijeniti svoju percepciju sebe od konfliktne, one koja fragmentira ka integrativnoj, onoj koja liječi, oslobađa od patnje. Drugi razlog je povezan s prvim i odnosi se na identificiranje s negativnim aspektima osobnog iskustva. Dokle god osoba ne uviđa razliku između sebe i svojih iskustva (emocija, misli, uvjerenja, sjećanja) ona će biti njihov rob jer je s njima nesvjesno identificirana. Kada osoba nauči da se ne identificira s tim iskustvima ona postaje slobodna i stvara se mogućnost za prevazilaženje svih unutarnjih konflikata koje osoba nesvjesno stvara. Ne biti identificiran s nekim iskustvom znači biti svjestan razlike između iskustva i kreatora tog iskustva. Kada osoba postane svjesna da je sama kreator svog iskustva ona postaje svjesna da je njena kreacija bila samo jedna od mogućih u danoj situaciji. Biti kreator je suprotno od biti žrtva, biti nemoćan.

Kada naiđemo na neku tešku životnu situaciju, moramo li nužno biti nemoćni? Pa ne, zato što uvek imamo bar tri mogućnosti:

1. Uđemo u danu situaciju i mijenjamo je ako je to u našoj moći. Mijenjamo uvjete sredine koji nam smetaju koji stoje kao prepreka ka cilju. To je ono što ljudi prvo žele i prvo pokušaju učiniti.
2. Ako prva opcija nije moguća možemo otići iz situacije i pronaći neku novu sredinu koja nam pomaže da dođemo do cilja.
3. Ako nijedna od dve gore navedene opcije nije moguća možemo jednostavno prihvatiti nepromjenjivost situacije i saznanje da nećemo moći ostvariti željeni cilj i onda nastavimo dalje, bez tog cilja ili s novim alternativnim ciljem.

Dr Vladimir Mišić, psiholog

Pitanje uzemljenja može se promatrati i kroz drevno hinduističko učenje o čakrama.Po tom učenju čakre su stovarišta i prenositelji univerzalne energije, a svaka od sedam glavnih čakri predstavlja odredjenu frekvenciju u univerzumu. Čakre su povezane sa sistemom endokrinih žlijezdi – značenje svake čakre tijesno je povezano s funkcijom odgovarajućih žlijezdi.

Po ovom učenju uzemljenje je povezano s funkcioniranjem naše prve čakre. Prva čakra nas prizemljuje, ona na neki način predstavlja prizemlje u kojem počinje proces individuacije. Ona  nas povezuje s tijelom i Zemljom. Primarni nagon povezan s ovom čakrom je nagon opstanka. Kada ona nije  uravnotežena možemo da osećamo nedostatak fizičke snage i kao da ne pripadamo svijetu u kome živimo. Ako disbalans potraje, javljaju se različiti zdravstveni problemi: zatvor, hemoroidi, gojaznost, anoreksija, artritis, problemi s koljenima, kičmom, zglobovima i kostima, zamor, apatija, depresija.

Iz prve čakre odlučujemo hoćemo li probleme u životu rješavati s povjerenjem ili sa strahom. Strah nas vodi u osjećaj izdvojenosti, dok nas povjerenje uvodi u svijest o tijeku života koji je veći od našeg. Ako nismo integrirani na ovom nivou, to je zato što se opiremo strahu od gubitka i suzbijamo strahove od neimaštine, fizičkog bola ili bolesti. Ipak u osnovi je uglavnom strah od smrti. Rezultat nerazriješenog straha od smrti njegovo suzbijanje i  neprekidno pojavljivanje kroz anksioznost. Anksioznost nas jednostavno opsjeda, pa je projiciramo na razne situacije, možemo postati sumnjičavi i  nepovjerljivi.

Suvremeni tempo života doprinosi lošem uzemljenju, jer nas često izbacuje iz kontakta s okruženjem u kojem živimo i kontakta sa svojim tijelom. Do problema s uzemljenošću također dovode i strahovi egzistencijalne prirode, koji su vrlo česti kod suvremenih ljudi. Uzemljenje nam dakle može poremetiti činjenica da ne možemo platiti neki račun, ali i sama pomisao da bi se ovo moglo dogoditi.

