Atomske navike: Kreiranje strategija
Nakon završene službe u ratnom zrakoplovstvu u drugom svjetskom ratu, Roger Fisher upisao je studij prava na Harvardu. Po završetku studija, slijedeće 34 godine proveo je u usavršavanju vještine pregovaranja i rješavanja konfliktnih situacija. Na Harvardu je osnovao poseban odjel koji se zvao Projekt za pregovaranje. Dok je posredovao u mnogim mirovnim pregovorima, radio je s brojnim državnicima i diplomatima. Također, sudjelovao je u rješavanju mnogih talačkih i diplomatskih kriza.
Ali, tek za vrijeme 1970-ih i 1980-ih, u razdoblju stalnih nuklearnih prijetnji, razvio je neke od svojih najzanimljivijih ideja.
U to vrijeme bio je usredotočen na kreiranje strategija koje bi mogle spriječiti izbijanje nuklearnog rata. Pritom je primijetio nešto uznemirujuće: svaki od predsjednika koji su tamo sjedili, imao je pristup šiframa za lansiranje nuklearnih raketa koje mogu ubiti milijune ljudi, ali nikad ne bi vidjeli njihovo stvarno stradavanje, jer su ovi bili tisućama kilometara daleko.
“Moj prijedlog bio je vrlo jednostavan”, napisao je 1981. “Stavite tu šifru za lansiranje raketa u malu kapsulu i operativno je u ugradite blizu srca nekog dobrovoljca. Ovaj bi zatim stalno slijedio predsjednika i sa sobom nosio veliki mesarski nož. Pravila bi se odredila tako da, ako bi predsjednik poželio ispaliti nuklearno naoružanje, jedini način da dođe do šifri je da vlastitim rukama ubije dobrovoljca i dođe do kapsule sa šiframa. Morao bi mu reći: ‘Žao mi je George, ali 10 milijuna ljudi mora umrijeti.’ Bit ove ideje bila je da se predsjednik suoči sa smrću i shvati što znači umiranje nevinih ljudi. Da krv poteče odmah tu, na skupom sagu Bijele kuće.
Kada sam ovo predložio ljudima u Pentagonu, rekli su: ‘Moj Bože, pa to je užasno! To bi uznemirio predsjednika! On nakon toga možda uopće ne bi bio u stanju pritisnuti dugme!’”
James Clear, “Atomske navike”
– uskoro u izdanju Centra za osobnu izvrsnost i Knjigoteke
