U veljači 1992. Donald Neale Walsch doživio je mistično iskustvo koje je preokrenulo čitav njegov život. To iskustvo priskrbilo mu je i novu karijeru, onoga koji pomaže i inspirira milijune ljudi širom svijeta. Njegova knjiga «Razgovora s Bogom» stekla je ogromnu popularnost i pri tome ostala čak dvije i pol godine na listi non-fiction bestselera New York Timesa. Uz pisanje serije knjiga o svojim kontaktima s Bogom Walsch je još našao dovoljno vremena za osnivanje neprofitne organizacije ReCreation koja sponzorira predavanja, programe, seminare i radionice za sve osobe koje su zainteresirane za duhovni i osobni rast.

U vrijeme dok je bio student na sveučilištu u Wisconsinu Walsch je briljirao u predmetima koje je volio – engleski, govorništvo, političke znanosti, glazba, strani jezici – i istovremeno potpuno zanemarivao ostale predmete. Zbog takvog pristupa bio je prisiljen napustiti svoje akademsko školovanje. Kao devetnaestogodišnjak pronašao je stalan posao na radio stanici u Annapolisu, a već s dvadeset i jednom postao menadžer za produkciju. Vremenom se prebacio na posao vezan uz novine. I tu je brzo napredovao. Započeo je kao reporter i fotograf i dogurao do urednika.

Nakon novinarstva Walsch je neko vrijeme radio unutar lokalne političke uprave, a zatim se preorijentirao na školstvo. Tu je ostao punih deset godina, sve dok nije počeo volontirati kod dr. Elisabeth Kubler-Ross. Preko nje je po prvi puta došao u kontakt su duhovnošću i stekao dragocjena iskustva u radu s ljudima. Sam Walsch kaže da ga je Kubler-Ross vratila natrag Bogu. Njezini govori o Bogu i njegovoj bezuvjetnoj ljubavi su ga se jako dojmili.

Vrativši se u San Diego Walsch pokreće svoju vlastitu agenciju za oglašavanje i odnose s javnošću. Iako određenog uspjeha Walsch se osjećao duboko nezadovoljan i počeo svoje razdoblje lutanja u potrazi za sretnijim životom. Selio se iz grada u grad i doživljavao sve veće neuspjehe i udare sudbine. Vatra mu je uništila sve što je posjedovao, brak mu se raspao, a u automobilskoj nesreći je slomio vrat. Nakon što se oporavio, ostao je nezaposlen i bio prisiljen stanovati u šatoru, skupljajući limenke soda vode i piva kako bi preživio. Obuzela ga je depresija i bio je uvjeren kako je ovo kraj njegovog života. I onda je došlo do prosvjetljenja. Obratio se Bogu i dobio odgovor. Kasnije je isticao kako su mu ta teška vremena dala priliku da nauči najvažnije lekcije i postane sposoban prenositi drugima Božje poruke.

Što vas je navelo da počnete pisati svoje knjige o razgovorima s Bogom?

Svoje razgovore s Bogom sam započeo prije oko 12 godina, ili možda čak 15. U to vrijeme se moj život počeo raspadati. U njemu ništa nije funkcioniralo i ja sam očajnički pokušao doznati zašto je to tako. Počeo sam dozivati Boga iz dubine samog sebe, tražiti ga za pomoć jer ja sam nisam razumio. I u jednom trenutku te večeri 1990. godine primio sam inspiraciju, ili, ako želite, poruku, primio sam… savjet. Poruke koje su slijedile dolazile su u obliku razgovora kojeg sam mogao čuti u unutrašnjosti svoje glave. Postavio bi pitanje i odgovor bi dolazio istog trenutka. Vremenom sam počeo zapisivati svoja pitanja i odgovore koje sam primao samo u svrhu moje vlastite evidencije, za moju vlastitu upotrebu. Nije mi uopće padalo na pamet da ću jednom stvoriti knjigu. No, kasnije, za vrijeme tih razgovora bilo mi je rečeno da će to jednom postati knjiga. Tada sam shvatio da poruke koje sam primao nisu bile namijenjene samo meni, nego čitavom čovječanstvu. Ja nisam preuzeo ulogu pisca, nego sam uistinu postao sekretarica koja bilježi ono što joj se kaže. I to je bio moj posao. Moj posao je bio da postavljam pitanja i nakon toga bilježim ono što mi se diktira kao odgovor. To trenutno činim preko 10 godina, pružajući drugima informacije u seriji knjiga nazvanoj «Razgovori s Bogom». Ima ih ukupno deset, a zadnja od njih je upravo izdana i zove se «Kod kuće s Bogom». To je posljednja knjiga u seriji «Razgovora s Bogom».

