Anita Moorjani, žena koja je imala rak limfnih žlijezda u zadnjoj fazi, praktički mrtva, upada u komu i doživljava iskustvo bliske smrti. Od “tamo” se vraća obogaćena prelijepim iskustvom koji joj liječi rak u roku “odmah” i donosi zanimljivu transformaciju osobnog pogleda prema stvarnosti, samo-ljublju i vrijednostima u životu općenito.

*PITANJE:  Kako se nosite s ljudima koji vam ne vjeruju i misle da ste ludi?

 Anita: Neki ljudi misle da sam “izgubljena”, ali dopustite mi da vam nešto kažem. Moj život radi za mene. I to radi fantastično. Radi mnogo bolje nego  to rade životi onih koji misle da su oni pravi, a ja luda! Ako se i vama događa isto, drugi put ih samo pogledajte i zapitajte se kako njihov život radi za njih. Prilično je sigurno da nisu sretniji od vas. Naučeni smo da vjerujemo u suprotno od onog što stvarno funkcionira, i kad otkrijemo kako stvarno živjeti u radosti i zadovoljstvu, tada nas osuđuju! Zapamtite, ako itko misli da ste ludi, uboli ste istinu! Ostanite na tom jednorogu, nemojte pasti s njega!

*PITANJE:  Anita, imate li nekakvu svoju dnevnu rutinu? I kakvu?

Anita: Nemam rutinu, ali to je više radi trenutnog rasporeda. Jako je ubrzan u ovom trenutku, ali voljela bih uključiti više vježbanja u svakodnevicu. Nisam baš dobra s rutinama. Volim različite stvari. Volim jogu, ai šetnje u prirodi.

*PITANJE:  Je li za Vas teško zadržati taj duboki i izvorni osjećaj smisla (sa znanjem o svemu što jest) sada kada imate tako zgustut raspored?

Anita: Naprotiv. Volim svoj život koji izgleda poput avanture! Osjećam da je ovaj novi život ispunjen putovanjima i susretima s ljudima uplovio u taj moj osjećaj smisla, jer doživljavam nova iskustva cijelo vrijeme! Kao da mi se život jako ubrzao nakon mog skustva bliske smrti.

*PITANJE: Kakvo je vaše mišljenje o prostoru, vremenu i čvrstoj materiji? U svojoj knjizi kažete da prostor, vrijeme i materija ne postoje uvijek na način na koji mi mislimo. Što ste time mislili?

Anita:  Linearno vrijeme ne postoji osim u našim mislima. Svi trenuci vremena postoje odjednom, ali naš se um može fokusirati samo na jedan trenutak. Tada mi nižemo te trenutke i formiramo linearno vrijeme.

Na primjer, kad sam izašla iz kome nakon svog iskustva bliske smrti, znala sam da sam VEĆ izliječena. Znala sam da vrijeme kad moje tijelo neće pokazivati znakove karcinoma već postoji u vremenu. Ali samo sam trebala dopustiti svoj umu i tijelu da uhvate taj trenutak.

Jedan je onkolog rekao da je NEMOGUĆE da sve te stanice raka napuste moje tijelo u tako kratkom vremenu, posebno jer mi je tijelo bilo jako slabo, i organi bez funkcije. Ali vidite, većina ljudi misli da moramo ići od točke jedan do devet da bismo doši do deste. Ja sad razumijem da to nije potrebno. Samo trebamo proširiti svoju svijest i pustiti točku 10 unutra, iako možda još uvijek stojimo u točki jedan.

*PITANJE:   Osjećate li ikakve emocije ili duše životinja, mislite li da one imaju dušu na isti način kao i mi?

Anita: Vjerujem da životinje imaju dušu, ali i da su mnogo povezaniji s njom od nas. Vjerujem da su povezani s univerzumom, sa zemljom, i da imaju sponu s nama. Mi smo postali previše umni, radi obrazovanja, i ta povezanost koju dijelimo je uvjetovana. Životinje puno bolje opažaju, i imaju svrhu, ali njihova svrha je bitno drugačija od naše. Njihova svrha nije uvjetovana egom ili umom. Njihova svrha je dio većeg plana.

