13 razloga zašto stare duše teško pronalaze ljubav
Mateo Sol istaknuti je duhovni učitelj čiji je rad utjecao na tisuće ljudi širom svijeta. Rođen u obitelji s poviješću ovisnosti o drogama, shizofreniji i mentalnoj bolesti, od ranih je godina učio o ljudskim stanjima. Kao šamanu i duhovnom vodiču, misija mu je pomoći drugima da dožive slobodu, cjelovitost i mir u bilo kojoj fazi života. Ovaj dirljivi članak posvetio je svim starim dušama koje su u potrazi za ljubavi (i onima koji se tako osjećaju)…
“Uvijek sam bio gladan ljubavi. Samo jednom sam htio znati kako je to – biti hranjen s toliko ljubavi da ne bih mogao podnijeti više. Samo jednom. “ — Haruki Murakami (Norveška šuma)
Jedan od najvećih problema s kojima se stara duša susreće u životu jest pronalazak ljubavi. Ono što izdvaja staru dušu od ostalih je njihova dublja razina zrelosti i mudrosti, a s tom mudrošću dolazi potreba da autentično žive i vole.
No, kao što ste vjerojatno već otkrili, problem mnogih veza je što nastaju kako bi se izbjegla usamljenost, stvorila sigurna zona ili dobio osjećaj vrijednosti.
Drugim riječima, mnoge se veze temelje na igrama ega, baš poput onih kakve možemo vidjeti na televiziji i u filmovima. Ljudi se hrane tom dramatičnošću. Ljudi vjeruju da moraju imati nekoga tko će ispuniti prazninu u njima.
No nešto u vama žudi za dubljom razinom ljubavi koja nadilazi melodramu i požudu. Duboko u sebi žudite za nečime što dosad niste doživjeli: vezu koja je intenzivna, ali zdrava, predana, ali slobodna, koja vas podržava, ali vas ne guši.
Žudite za iskrenošću, autentičnošću, strašću, empatijom, iskrenom ljubavi, istinom i dubinom. Želite biti viđeni, saslušani, shvaćeni, cijenjeni i voljeni zbog toga što jeste. Isto to želite i pokazati nekome.
Ovo su neki od glavnih razloga zašto je starim dušama pronalazak ljubavi toliko težak:
Želimo autentičnu ljubav
Želimo biti u vezi koja ohrabruje i slavi međusobnu autentičnost. Ne želimo skrivati, glumiti, potiskivati ili mijenjati ono što jesmo. Ne želimo biti s nekim kome neće “biti problem“ trpjeti nas, već nekoga tko će nas ohrabriti da pokažemo sebe u najiskrenijem i najautentičnijem svjetlu kako bi nas mogao potpuno prigrliti.
Želimo ljubav koja nas uči
Umjesto kritiziranja i odbijanja, mi žudimo za nekim tko će nam pokazati što činimo pogrešno ili način na koji možemo rasti. Duboko u sebi znamo da uvijek imamo što naučiti. Istina je da nas sve veze nečemu nauče, ali one nas obično uče na podsvjesnoj razini kao nuspojava patnje. Svjesno učenje je, s druge strane, rijetko, dragocjeno i teško pronaći.
Mi smo iscjelitelji, ali ne želimo nikoga “popravljati“
U skladu s našom prirodom, obično privlačimo ljude kojima je potrebna pomoć. Iako je naša prirodna reakcija ponuditi pomoć, svjesni smo da ući u vezu s nekime kako bi ga “popravili“ nije pametno. Ne želimo biti dežurni liječnici ili savjetnici svojem partneru; želimo pronaći nekoga tko nam je blizak.
Imamo kompleksnu osobnost
Mi puno razmišljamo, gledamo dublje u prirodu stvari i imamo snažnu osobnost. Teško je pronaći nekoga tko može razumjeti ili parirati našoj kompleksnoj osobnosti. Imati dubinu i tragati za istinom, u društvu koje teži materijalnom bogatstvu, predmetima i površnim stvarima, većini ljudi djeluje zastrašujuće.