Koja je vaša uloga u snažnim promjenama koje zahvaćaju čitavi svijet?

Što se tiče moje uloge, ona je da, koliko mogu, probudim čovječanstvo, jer ono je kao jedan ogromni mjesečar koji hoda u snu. Mi ignoriramo znakove i signale svojeg vlastitog uništenja. Uništenja okoliša, političkog uništenja, financijskog uništenja, fizičkog uništenja preko vojnog djelovanja i terorizma, pa čak i duhovnog uništenja, jer koristimo naša suprotstavljena mišljenja o Bogu kako bi uništili jedni druge. A ono što ja nastojim učiniti je da probudim čovječanstvo, ne samo da ga probudim kako bi uočilo probleme, koje, da budem iskren, svi mi uočavamo i znamo, nego da ga probudim i za traženje mogućih rješenja kojih je to čovječanstvo nesvjesno. Mi tih rješenja nismo svjesni ili jednostavno ne želimo da ih prihvatimo. Dakle, moj posao, ili kako vi kažete uloga, u svjetskim događanjima je da probudim čovječanstvo i da vidimo da li možemo promijeniti vremena i preokrenuti tok ljudske povijesti prije nego što to bude prekasno.

Razumijem vas. No, čovječanstvo nije lako probuditi.

Da, nije nimalo lagano. To je, dapače, vrlo teško jer većina ljudi spava i poput mjesečara prolazi kroz svoje živote, hipnotizirani i nesvjesni. Nije nimalo lagano. Slažem se s vama da je sve to vrlo komplicirano.

Pokušaj buđenja čovječanstva sliči mi na plivanje nasuprot struje.

Da, to je kao plivanje uz rijeku. Slažem se s vama. No, tokom ljudske povijesti bilo je ljudi koji su upravo to činili. Ljudi koji su plivali nasuprot struji. Mi se sjećamo tih ljudi jer su oni promijenili smjer struje. Oni su promijenili smjer i tok ljudske povijesti. A to su učinili upravo zato jer su bili spremni krenuti suprotno od struje. Ti ljudi iz drevnih vremena kao što su Isus, Buda, ili Muhamed, ili iz onih modernijih, kao što su Gandhi ili Martin Luther King, bili su ljudi koji su krenuli protiv struje i rekli: «Ne tim putem, nego ovim.» To što je teško samo znači da je vrijedno, jer da nije teško, onda se zbog ničega ne bi trebali brinuti i ništa ne bi trebalo učiniti. U pravu ste. Teško je, to je plivanje nasuprot struje, no netko to treba učiniti i to treba učiniti u odmah, a ne za 25 godina. Ako to nećete biti vi, ili to nećemo biti mi, onda je pitanje tko će to uopće učiniti.

Možda se može uzeti pozitivnim znakom što tolika količina ljudi iz različitih kultura čita vaše knjige?

Da, to je pozitivan znak, no to nema neku veću važnost ukoliko ih oni čitaju na način bježanja od života. Oni bi trebali prihvatiti istinu. No, ukoliko ih čitaju samo na način uživanja u stvarima koje vole čuti, onda to nema nikakve koristi. Ukoliko čitaju tako da se prosvjetljuju i postaju više svjesni, te prenose u svakodnevnu aktivnost ono što pročitaju, tada činjenica da tako velika količina ljudi čita moje knjige može biti prekrasna. Vi ste u pravu, moje knjige su prevedene na 32 jezika i objavljuju se širom svijeta unutar vrlo različitih kultura. To je točno. No, ja neću biti zadovoljan sve dok ne vidim promjenu u ponašanju i načinu na koji čovječanstvo doživljava život.

Primjećujem da jako puno ljudi u svijetu razmišlja i razgovara o duhovnosti i Novom dobu, no situacija unatoč toga nije nimalo blistava. Svuda oko nas su ratovi i siromaštvo. Ljudi jednostavno ne žive sretnim životom. Koji je razlog tome?