*PITANJE:   Kako mogu prenijeti Vašu poruku svom teenageru koji uopće ne obraća pažnju na ono što mu govorim?

Anita:  Vaša djeca samo žele biti ono tko jesu. Dopustite im da budu to što jesu. Uđite u njihov svijet. Govorite njihovim jezikom. Vidite koji su njihovi interesi. I kada imate njihovu pažnju, polako ih učite koliko je važno da vole sebe i da postanu najbolji prijatelji sebi samima. Nadam se da sam pomogla!

*PITANJE:   Što možemo napraviti kad zaglavimo u nesretnoj situaciji, a ne izgleda kao da ima izlaza? To može biti vezano uz posao, mjesto gdje živimo itd. Moje drugo pitanje je: u svojoj knjizi govorite o bolesti koje se pojavljaju u podsvijesti prije nego izbiju u fizičku stvarnost. Što je s bolestima koje se pojavlju od rođenja?

Anita: Kad izgleda da nema alternative ili izlaza, ja to predam Univerzumu. Svaki dan, kažem Univerzumu /vodičima da se pobrinu za situaciju jer ne mogu biti ja JA ako sam zaglavljena u toj situaciji.  Naposlijetku, nađe se rješenje za mene i tada čak shvatim zašto je uopće došlo do te situacije. Shvatim da je ona trebala da bih ja rasla i da me dovede tamo gdje trebam biti. Nemojte forsirati promjenu tako što ćete gurati i upirati. Prepustite se i dopustite novome da dođe.

Što se tiče bolesti od rođenja, ili urođnenih bolesti, nekoliko je mogućnosti, i teško je odabrati jedan sa sigurnošću. Moguće da je duša odabrala da dođe s tim, ili da je na dušu utjecala energija roditelja dok je bila u maternici. Ne želim da roditelji krive sebe ako im se dijete rodilo bolesno, jer to ne čine namjerno, ali nerođena djeca osjećaju majčin strah i tjeskobu.
 
www.alternativainformacije.com

Bolnica je savršeno mjesto za osobni duhovni razvoj. Primijetio sam to još prije nekoliko godina kada bih svako malo odlazio na hitnu, gdje bih po nekoliko sati meditirao na svjetlo i zvuk, gledajuću u zelene lampice koje se pale i gase na bip, bip, bip…strahujući stalno da ne začujem onaj zlokobni biiiiiiiiiiiiiiiiiiiip. S vremenom sam shvatio da su takvi strahovi nepotrebni, jer kada bi se to i desilo ja ga ne bih niti čuo. Čemu, dakle, dizati paniku. Nakon ove spoznaje mogao sam se mirno prepustiti sudbini i opušteno uživati u duhovnoj kontemplaciji. Ne kaže se uzalud – “Prvo razum pa onda duhovnost.”

[youtube http://www.youtube.com/watch?v=herPqYEiGJU]
 
– Davor Suhle

Naslovnica

Anita Moorjani je postala međunarodna senzacija od kako je njezina knjiga “Dying to be me” postala bestseler na listi New York Times-a samo dva tjedna nakon što je objavljena, u ožujku 2012. godine.
Anita je doživjela nešto što većina ljudi nikada nije, ona je prešla preko granice smrti i vratila se da podijeli to što je naučila. Njezino izvanredno NDE (Near-Death Experience – Iskustvo Bliske Smrti) i naknadno liječenje od završnog stupnja raka predstavlja najnevjerojatniji slučaj ikada zabilježen.

Kada je Wayne Dyer prvi put čuo za Anitino iskustvo bliske smrti, osjetio je neodoljivu potrebu da učini sve što može kako bi njezinu poticajnu poruku poslao u svijet. Dyer je takođe napisao i predgovor za njezinu knjigu.

