Kako ne biti svoj?

Postoji mnogo načina kako to izvesti. Većina od njih je iznimno uspješna. Na drugima se može poraditi da postanu još uspješniji. Generalno ih možemo podijeliti u tri skupine. Možemo udovoljavati drugima, možemo ih pokušati kontrolirati ili se možemo odvojiti od drugih.

Udovoljavanje. Fizičke i emocionalne potrebe drugih su bitnije od mojih. Marljivo radim osam sati na dan na poslu koji ne volim, sa šefom koji me ne poštuje i kolegama koji me iskorištavaju. Smiješim se stalno. Pristajem raditi prekovremeno (neka je šef zadovoljan), a da me se ne plati. Pristajem raditi posao umjesto drugih i imati manju plaću od njih (njima više treba). Nikad nikoga ništa ne pitam da ne bih smetao.

Kod kuće su djeca moja odgovornost. Vozim ih na razne aktivnosti, igram se s njima, rješavam njihove zadaće. Dok partner gleda televizor, ja kuham ili radim nešto korisno. Odmor i užitak mi nisu bitni. Nemam nikakve inicijative. Što ti želiš i kako se ti osjećaš moja su glavna preokupacija. Želiš li da ti donesem jelo na kauč dok gledaš televiziju i oprosti što ti smetam dok to radim. Jesi li možda žedan?

Prijateljicu je dečko ostavio, nije važno kako se osjećam i to što je kasno, idem je saslušati. Idem vidjeti što joj treba i idem je utješiti.

Treba li možda udomiti kakvu mačku na povratku kući ili spremiti bicikl susjedovog djeteta u dvorište?

Kontrola. Budući da su drugi ljudi nesposobni, ja moram sve sam. Radim posao za trojicu. Ako sam šef, kontroliram svaki pokret svojih zaposlenika. Radim posao koji je bitan jer donosi velike pare i status (da li ga želim nije važno).

U odnosima se ne prepuštam. Uvijek sam najpametniji. Dijelim svima savjete. Pomoć ne tražim jer je to znak slabosti. Ne računam na ljude u prijateljskim odnosima. Vjerujem samo sebi i svojim sposobnostima. Natječem se i dokazujem da sam bolji od drugih.

Živim u centru Zagreba (a radije bih živio u Gorskom Kotaru), vozim velika i skupa kola (a radije bih imao mali auto jer mi je puno praktičniji i draži). Završio sam FER (jer su moji starci to očekivali od mene, a zanima me umjetnost). Idem na skijanje, a prezirem snijeg. Ljetujem na Zrću, a volim mir i tišinu. Redovno izlazim samo sa zgodnim komadima, iako potajno već godinama želim svoju ne baš najljepšu na svijetu prijateljicu.

Odvojenost. Meni posao nije bitan. Čemu uzrujavanje. Mene ništa ne dira. Razvodiš se? Nije važno, naići će netko drugi. Izgubio posao? Ma ima poslova. Čemu nervoza? No sikiriki. Budi cool. Sve pet. Meni veza nije potrebna, sve drugo mi je super u životu.

Pobjegao sam na planinu ili u bilo koju duhovnu priču kako bih izbjegao suočavanje sa sobom i razočaranjima koje život donosi. “Lakše” mi je biti izoliran, nego se susresti s boli. Nema veze što tako propuštam sam život. To ionako nije bitno. Bitna je filozofija ili religija, ne spuštam se ja na taj jadni ljudski nivo. Ljudi me ne zanimaju. Odnosi su naporni i stvaraju mi samo probleme. Što će mi to.

Ponekad za sebe mislim da sam nadbiće. Ti jadni smrtnici non stop trče za kontaktom, ljubavlju, moći, slavom. Ja sam iznad toga. Ja sam bolji od toga.

Bez obzira u kojoj sam skupini, zabrinjava me što drugi misle o meni. Ne usudim se pogriješiti. Imam puno “moram” u svom životu. Moram biti uspješan, moram biti pametan, moram biti nasmijan, moram biti snažan, moram biti… dovršite sami. I nikako ne smijem biti slab, tužan ili ljut… i opet dodajte sami.

Bitno mi je da me okolina prihvaća, voli, odobrava mi i da mi daje pažnju. Prilagodit ću se svima. Nije mi važna cijena. Bit ću funkcija tuđih potreba. Bit ću objekt. Bit ću štogod je potrebno. Ja nisam svoj. Svačiji sam. Određuju me moj strah, krivnja i sram. Određuju me vanjska mjerila. Određen sam ljudima i situacijama. Ne živim. Nemam slobodu. Ne poznajem užitak. Ne poznajem svoje impulse, želje, potrebe i osjećaje. Nisam stvaran. Ja sam marioneta od krvi.

– Dane Cvijanović

https://www.facebook.com/energoterapija