Karmičke ljubavi

.

Koliko puta smo čuli za izraz “karma”, “karmička veza”, karmički susret ” i uglavnom mnoge taj izraz plaši kao simbol nečeg zlosutnog. Karma, izraz preuzet s istoka, predstavlja put koji duša mora prijeći da bi u ovoj inkarnaciji nešto naučila, “odradila” što u prethodnim nije. Naš izraz za karmu je “dug predaka” ali to nije u potpunosti adekvatan izraz, jer ono što su naši preci uradili, bilo loše ili dobro zapisano je u našim genima i ako su se o nekoga ogrešili, nalazi se u vidu gena koji nosi zapis naslijeđenog grijeha a ne mora imati veze s ljubavlju.

Sudbina i karma nisu isto jer su sudbinski događaji ono što osoba ne može izbjeći i ne mora se odnositi samo na ljubav, a kada se radi o sudbinskoj ljubavi ona se događa da bi se iz te ljubavi rodila djeca, bez obzira kako se završava, rastankom ili sretnim brakom. Sudbinska ljubav ne mora biti i karmička ljubav, jer u tijeku trajanja sudbinske ljubavi možemo napraviti budući karmički dug dok ga u toku karmičke ljubavi otplaćujemo, onaj iz prošlosti ili naslijeđen od predaka.

Većina ljudi doživi nekoliko ljubavi od kojih neke mogu biti sudbinske, a neke karmičke. Karmičku ljubav karakterizira patnja, bar u nekom razdoblju, i često nemogućnost ostvarenja dobre komunikacije.

Karmičku ljubav prate zanos i patnja. Jedna strana uvijek manje voli ili je manje voljna ljubav pruži, a jedan od najvećih grijehova prema proučavanju “puteva karme” je uskrćivanje ljubavi, bilo iz ponosa, iz želje za dominacijom, jer božanska ljubav koju nosi svako biće u sebi je nešto što se bezuvjetno mora dati i svako uskraćivanje je grijeh ne samo prema partneru već i prema samom sebi.

U karmičkoj ljubavi uvijek se ponavlja obrazac iz prethodnih ljubavi ili prethodnih života, naših ili naših predaka ali model ponašanja treba biti drugačiji i odnosi moraju se raščiste bilo da se verbaliziraju ili fizički dožive. Uvijek postoji predosjećaj da će se ljubav dogoditi a pri poznanstvu se javlja fenomen “deja vu” – već viđenog, nečeg već doživljenog. Mnogi osjećaju da su spremni da im se dogodi “nešto veliko, snažno” i ako njihov emocionalni genetski kod nosi rekord jake strastvene veze, moguće neproživljeno u prošlosti, bilo predaka ili u bivšoj inkarnaciji same osobe, kad tad mora se aktivira kao biljka s snažnim korijenom koja će, ako treba rasti i između kamenja.

“Karmički” znači obavezno put duše ka nečem boljem, pročišćenje ka svom savršenstvu. Ruski parapsiholozi smatraju da je karma bioenergetski rekord i da je sadržan u jednom od nekoliko slojeva aure koja se sastoji od fizičkog, misaonog, emotivnog sloja. Onaj dio duše koji traga za ljubavlju sadržan je u emotivnom sloju aure i zbog toga ljudi koji su sretni uvijek nekako “sijaju” dok su nesretni, obavijeni sivkastom maglom, okolina ih opisuje kao “uvele”.

Velike strastvene ljubavi uvijek su dio karmičkog zadatka jer samo ono što netko osjeća kao potrebu svog bića, a što je zapisano u gentski materjalu može se ispolji ako se sretne osoba koja je je sposobna da prodre do emocionlane aure.

Zbog toga se strastvena karmička ljubav često dešava kada se to najmanje očekuje, neočekivani susreti koji izgledaju kao sudbinski, a ljubav se doživljava kao snažna fizička privlačnost mada nije rijedak slučaj da pri poznanstvu dođe do odbojnosti, straha i pokušaja da se izbjegne društvo te osobe. Naše informaciono polje je u stanju da mnogo pre susreta “primi informaciju” o ulasku značajne osobe u naš život. To može biti u vidu osjećaja da će se nešto značajno dogoditi, neke vrste radosti ili nadahnuća, čak i umjetničkog, egzaltiranih osjećaje kojima se ne zna uzrok. Ako u fazi društvenog ili profesionalnog uspona osoba koja će postati naša karmička ljubav uđe u naš život, može ostati neprimjećena, bar izvjesno vrijeme. Duša je neće prepoznati kao karmičku ljubav jer je energija ljubavi usmjerena ka drugim interesima ili drugom, moguće privremenom partneru. Ipak, ta osoba je nekako uvijek tu, uvijek prisutna i uvijek blagonaklona i možemo je sresti na mjestima na kojima se i ne nadamo. Kada duša postane “gladna” ljubavi, emocionalna aura će postati proustljiva za energiju osobe kojoj se dopadamo i mi možemo biti uvučeni u njeno bio polje kao što pauk uvlači žrtvu u svoju mrežu. Tada stupa na scenu naš karmički zadatak. Ne biti žrtva, a ne odreći se ljubavi.