Želimo ljubav koja je više od “sviđanja“
Želimo snažnu, beskompromisnu, iskrenu, duboku ljubav. U današnjem svijetu, većina ljudi se razbacuje riječju “ljubav“ kao da je riječ o sinonimu za “sviđanje“, primjerice, “volim ovaj sladoled/ove cipele i slično.“
“Sviđanje“ ne nosi povezanost. Jedan dan vam se sviđa jedna stvar, a drugi dan nešto drugo. Ljubav je drukčija. Sviđanje je površno, ljubav je prodorna. Dok je “sviđanje“ divljenje vanjskom izgledu (i davanje do znanja svima što to govori o vama ), ljubav znači vidjeti dalje od vanjštine i obožavati Dušu.
Želimo ljubav koja je ranjiva
Biti kompatibilan s nekime jednostavno nije dovoljno. Prava ljubav nije kada vam se netko sviđa ili kada dijelite iste interese, već je svojevoljno otvaranje srca i duše – čak i kada boli.
Kroz našu spremnost da budemo ranjivi, naše se rane otvaraju, dobivaju zrak i zarastaju. Kroz svoju ranjivost osjećamo hrabrost i sposobnost bezuvjetno voljeti.
Želimo predanost i trud
Ljubav neprestano treba njegovati, poput žara gorućeg plamena. Riječi su prazne kada nisu potkrijepljene djelima. Kao stare duše, mi znamo da se prava ljubav može pokazati jedino kroz zajednička iskustva, trud i predanost.
Želimo ljubav koja je ukorijenjena u cjelovitosti
U trenutku kada vaša sreća počinje ovisiti o drugoj osobi, gubite slobodu voljeti iz vlastitog izbora. Mi želimo partnera koji je sam po sebi sretan i ispunjen kako bismo tu ispunjenost mogli dijeliti s njim. Kad ljudi ulaze u veze iz “potrebe“ jer se osjećaju nepotpuno ili se boje samoće, veza je osuđena na propast. Kao stare duše, mi znamo da se sretne veze temelje na unutarnjem zadovoljstvu.
Nećemo pristati ni na što manje od ljubavi srodne duše
Starim je dušama teško pristati na lagodnost, požudu, površnu privlačnost, sigurnost ili “pravljenje društva nekome“. Nama treba netko tko će s nama dijeliti naše vrijednosti i biti pravi duhovni suputnik. Mi žudimo za srodnom dušom i komplementarnim partnerom.
Ne uživamo u izlascima s ciljem pronalaska partnera
Ta dramatičnost, ovisnost, stimulacija, pravila što bi se trebalo ili ne bi trebalo dogoditi… To je egocentričan pristup ljubavi koji je starim dušama neprivlačan. To svakako dodatno otežava pronalazak ljubavi.
Mi nosimo teret
Mnoge stare duše postaju kakve jesu zbog teških i traumatičnih životnih okolnosti koje su ih natjerale da razviju unutarnju zrelost. Kada je riječ o ljubavi, iznimno je važno da pronađemo nekoga tko je dovoljno zreo nositi se s teretom koji nosimo. Ovu kvalitetu je teško pronaći.
Želimo više od seksa
Požuda, zavođenje i seks vrlo su primamljivi, ali jednako tako prolazni i plitki ako se njima opterećujete. Iako volimo seks, mi želimo više od avanture za jednu noć. Mi želimo dijeliti svoje tijelo s onima koji se prvo zaljube u našu dušu, ne u fizički izgled.
Mi smo slobodnog duha
Zaljubljivanje je nama divno zato što nas širi: ono nas ujedinjuje s našom urođenom slobodom. Onog trena kada kontrola preuzme ovo uzvišeno iskustvo, ljubav zatvaramo u kavez. I svaki put kada pogledamo taj kavez, osjećamo krivnju jer se prisjetimo kako je ta ptica nekoć bila slobodna.
Duboko u sebi, stare duše znaju koliko je važno ohrabrivati slobodu u vezi. Ali je jednako tako teško pronaći osobu koja je voljna jednako slobodno letjeti. Sloboda zahtijeva hrabrost i sposobnost voljeti nekoga unatoč tome što kažu, žele ili čine.
Izvor: sensa.hr / lonerwolf.com