Super Souls: Anita, napisali ste da prije iskustva bliske smrti nikada zaista niste voljeli sebe niti vidjeli ljepotu vaše duše. Možete li nam objasniti št je zapravo naša duša?

Anita Moorjani: Vašu dušu možete dostići kroz vaše srce i kroz vaše emocije. Vaša duša je vaša suština, ona je to što si ti i to što si došao ovdje biti. To je tvoje istinsko JA  koje nije tvoje fizičko tijelo. To je to svjetlo, ta beba koja ste bili odmah nakon rođenja. U to vrijeme ste bili bolje povezani sa svojom dušom.  Ovdje ste došli sretni, nasmijani, sa željom da iskusite život, ali ta svjetlost se umanjivala godinama kako smo ulazili u naše fizičke živote.  Bili smo prekoravani, bili smo kritizirani, naučeni strahovima. Prema tome, vaša duša, vaša svjetlost je, u stvari, postala manja, zapravo bila je potisnuta. Ja vam to mogu objasniti sljedećim primerom.

Zamislite loptu za plažu na napuhivanje. Kada je pokušaš potopiti u vodu ona se opire i vraća nazad, jel da? Dakle, nije da lopta za plažu postaje manja već je voda gura i gura. To je upravo tako s vašim fizičkim tijelom i vanjskim svijetom.  Dakle, u suštini, vaša se duša počinje daviti. To je kao s loptom za plažu –  stalno te guraju pod vodu, a ti se uvijek boriš da isplivaš.

Moja poenta je, da su u stvari vaše emocije prenositelji poruke koji vam govore tko je ta prelijepa duša. Svaki put kada potisneš emocije, ti sebi šalješ poruku da nisi vrijedan pokazati tko si, i da nisi vrijedan izraziti sebe. Svaki put kada negiraš sebe, ti kažeš NE kada misliš DA, i tako dalje. Ti ustvari činiš sebe malim i šalješ sebi poruku : “Ja nisam vrijedan, nisam dovoljno dobar, zato se moram kriti, moram potisnuti sebe.” 
 Vi morate dozvoliti vašoj suštini, vašim emocijama da se izraze. Vaše emocije žele biti radosne. To je ono što one žele.  I kada vi dozvolite vašim emocijama da pronađu šta je radosno i da prate to što je radosno, tada ste povezani sa svojom dušom. Takva je duša.

Super Souls: U vašoj knjizi “Dying to be me” vi objašnjavate “Ja sam ljubav”. Kako vama ljubav izgleda, kako je osjećate, kako vam zvuči?

Anita Moorjani: To je veoma dobro pitanje. Mislim da mi u našem društvu previše koristimo riječ ljubavi i da je ona postala kliše. Mi kažemo da volimo svoj auto, da volimo svoj kompjuter, znate, mi zaista previše upotrebljavamo riječ ljubav. Ali ljubav je zaista ono što smo mi suštinski. Pokušajte zamisliti da više niste u svom fizičkom tijelu. Vaše tijelo je nestalo, umrlo. Onda ćete shvatiti da vi niste vaše fizičko tijelo i da unutar vas (i svuda oko vas), netko gleda kroz vaše oči.  I taj netko nema fizičko tijelo, nema rase, nema specifičnu boju kože, vi niste više bijelac, ja više nisam tamna, nemamo spol, ti više nisi muškarac, zato što je to dio fizičkog tijela, ti više nemaš tvoju kulturu  jer je to bilo kulturno uvjetovanje u kome je tvoje fizičko tijelo rođeno. Svi ovi elementi su djelovi tog fizičkog.

Ono što je ostalo je samo čista suština, koja je u stvari ljubav. Tada nema filtera, nema uvjetovanja, ega, strahova i slojeva koji su bili izgrađeni s određenom kulturom, rasom, spolom, itd.