Ne moraju oba partnera istovremeno “odrađivati” karmički zadatak. Svaka duša traži svog “učitelja” ili “mučitelja”, ma kako bio zaljubljen, blagonaklon a često i surov. Što je teži zadatak pred nama to će veza biti kompliciranija, što je veća ljubav s jedne strane i superiornost ili odbijanje ljubavi s druge, karmički put je teži. Osoba koja pati u vezi uvijek više voli a patnja je i dokaz da je na pravom putu da o sebi nešto nauči. Često se uloge obrnu, i ona druga strana počinje otplaćuje svoj karmički dug kada je partner koji je patio postao trezveniji i stabilniji.

Mnogi se pitaju postoji li nekoliko karmičkih ljubavi. Ako duša “ima” težak zadatak, mora proći kroz mnoga iskušenja i osoba tj. tijelo u koje se uselila takva duša, ima nekoliko ljubavi, uglavnom nerealiziranih. Priča o “njih dvoje su se voljeli do kraja života” odnosi se na stare duše one koje će nakon zajedničkog braka naći svoj put u vječnosti i više se neće reinkarnirati.

U karmičkoj ljubavi svaki partner uči svoju lekciju o ljubavi, braku i stavljen je na ona iskušenja koja mu omogućuju da duša nađe svoj put ka sreći. Loši bračni odnosi, svađe, ignoriranje, vrijeđanje ili fizičko nasilje, razvod, su pokazatelj da je jedan od partnera ušao u brak bez velikih emocija a da je drugi ušao s karmičkim zadatkom da bi nešto “naučio” ili “odradio”. Moguće je da je u prethodnim vezama bio previše samouvjeren, bahat, netolerantan ili gord.

Samoljublje, ponos, potreba da se poigravamo tuđim osjećajima, da budemo bezuvjetno obožavani, tolerirani su osobine koje onemogućavaju da se otplati karmički dug jer blokiraju kanale ljubavi.

Pitanje karmičkog duga i renikarnacije je po mnogima ipak samo pokušaj čovjeka da sebi “osigurati” vječnost i sadržan je na ovaj ili onaj način u svakoj religiji. U kršćanstvu, uskrsnuće Isusa i nagovještaj njegovog ponovnog dolaska je zapravo poruka o vječnom životu i o vraćanju duše u neka nova tijela i neke nove živote. Za većinu ljudi ovakvo tumačenje je previše stresno i zbunjujuće da bi ga prihvatili, mnogi se manje više zavaravaju o nepostojanju “tamo nečeg” jer je to “nešto” previše moćno i prilično zastrašujuće. Mnogo je ugodnije provoditi ovozemljsko život okrenut svakodnevnim zadovoljstvima nego razmišljajući o pitanjima ponovnog rođenja duše, svojim grijesima, traganju za svojim ja, bilo u pokušajima da se nađe drugo “ja” u ljubavima, sretnim ili nesretnim ili u traganju za odgovorom o vječnosti.

Sve religije svijeta nude odgovor na pitanje o vječnosti. Ali činjenica je da malo ljudi zaista zanima što su “bili” ili što će “biti” jer stvarnost je jedina izvjesna i nudi mnogo izazova, patnji i ljubavnih dilema da bi se bilo tko utješio pričom regresoterapeuta o tome jesmo li i koliko bili sretni u prošlom ili koliko ćemo eventualno biti sretni u nekom budućem životu. Ako se otkriju tamne strane naših prijašnjig života, često bježimo od istine o tome.

Jesu li sreli svoju “bolju polovicu”, mnogi se zapitaju kada osjete da im drhte koljena ili treperi nešto u trbuhu, kada se oznoje dlanovi a pogledi se izbjegavaju. Osjećamo to nešto što nas u potpunosti obuzima a oduzima nam moć govora, zdrav razum i sposobnost da upravljamo svojim postupcima. Po nekima to je strast, ljubav na prvi pogled, a je li i karmička ljubav?

Potvrda da jest je trajanje te ljubavi i onda kada nisu zajedno i kada se ne viđaju mjesecima, kada žive u drugim gradovima. Kako će se razriješiti ovisi od karmičkog zadatka i jednog i drugog. Što je zahtjevniji, to je ljubav kompliciranija i duže traje. Sve dok se aure spontatno ne spoje ili ne rastave bez mržnje, ljutnje ili osjećaja povrijeđenosti. Nakon svake ljubavi, naročito karmičke, mora ostati sjećanje na ljubav, ne na patnju ili povrijeđen ponos.

– Jasminka Holclajtner