Ne očekuj!

Suviše si očekivao, to te je i odvelo u patnju.
– Emanuel Schmitt –

Eh…ta očekivanja. Svi ih imamo i svi ih gajimo. Ako je tlo pogodno, klima miroljubiva, a mi zauzeti jurcanjem za smislom, slatki nježni cvjetići očekivanja, za čas se pretvaraju u nemilosrdne biljke mesožderke, koje halapljivo proždiru sve što im se nađe na putu, ne praveći razliku kto ih je posadio i njegovao.
Najveća razočarenja, nekako najčešće i dođu kao posljedica velikih, pogrešno usmjerenih neispunjenih očekivanja. A očekivanja prožimaju svaku sferu našeg života, i uglavnom ih usmjeravamo ka drugim ljudima.
Kažu da mir počinje tamo gdje očekivanja prestaju.
Pa hajde da, za početak vidimo što ne trebamo očekivati od ljudi oko sebe:

Ne očekuj poštovanje drugih ako ne poštuješ sebe.
Ne mišići i tijelo, već duh i duša, odraz su snage čovjekove. Po iskustvu Viktora Frankla, tijekom stravičnih mučenja logoraša u Drugom svjetskom ratu, najbrže su posrtali i padali upravo tijelom najjači. S druge strane, slabašna, majušna i nejaka tijela, vođena snažnim duhom, i gorućom vjerom, ustrajavala su, preživljavajući muke neiskazane.
Stoga, nije presudno kako izgledaš i koliko si slab ili mali, jer poštovanje uvijek možeš steći i zaslužiti. Kako?
Tako što ćeš, na prvom mjestu poštovati sebe. Tako što ćeš vjerovati u samoga sebe.
Drugačije ne može, i na kraju, sve se svodi na vjeru i odluku. Vjeruj u sebe, i iz vjere djelaj. A onda odluči da više nikada nikoga nećeš moliti za ljubav, poštovanje ili pažnju. Sve to sebi pruži, kad to uradiš, drugi neće imati izbora, pa će ti se pridružiti. Ali prvo moraš sebe zavoljeti, prvo moraš sebe poštovati.

Danas se pogledaj u ogledalo i ponosno reci: “Volim te i prihvaćam te takvog kakav si, jer baš takav kakav si, savršen si, sjajan si.”
A onda izađi iz sobe i ponašaj se u skladu s tim riječima.
Zapamti: važno je biti dobar prema drugima, ali tko ne valja sebi, neće nikome. Upamti i vježbaj to. Što više budeš vježbao ljubav i poštovanje prema sebi, bit ćeš ispunjeniji. Što si ispunjeniji, to si sretniji, a što si sretniji to si bolji. Bolji obitelji, bolji prijatelj, ma bolji TI. Drugim riječima, postaješ najbolja verzija sebe.

Ne očekuj (oslobodi se potrebe) da se svidiš svakome.
Neke stvari jednostavno nisu u tvojoj moći, i dobro je što je tako. U Božjem vrtu ima raznih biljaka, i ti ćeš za života pomirisati svakojake cvjetove – naići na različite ljude. Jednima ćeš biti bezvrijedni kamenčić koji olako bacaju, a drugima pravi biser, vrijedan i jednistven.
Zapamti: ne idi kroz život očekujući da svatko bude stručnjak sposoban da procijeni tvoju pravu vrijednost. Svojim vremenom i pažnjom nagradi one to jesu. Koliko god da se trudiš da budeš dobar, svima ugoditi nećeš. Mani se jalova posla. Na podsmijeh, osmijehom odgovaraj. Nauči se da ignoriraš i nastavi svojim putem. Tvoja misija i nije da se svidiš svima, pa to ne očekuj. Ljudi će te pokušati ukalupiti u sebi prihvatljive aršine, a na tebi je da sačuvaš svoju jedinstvenost. Budi vjeran sebi, jer bolje je da te mrze zbog onoga što jesi, nego da te vole zbog onoga što nisi.

Ne očekuj odobravanje okoline.
Nisi na ovoj planeti da ispunjavaš tuđa očekivanja, kao što nitko nije ovde da bi tvoja ispunio. Ovdje si da postaneš najbolja verzija sebe, ovde si da, ispunjen, svoju svrhu ispuniš. To zaslužuješ, i ne dozvoli da zbog mišljenja drugih ne čuješ sebe. Ako nešto želiš učiniti, zastani, duboko udahni, pažljivo oslušni i strpljivo čekaj…i čut ćeš.
To što budeš čuo, jedino je “odobravanje” koje ti zaista treba. Kad samom sebi odobriš da živiš onako kako osjećaš da treba, odobravanja okoline gube prijašnju snagu i vrijednost.

Stoga, ne očekuj odobravanje, divljenje, pa ni zahvalnost zbog onoga što za činiš za druge. Čini i dalje, nastavi da daješ, ali ne iz želje za odobravanjem, nego iz dobrote i ljubavi. Radi tako i vidjet ćeš da ti je odobravanje nepotrebno. Shvatit ćeš da si, dok si čeznuo za njim, drugima prepuštao kontrolu da upravljaju tvojim raspoloženjem, bio si sretan kada dobiješ, a tužan kad ti ga uskrate. Zato, pružaj nesebično i dobit ćeš neograničeno.
Zapamti: koliko god da ti je čudno ili te plaši, usudi se da budeš ono što jesi, osmjeli se da pratiš svoju intuiciju. Strašno je na početku, ali postat će sve lakše. Ne uspoređuj se s drugima. Raduj se tuđem uspjehu, jer uspjeha ima dovoljno za sve. A pravi uspjeh mjeri se jedino tvojim zadovoljstvom i uživanjem u njemu.