Vi ste samo čista suština, čista ljubav.  Kada nekoga vidite kao njegovu suštinu, a ne kao sve njegove  slojeve, to je ljubav!

Super Souls: Wow, to je najčistiji opis ljubavi koji sam ikada čula!

Anita Moorjani:  To je naš korjen, to je ono što smo mi. Moguće je da to zvuči malo komplicirano, ali ja vjerujem da je ljubav kada si u stanju vidjeti nečiju dušu.
Također, naša namjera nije da povrijedimo druge ljude, i vjerovali ili ne, čak i ubojice i silovatelji ne dolaze na svijet s namerom da povrijede druge ljude. Ali nešto pođe naopako s njihovim filterima. Ako možete ukloniti sve ove filtere,  opet sve što ćete naći ispod je čista suština.

Super Souls: Vi ste upoznali puno ljudi koji sljede određenu religiju. Vi radije ne pričate o tome jer vjerujete da može nastati podjela, ali što ako ljudi žele istinski da žive vašu poruku, a također da ostanu vjerni principima svoje vjere?

Anita Moorjani:  Ja kažem ljudima da ja nemam problem s religijama, ali mislim da ljudi koji vjeruju u bilo što iz straha, bilo da je to religija, kulturne vrijednosti ili nešto drugo, onda oni već žive paklene živote. To je pakao na zemlji. Ne morate čekati da umrete da biste otišli u pakao.

Ali ako ljudi biraju neku religiju  zato što ih čini snažnim, ili im omogućava da više vole i daje im mir, ili možda zato što im daje odgovore u vezi života, kao i osećaj komfora i zajednice, onda je trebaju slediti. Dakle, moja poenta je da izaberete više ljubavi za sebe. Ne birajte ono što vas čini još više plašljivijim. Ovo se odnosi na svaki aspekt vašeg života, uključujući i religiju. To je tamo gdje sam ja. Ja poštujem svakoga, bez obzira na to u što oni vjeruju.

Super Souls:  Vi ste rekli: “Da sam znala istinu i to tko sam zapravo ja, ne bih dobila rak.” Ralph Waldo Emerson je jednom napisao: “Biti to što jesi u svijetu koji konstantno pokušava da od vas napravi nešto što niste, je najveći uspjeh.” Ja vjerujem da je to naš najveći izazov. Kako to možemo praktično postići?

Anita Moorjani:  Da, to je naš najveći izazov. I jedna od stvari koju pokušavam da kažem ljudima je da budu spremni, jer kada odlučiš postati ono što zaista jesi, često ćeš se osjećati kao da veslaš protiv struje. S druge strane, kada pratiš svoje srce možeš se predati Višem sebstvu i dozvoliti da budeš to što jesi, možeš pustiti da te srce vodi.  Izgubit ćete sebe ako ste konstantno zabrinuti zbog toga što drugi ljudi misle i ako stalno budete pokušavali da se uskladite s tim, uvijek ćete se morati takmičiti i napredovati.

Bojimo se neuspjeha  i neprihvaćanja, konstantno smo zabrinuti i donosimo odluke na osnovu želje da se predstavimo kao uspešni, kao prihvaćeni, a to je način na koji mi gubimo našu autentičnost.

Tako da vi uvijek imate izbor, ili ćete ići protiv samog sebe i svog srca, ili ćete ići protiv mase. Čega ćete se vi odreći? Ja ipak više volim
ići za svojim srcem. I da se vratim na vaše pitanje, ja sam jako zahvalna na tome što sam dobila rak. To je bio najveći poklon mog života, zato što me je naučio da razumijem stvari mnogo bolje i također me je naučio da se bolje odnosim prema drugim ljudima.

Super Souls: Nekada nam se čini da rak vlada modernim svijetom. Postoje trke za rak, fondacije kao što je “Livestrong”, i tako dalje. Iako su ove inicijative veoma pozitivne, vi ipak vjerujete da su one  kreacije svijesti zasnovane  na strahu. Pored širenja poruke ljubavi, mislite li da biste mogli doprinjeti prevenciji od raka i na druge načine?