To je zato što ne znamo istinu o tome tko smo mi. Ne znamo se odnositi jedni prema drugima i stalno stvaramo probleme. Isto tako ne znamo tko je Bog i kakav je njegov odnos spram nas, što je život i koja je njegova svrha. Sve dok odbacujemo stare istine o tome tko smo mi, tko je Bog i što je život, mi ćemo biti nesretni. Ideja koja izaziva svu našu patnju ideja da smo odvojeni. Jedni od drugih. Da smo odvojeni od Boga i da smo odvojeni od života. Stalno insistiramo na toj odvojenosti, a to stvara većinu bola i patnji u svijetu. Ukoliko uspijemo prihvatiti ideju da nismo odvojeni i da smo svi jedno, ili da smo barem pripadnici iste porodice, većina naših patnji će nestati. Nikada nećemo tretirati pripadnike naše porodice kao što tretiramo ostatak svijeta. Nikad ne bi dopustili da oni budu gladni ili da ih ubijaju. Nikada ne bi dopustili da 400 djece umre dnevno zbog gladi na našem planetu. Nikada to ne bi dopustili ako bi sve ljude doživjeli kao pripadnike iste porodice. No, mi ne prihvaćamo činjenicu da svi pripadamo istoj porodici, štoviše smatramo kako smo bolji nego pripadnici neke druge porodice. I tako, smatramo da su kršćani bolji od Židova, Židovi bolji od muslimana, ili muslimani bolji od kršćana i Židova, ili Rusi bolji od Hrvata, ili Hrvati bolji od… tko da zna od koga. Ha, ha. I tako mi ne samo da imamo ideju da smo sami i odvojeni, nego i ideju da smo bolji od ostalih grupa. Muškarci su bolji od žena, ili žene bolje od muškaraca, bijelci su bolji od crnaca, ili crnci bolji od bijelaca. Hinduisti su bolji od muslimana, ili muslimani bolji od hinduista. Ili bilo što, bilo što. I mi ćemo prije ubiti druge nego što odbacimo ideju da smo bolji od ostalih. Ideja da smo jedni bolji od drugih je ideja koja nas ubija. Mi ćemo prije ubijati jedni druge nego da priznamo da nitko nije bolji od drugog i da smo svi jedno. I mi to činimo. Ubijamo naš okoliš, ubijamo planet Zemlju odbijajući da spriječimo globalno zatopljenje… I činimo to i s dušom čovječanstva koja je sada na velikoj kušnji.

Postaviti ću vam pitanje o zlu. Mislite li da ono postoji?

Zlo postoji u srcima i umovima ljudskih bića, no ono ne postoji empirijski kao statična funkcija univerzuma. Zlo se može stvoriti idejama i aktivnostima koje izlaze iz onog što nije istinito. Zlo je živjeti unatrag, umjesto živjeti prema naprijed. Na taj način stvaramo nešto što je potpuno izobličeno. Nije nimalo čudno što se na engleskom zlo kaže evil, što je obrnuto od živjeti (live). Ukoliko pokušate ići ulicom natraške, neće biti nimalo čudno što ćete se sudarati s ljudima i zidovima. Mi se trebamo pokajati, što uistinu znači preusmjeriti svoje kretanje i pogledati kamo se ide. To je izazov 21. stoljeća. On je povezan s uništavanjem okoliša i političkim razlaganjem institucija, te vojnim uništenjem ljudi koje se povećava tolikom brzinom da će u idućih 5 do 15 godina dovesti do kraja onog što možemo nazvati ljudskim eksperimentom. Život u nama poznatom obliku će prestati postojati na ovom planetu. Imati ćemo i dalje život, no ne onakav kakvog smo do sada poznali. Živjeti ćemo u skloništima, ako ne pod zemljom. To će uistinu biti stravični život Georgea Orwella iz «1984.». Ono što je on predvidio se već počelo dešavati. Špijuni su u zraku i kamere svuda po zgradama. U Londonu postoje kamere posvuda po krovovima zgrada i po javnim svjetiljkama. Isto je i u Chicagu. Ako prođete središtem Londona, biti ćete fotografirani 300 puta tajnim kamerama koje vas prate sa svih strana i prate vašu aktivnost. Na Trinidadu postoje dva velika balona koja lebde u zraku i 24 sata stalno snimaju što se dolje dešava. Kažu da tamo ima toliko kriminala da je potrebno oko koje gleda s neba kako bi bila spriječena ilegalna aktivnost. Ovaj svijet iz noćne more neće biti izliječen preko politike, novca, a sigurno ne i preko bombi i ostalog oružja. Problem čovječanstva je povezan uz nešto drugo, on je duhovni problem i jedino na taj način se može riješiti. Trebamo promijeniti način na koji razmišljamo i u što vjerujemo. To su fundamentalna vjerovanja o Bogu, životu i o nama samima koja trebaju biti promijenjena. Ako to ne učinimo, uzrokovati ćemo potpunu destrukciju našeg planeta.

