Živimo u izazovnim vremenima, svijetom vlada popriličan kaos na svim razinama. Najveći prokletstvo i smetnja modernog čovjeka je zaborav. Zaboravljivost je prodrla kroz sva ljudska bića pojedinačno, kolektivno, povijesno i kulturno, mi smo začarani zaboravom.Mi ne samo da smo zaboravili svoju prošlost, već i naše mjesto u sadašnjost i našu odgovornost prema budućnosti. Na osobnoj razini, naše “ego” stanje svijesti ima misiju držati nas u tom zaboravu. Na kolektivnoj razini, ta zaboravljivost je ovjekovječena i pojačana socijalnim i kulturnim sredstvima nesvjesnog konzumerizma, neistinitog stila života i materijalističkog razmišljanja.
Svjetlija strana svega je da svi imamo priliku ponovno se spojiti na prave vrijednosti života. Zato se prisjetimo što smo to zaboravili:
1. Zaboravili smo svoje mjesto u prirodi
U posljednjih nekoliko stotina godina odvojili smo se od prirode, udaljili od prirodnog kruga života. Zaboravili smo kako čuti i razumjeti prirodne ritmove i cikluse, njegova znamenja i jezik prirode. Zaboravili smo slijediti prirodni put i živjeti u ravnoteži s njom.
2. Zaboravili smo svoje veze sa svemirom
Ne samo da smo odvojeni od prirode, odvojeni smo i od svemira i sve te energije koja utječe i na nas. Neka plemena na rubu ‘civilizacije’ još uvijek slijede načine života svojih predaka, sačuvali su ove veze i koriste ih jer shvaćaju da smo svi povezani
3. Zaboravili smo drevnu mudrost
Zaboravili smo mudrost naših predaka. U potrazi za stjecanjem znanstvenih spoznaje kroz racionalizaciju našeg uma, zaboravili smo mudrost kroz otvaranje našeg srca. Zaboravili smo drevne priče i narodnu mudrost iz onih vremena kada smo još živjeli u harmoniji sa svemirom.
4. Zaboravili smo svoj put i svoje snove
Sve većim bijegom od našeg unutarnjeg puta zaboravili smo sanjati san o životu. Što je još važnije, i ne znamo da se trebamo trgnuti i vidjeti našu pravu prirodu nas kao ko-kreatora života, kao velikih sanjara. Zaboravili smo da imamo snage tkati snove i koristiti našu moć namjere za manifestaciju tih snova.
5. Zaboravili smo svoj cilj
S previše brbljanja, buke i ometanja u ovoj gustoj stvarnosti zaboravili smo što smo došli učiniti. Zaboravili smo naš cilj. Mi smo uhvaćeni u masovni trans izopćene stvarnosti. Izgubili smo iz vida našu autentičnost, tu unutarnju iskru koja nas tjera prema našoj istinskoj sreći i samoostvarenju.
6. Zaboravili smo da je sve ljubav
To je možda i najdublji misterij od svih, danas vrlo rijetki razumiju ovu sveobuhvatnu istinu. Ona je međutim, skrivena negdje duboko u nama. To smo znali u nekom trenutku, ali smo izgubili dodir s njom. Zaboravili smo da je sve u konačnici energija i svijest i kako je ljubav temeljna tkanina postojanja koja prožima tu energiju i svijest.
7. Zaboravili smo oprostiti
Time što mislimo da smo odvojeni i isključeni od drugih i od svega ostalog, zaboravili smo oprostiti. U svom najdubljem smislu čin opraštanja podsjeća da smo jedno sa svima, te da ne postoji žrtva ili počinitelj. Sve je samo smislena igra kojom se svi zajedno krećemo u dinamičnom webu zvanom život.
8. Zaboravili smo biti slobodni
Mi smo rođeni i odrasli u ‘stvarnost’, gdje je sloboda samo koncept. Zarobljeni smo u okovima straha, zabluda, lažnih ideologija, materijalnih nagrada, pravilima i zakonima utvrđenim zaštiti interesa nekolicine. A trebamo biti slobodni i biti ono što jesmo bez straha ili krivnje.
9. Zaboravili smo stvarnu moć
Život u strahu učinio je da zaboravimo koliku moć imamo. Zaboravili smo masivnu snagu naše volje i namjere da promijeni stvarnost. Zaboravili smo da imamo moć stvaranja stvarnosti, a ne biti list na vjetru koji nas baca gdje hoće.
10. Zaboravili smo svoje lekcije iz povijesti
Povijest je tu da nas nauči lekcijama kako ih ne bi stalno ponavljali, ali mi stalno zaboravljamo na te lekcije i stalno ponavljamo iste greške iz generacije u generaciju uokvireni istim uzorcima pohlepe i samouništenja.
11. Zaboravili smo biti jednostavni
Ljudski život je postao složeniji i kompliciraniji. Zaboravili smo biti jednostavni baš kao što to život je. Jednostavnost znači odbacivanje svih nebitnih stvari i ideja koje nemaju ništa s životnim istinama i ciljevima našeg samoostvarenja.
12. Zaboravili smo na povjerenje, vjeru i čudo
Naš skepticizam i ciničan pogled na svijet napravio je da izgubimo povjerenje u sebe, druge i čari svemira. Zaboravili smo kako vjerovati u život, zaboravili smo da čuda postoje i da ih možemo stvoriti. To je možda i najveća tragedija od svih. To je oslabilo naš duh i osiromašilo našu dušu, i stvorilo kaos u kojem živimo.