Anita Moorjani: Ja to ne bih zvala svijest o raku, ne bih se čak ni dotakla svjesnosti o raku. Ako je to do mene, ja bih to nazvala  ‘svijest o zdravlju’ i trebali bi definirati što je to zapravo zdravlje. Trebali bi razmisliti o ovome. Razmislite  o svom novcu koji je potrošen na:
a) svijest o raku,
b) istraživanja raka,
c) instrumente za dijagnosticiranje raka,
d) kemoterapiju,
kao i na sav novac koji je potrošen, ne samo u medicinskoj industriji već i u oblasti ranog otkrivanja. Svi su svjesni utjecaja raka.
Sada, ako pitate bilo koju osobu kako zdrava osoba izgleda i kako se osjeća, teško da bi neko znao odgovor.

Znate, odete kod doktora, oni naprave test krvi, provjere vam rad srca, provjere sve vrijednosti i oni znaju da vi nemate dijabetes, ili da je vaše srce u redu. Onda kažu: “U redu je, vi ste zdravi i možete ići kući”. Doktor vas neće pitati : “Kako se osjećate? Kako su vaše emocije? Kako ste prošli kroz razvod ili jeste li u lošoj vezi? Kako stoje stvari kod vas na poslu?” Doktor ne brine o svemu tome. To nije greška doktora, ali zbog sistema oni nemaju vremena ili sredstava, itd. To uopće nije greška doktora.

Moja poenta je da zdravlje nije to što mi mislimo da jest. Kada se bolest pojavi u vašem tijelu, ona je već postojala u vašoj energiji i u vašim emocijama duže vremena, pre nego što se pojavila u fizičkom tijelu. Dakle, zdrava osoba je mentalno zdrava, emotivno zdrava i fizički zdrava. To ne znači imati samo  prave cifre na aparatu. Kada bismo trošili toliko novca, vremena, istraživanja i razvoja svijesti na  podučavanje ljudi  da razvijaju alate za rad na sebi, imali bismo mnogo više zdravih ljudi nego što imamo danas. Možda ste primjetili da broj oboljelih nije smanjen bez obzira na to koliku svijest o raku dojke, ili raku uopće imamo. Broj ljudi oboljelih od raka još uvijek raste. Mi smo svi fokusirani samo na borbu protiv raka. Nitko ne razmišlja u pravcu “kako ćemo stvoriti zdravlje”.  Zamislite kada bi svatko promijenio svoj fokus na zdravlje, koliki utjecaj bi to bio.

Voljela bih probati jedan eksperiment s vama. Željela bih da pogledate oko sebe u sobi u kojoj se nalazite i da nađete bilo što u zelenoj boji. To može biti bilo što, draperija, tapet, itd. I želim da ih prebrojite u vašim mislima. Vidite bilo što zeleno? [Da, vidim.]
Sada, želim da zatvorite oči i da se sjetite koliko stvari možete da zamislite koje su bile crvene boje. [Sada moram naglas da se nasmijem, osjećam se pomalo nasamareno.] U redu, sada otvorite oči i pogledajte okolo. Jeste propustili dosta? [Da, naravno da jesam.]
Dakle, kada si fokusiran na nešto, to je sve što ćeš videti.  I tako promjenom vašeg fokusa promijenit će se i to što ćete vi vidjeti. Upravo sada cijela naša planeta je fokusirana na rak, a ne na zdravlje. Kada smo fokusirani na borbu protiv raka, mi nismo fokusirani na povećanje zdravlja ili promociju zdravlja.

Super Souls: Vi ste također opisali u vašoj knjizi sljedeće: “Tako sam ja pronašla sebe kroz suosjećanje sa svim kriminalcima i teroristima u svijetu, kao i s njihovim žrtvama. Ja sam razumjela na način na koji nisam nikada ranije, da  ljudi koji učine takve stvari moraju biti jako zbunjeni, puni frustracija, bolai i neprijateljstva.” Gdje leži rješenje Anita?