Dobro funkcioniranje prve čakre neophodno je za razvoj i funkcioniranje svih ostalih čakri.  Vježbe koje slijede pomažu nam u situacijama kada smo bezvoljni, apatični ili osjećamo nedostatak životne energije. Možemo ih raditi i prije meditacije, jer nam omogućavaju da se zadržimo na fizičkom planu i ne rasplinemo se tijekom meditacije. Također pomažu da zadržimo ravnotežu između fantazija i vizija i stabilne, zemaljske energije.

Vježba za uzemljenje 1.

Sjedite udobno, s ispravljenom kičmom, na podu ili stolici. Zatvorite oči i dišite polako, duboko, brojeći od deset do jedan, sve dok ne osjetite da ste potpuno opušteni.

Zamislite da iz vaše kičme ide dugačak kabel, kroz pod, pa sasvim u zemlju.  Umjesto kabela možete zamisliti i korijen drveta koji raste duboko u zemlji. Sada zamislite kako energija iz Zemlje teče uz taj koren ili kabel (i kroz vaša stopala, ako sjedite), ulijeva se u cijelo vaše tijelo i izlazi kroz sam vrh vaše glave. Zamišljajte sve dok ne osjetite protok energije kroz ovaj kanal. Sada zamislite energiju Univerzuma, Kosmosa kako ulazi kroz vaše teme, ulijeva se u vaše tijelo, prolazi kroz žicu za uzemljenje i vaše noge i ulazi u zemlju. Osjetite oba ova toka u suprotnim pravcima… Oni se harmonično miješaju u vašem tijelu.

Vježba – Uzemljenje 2.

Zamislite da se iz vaše kičme direktno u zemlju pruža jedan korijen. Taj korijen vas čvrsto vezuje za Zemlju. On se račva i korjenčići rastu i šire se, pretvarajući se u ogromno drveće. Zamislite svoj korijen kako se prepliće s korijenjem tog džinovskog drveća. Ako u sebi osjećate nagomilanu neku energiju osjetite kako silazi niz vašu kičmu i gubi se u Zemlji s kojom ste povezani.

Sada zamislite da možete crpiti energiju odozdo, iz Zemlje preko vašeg korijena. Osjetite ogromnu snagu koju ima Zemlja i koja je preko ovog korijenja dostupna i Vama. Izgovarajte u sebi sljedeće rečenice: Ja želim živjeti. Energija zemlje me iscjeljuje i hrani. Ja igram igru materije s radošću. Ja volim svoje tijelo i dajem mu ono što mu treba. Ja volim zemlju.

-Suzana Vemić

Što se događa kada se susretnu ovakve, „blizanačke“ duše?

1. Javljaju se iskre

Kada sretnete osobu koja vas u potpunosti razumije, osjetit ćete u sebi iskru koja će vas zagrijati. Kada je sretnete, čak i ako je zvanično ne poznajete, osjećat ćete da se zapravo ponovo sastajete, a ne da se tek  upoznajete.

2. Deja vu

Deja vu se može javiti i nevezano za susret s „blizanačkom“ dušom, ali je neizbježan prilikom vašeg sastajanja. To je zato što se vaša svijest možda ne sjeća vaših prethodnih susreta, ali duše to ne zaboravljaju.

3. Potpuni sinkronicitet

Vama je sasvim prirodno da jedno drugome završavate rečenice, jer točno znate šta mislite. Često ne morate ni komunicirati jer se razumijete na nekom višem nivou. Povezanost između ove dvije duše može biti toliko jaka da možete pasti u duboku depresiju iako za nju nemate razloga, samo zato što vaša „blizanačka“ duša pati.

4. Utjeha

To je osoba kojoj u potpunosti vjerujete jer znate da vas ni u kakvim okolnostima ne bi povrijedila. S njima ste u potpunosti sigurni.

5. Tek s njima otkrivate svoju ravnotežu

Vi ste baš kao jin-jang. Možda prije susreta sa svojom „blizanačkom“ dušom niste ni primjećivali da vam nešto fali, ali tek u njihovom društvu osjetit ćete spokoj i mir kakav nikada ranije niste iskusili.

dobrarec.rs