Izgleda da svijet u kojem živimo ima u samom sebi problem, neku vrstu greške. Koji, po vašem mišljenju, izvor te greške?

Korijen te greške je ideja da smo odvojeni od Boga. Ideja da smo protjerani iz raja i da se nekako moramo vratiti do Boga. Ta praiskonska greška je praiskonski grijeh. Religije jedna za drugom prenose tu praiskonsku grešku, od jedne generacije na drugu. Mi trebamo novu ideju, novu kulturološku priču, priču jedinstva a ne razdvojenosti. Ta kulturološka priča može izliječiti ranu koja postoji u psihi čovječanstva.

Što mislite o svjetskim religijama?

Svjetske religije imaju dobru namjeru, žele najbolje, ali to ne čine. Zbog svoje nepotpunosti one su opasne. Većina postojećih religije su postale opasne jer hrane naše sustave vjerovanja koji uzrokuju međusobna sukobljavanja. One su zamišljene da bi liječile rane čovječanstva, no one ponovno otvaraju te rane i pri tome ih povećavaju. Iz tog razloga kažem da je većina njih opasna. Istraživanje koje je prije 18 mjeseci provedeno u Ujedinjenim narodima pokazalo je da 69 posto Amerikanaca vjeruje da je glavna prepreka svjetskom miru upravo religija. I to je istina. Zbog svojih vjerovanja mi se sukobljavamo i ubijamo jedni druge. One su stvorile svijet razdvajanja.

Učestvovali ste u stvaranju filma o indigo djeci. Kako gledate na njihovu ulogu u budućim svjetskim previranjima?

Mišljenja sam da veliki broj mladih ljudi u ovom svijetu razumije puno više nego kad smo mi bili djeca. Njihov dolazak je prirodni dio procesa evolucije. On nam donosi sve svjesnija bića. Svaka nova generacija je svjesnija od onih prije. Na djelu je prirodni proces evolucije koji na naš planet dovodi djecu i mlade osobe koja su puno svjesnija što je istina nego većina ljudi iz prošlosti. Indigo fenomen nije misterija nego prirodni dio evolucije vrste. Jedino pitanje je da li će to biti dovoljno da se spasi čovječanstvo ili ćemo i dalje ostati zatvoreni za nove ideje. To je jedino pitanje. Moja je nada da će indigo djeca i indigo ljudi biti u stanju djelovati dovoljno brzo da donesu promjene. Trenutno smo uključeni u trku s vremenom.

Imate li kakvu poruku za vaše hrvatske čitatelje?

Da, probudite se! Ha, ha.

Vrlo jednostavna poruka.

Da, probudite se. Pogledajte što se dešava i procijenite što možete učiniti obzirom na iskušenja s kojima se suočava svijet. Probudite se i postanite veći. Morate postati širi i proširiti svoj vidokrug izvan granica svoje porodice, svog stola, svoje dnevne sobe… iskoračiti u svijet i uspostaviti kontakt sa svojim višim dijelom koji će nam prenijeti Božansku ideju što znači biti ljudsko biće. Moramo pozvati ostatak svijeta, jednog po jednog, da se izliječi i promijeni svoje ideje, kako bismo mogli promijeniti smjer povijesti. Ja sam kreirao grupu koja se naziva «Grupa 1000». Tražim tisuću ljudi širom ovoga svijeta koji se sa mnom slažu da je vrijeme da se poduzme akcija, i koji su spremni da tu akciju provedu zajedno sa mnom. Uvjeren sam da na taj način možemo promijeniti svijet u manje od deset godina. Zato sam kreirao tu grupu, i pozivam svakoga da dozna više na web stranicama http://www.thegroupof1000.com/ koje su namijenjene čitavom svijetu.

– Razgovarao: Igor Ognjenović

Izvor: https://www.facebook.com/astroloski.centar