Anita Moorjani:  Sada još uvijek imamo puno kriminala u svijetu zato što smo stvorili sistem koji je zasnovan na strahu. Od našeg ranog djetinjstva mi smo učeni kroz konkurentnost. Mi ne učimo surađivati. Učimo od malena da bi trebali stići na vrh. Nitko ne želi biti poslijednji koji će biti izabran za bejzbol tim ili za košarkaški tim. Svatko zna da ako želiš ići u dobru školu moraš osvojiti više bodova od svih ostalih u razredu. I tako djeca uče još od malena da su svi ,,neprijatelji“ zato što „Ja moram biti ispred njih”. Tako da mi, u stvari, nismo naučili surađivati.
Zbog toga, kod nekih ljudi može negdje nešto poći pogrešno i onda to postane ekstremno, upravo zato što smo mi kreirali svijet u kome se ljudi takmiče i vide svakoga kao neprijatelja.  Mi uspoređujemo sve i govorimo: “Oni imaju ovo i to znači da ja moram imati više.” Dok god se sistem ne promijeni, neće se promijeniti ni situacija. Imat ćemo ljude koji će iskakati povremeno iz kolosjeka i postajati ubojice, kriminalci, a to je samo jedan od nusproizvoda ovog društva koji smo zajednički stvorili.

Zato ja govorim da ne postoje ONI I MI, to smo sve MI. Dok god ovo ne promijenimo u korjenu, za što će trebati puno vremena, trebalo bi da i dalje imamo zatvore jer oni štite nedužne ljude. Ne postoji način da se to zaobiđe u ovom trenutku. Ali čak i s ljudima u zatvorima, mislim da bi se ljudi na vlasti trebali zaista zamisliti zašto se gradi sve više i više  zatvora?  Zašto društvo postaje ovakvo? Zašto se broj ljudi u zatvorima povećava? Možda bi baš trebalo da se počne sa zatvorenicima i da se preokrene stvar tako da se oni ne mrze, već da se uče kako se voli. Postoji nešto u njima što im nedostaje, i zaista se radi o učenju tih ljudi šta je ljubav. Postoji bolji način da izraziš sebe. I svatko radi u momentu kako najbolje može, to je sve što imaju.

Ovo svakako nije uvijek lako prihvatiti, jer kada je netko u tvojoj obitelji silovan ili ubijen to je onda veoma, veoma teško. Vi želite onda da taj silovatelj ili ubojica završi iza rešetaka, jer ne želite da se to nekome drugom dogodi. Ali moje pitanje je: ’’Zašto smo mi kreirali takvo društvo u kome silovatelji ili ubojice rade ovakve stvari?’’ Postoji nešto što radimo pogrešno. I to sve počinje od najranijih dana našeg djetinjstva. Ja vidim nasilje kao formu raka u čoveku.

Super Souls: U drugu ruku, po tebi smo mi trenutno najpozitivnije dostignuće u svijetu ?

Anita Moorjani: Ono što je meni bilo nevjerojatno je to što sam ja bila spremna na mnogo više negativnih reakcija na moji priču, jer znam da je za mnoge ljude to što sam rekla veoma kontroverzno.  Posebno o religiji ili o kriminalu, međutim sve to dolazi iz mog srca i s mesta univerzalne ljubavi, a ne iz potrebe da budem kontroverzna.
Moj problem s religijom je činjenica da nas ona razdvaja i stvara mržnju jednih prema drugima. Moja poenta je da mi moramo shvatiti da kada možemo vidjeti suštinu jedni u drugima, mi ćemo primjetiti da mi nismo razdvojeni ni religijom niti bilo čim drugim, mi smo ista suština.