Ne očekuj od drugih da se ravnaju po tebi.
Voli bezuvjetno. Tvoja ljubav i poštovanje neka ljudima pruže slobodu da budu ono što zaista jesu. Kad prestaneš da od njih očekuješ da se ponašaju na određen način, tada zaista počinješ da ih cijeniš. Poštuj ih zbog onog što jesu, i zbog toga gdje su, a ne zbog onog što ti želiš da budu ili očekuješ da rade. Oslobodi se očekivanja da su tu, tebe da zadovolje, i umjesto da ih prihvatiš i voliš tek kad ti učine po volji, voli ih bez uvjeta i očekivanja.
Zapamti: zapitaj se, koliko zaista poznajemo sami sebe, a koliko tek ljude oko sebe. I za jedno i za drugo, potrebno strpljenje i vrijeme. Pruži ga i vratit će ti se, mnogostruko. Svako od nas je jedinstven, jednostavan, i jednostavno predivan u svoj svojoj kompliciranosti.
Spoznaj sebe, spoznat ćeš i druge – spoznaš li druge, spoznao si sebe.
Ako želiš ljubav – budi ljubav. Ako želiš prijatelja – budi prijatelj.

Ne očekuj misli da ti čitaju.
Spremi se i obrati pažnju, jer, otkrit ću ti jednu strogo čuvanu tajnu.
Tajnu kako da najlakše, najbrže i najsigurnije postigneš da ljudi saznaju kako se osjećaš.
Potrebno je da uradiš samo jedno. Jesi li spreman?
Potrebno je da im to KAŽEŠ.
Eto, u tome je tajna.

Ne očekuj da ti čitaju misli, ne igraj igrice, reci im, otvoreno i ljudski. Tvoj šef pojma nema da se nadaš unapređenju? Kako da zna kad mu nisi rekla. Ona slatka devojka kojoj nikako da priđeš, a danima je gledaš, te kulira. Pa kako da te ne kulira, kad si navukao tu ledenu, “ja sam opasna šmekerčina” masku, da jadnica ne zna da si je primijetio. Priđi, brate mili, kaži joj.
Zapamti: jedan običan razgovor može čuda učiniti, a ljudi najčešće nemaju pojma šta mislimo i osjećamo sve dok im to ne kažemo. Zato… progovori sliko.

Ne očekuj da će se Oni iznenada promijeniti.
Ako potajno očekuješ da će nečije ponašanje vremenom prestati, i samo od sebe nestati, ne očekuj, jer najvjerojatnije neće. Ako ti nešto jako smeta, i zaista želiš da se to promijeni, primjeni pravilo iznad, i ne očekuj paranormalne aktivnosti nego otvoreno, iskreno i pažljivo reci što ti je na duši. Kaži kako se osećaš povodom toga, a onda, zajedno pokušajte pronaći rješenje.

Što se ostalih stvari tiče, ljude promijeniti ne možeš, i ne troši vrijeme uzalud. Umjesto toga, trudi se da postaneš što bolji. Budi primjer, a ne prijekor. Ili prihvati to kakvi su, ili idi od njih. Sve ostalo je mučenje.
Zapamti: što se ti više upinješ da promijeniš ljude, to se oni više trude da ostanu isti. Zato pusti i prihvati ih takvim kakvi su. A onda se spremi za “čudo”. Jer kada im podariš slobodu da budu to što jesu, shvatit ćeš da se počinju mijenjati na najdivniji način. Ali ne mijenjaju se oni, ti se mijenjaš, radosti moja. Oči kojim ih vidiš, poprimile su boju bezuvjetne ljubavi, koja im je pružila sve “uvjete” da budu najbolji što mogu. Oni to osjećaju, oni takvi postaju. Od ljubavi moćnije sile nema.

Ne očekuj da oni “dižu” tebe.
Budi pažljiv, jer svatko koga sretneš vodi neku svoju bitku (Platon). Baš kao ti, dušo moja. Znam da si često toliko zaokupljen vlastitim, pa ti se dogodi da zanemariš tuđe izazove i borbe. Ali svi ih imamo, svi ih vodimo. Probaj se sjetiti toga. Imaj razumijevanja i budi pažljiv. Lijepa riječ, dan je proljetni, a osmijeh topi led oko srca. Sada kad to znaš, ne oklijevaj da ih daš. Dijeli ono što besplatno je, jer baš to najvrednije je.

Budi svjetlo koje tražiš, budi utjeha koju želiš. Veliki budi u stvarima malim, pa ćeš još veći biti kad prilika dođe. A uvijek dođe. Ne osuđuj nečije ponašanje, ne shvataj ga osobno, jer, ne znaš s čime se taj bori, šta njemu na duši stoji. Ponudi topao pogled, lijepu riječ i osmijeh, u mislima reci: “vidim te, razumijem, i znam da je teško. Nisi sam, tu sam ako želiš”.
Zapamti: obje strane medalje nosimo u sebi. U nama je svjetlo, u nama je tama. Razmišljaj o tome, i svaki dan vježbaj. Polako, mijenjat će se tvoj pogled na svijet. Vidjet ćeš sebe u svima, i svakoga u sebi. Shvatit ćeš da je vrelinu bijesa razgorjela bol, da u sjenci agresije sakriva se strah, a da ti kroz mržnju vapiju “voli me”.

Na kraju. Najboljem se nadaj, ali ne očekuj.
I zapamti, put do sreće ne postoji. Sreća je put.
A taj put krije se u tebi.

Rekao sam šta mi je stajalo na duši, sada je tvoj red.
Slobodno dodaj nešto svoje.
Što je ono što ti treba da prestaneš očekivati od drugih?
Ostavi komentar, pridruži nam se.

-Dušan Blagojević

pomozibloze.com