Čak i s kriminalcima, kada možete vidjeti njihovu suštinu, vidjet ćete da oni nisu učinili neke stvari zato što vas mrze, već su oni to učinili zato što pate. Ja sam dakle svjesna da je to što ja govorim protiv vjerovanja
nekih ljudi, međutim kritika je bila minimalna, tako da je to bilo ugodno iznenađenje za mene. To mi daje dosta nade da su se ljudi spremni promijeniti, jer ljudi nisu sretni s tim kako trenutno stvari stoje, i oni smatraju moju poruku vrlo osvježavajućom. Ljudi su već razočarani načinom na koji se stvari događaju u svijetu i s tim što ih religija uči, dakle spremni su za nešto novo.

Super Souls: Naša sestra Debbie Ford, koja je nedavno preminula, rekla je u jednom intervjuu s Oprah: ”Hrabro je izabrati život kada se suočavaš s bolešću.” Kako bi Vi reagirali da vam neko ovo kaže?

Anita Moorjani: Ja osećam da je život dar i da smo mi definitivno hrabri zato što smo ovde, i mislim da je to što je rekla dobro zato što ja osjećam da mi ne dajemo dovoljno zahvalnosti sebi što smo ovdje. Mnogi od nas misle: “O, ja moram biti kao monah koji meditira na vrhu planine ako želim sebe smatrati duhovnim.” I mi mislimo da  bi monah koji meditira 20 godina u hramu trebalo biti obožavan, a da mi nismo ništa u usporedbi s njim. Ja ne mislim da je to slučaj. Moja poenta je da se treba potpuno uključiti u život, znate, čak i ako smo samo radna snaga koja treba zaraditi novac da se plate računi, čak i to je veoma hrabro.

Super Souls: Naravno, vi ste napravili hrabar izbor da se vratite u ovaj život.

Anita Moorjani: Da, to je istina, željela sam se vratiti i biti potpuno uključena u život.

Super Souls:  Mi bismo sada mogli napraviti zaključak vašim inspirativnim riječima koje ste napisali u knjizi:
„Nesreća je to da mi nastavljamo da tragamo izvan sebe za odgovorima, u religiji, medicini, naučnom učenju, knjigama i drugim ljudima. Mislimo da je istina negdje izvan, još uvijek nedostižna.
I na taj način postajemo sve više i više izgubljeni, udaljavajući se od onoga što mi zapravo jesmo. Čitav univerzum je unutar nas samih.” Jeli  to zaista tako jednostavno Anita?

Anita Moorjani: Jest, zaista jest, jer kada pratiš svoje srce i kada dopustiš sebi da budeš to što jesi, onda se pravi učitelji, prave knjige i prave informacije pojavljuju za tebe. A kada tragaš izvan sebe, kada u stvari juriš i aktivno tragaš, pronaći ćeš jako puno informacija i tako ćeš biti samo još više zbunjen. Informacije se međusobno sukobljavaju i poruka koju šaljete sebi je: “Ja nemam kapaciteta da znam odgovor.”

Šaljete sebi takvu poruku i što više jurite, više tražite, više sebi šaljete poruku:  “Ja ne znam odgovor i zato moram stalno juriti za tim.” Postoji također puno učitelja, dakle za kojim ćete ići?

Samo kada ideš k unutra i kada imaš povjerenja u  stav da “Ja imam kapacitet, ja imam sav izvor moći koji mi je potreban da upravljam ovim životom, ja vjerujem”,  samo kada se prepustiš, kada vjeruješ, onda će se pojaviti pravi učitelj, prave informacije i pravi put.
I ne zaboravite da ne bi trebali čekati da umrete da bi iskusili raj ili nirvanu. Naša veličanstvenost postoji upravo ovde, upravo sada.

Super Souls:  Anita, mi smo zaista blagosloveni da ti postojiš u našim životima i zahvaljujemo ti se što dijeliš s nama svoju poruku inspiracije i ljubavi.
Razgovarao: Dirk Terpstra, osnivač www.supersouls.com

Preuzeto s: http://novasvest.com/