Dosta je bilo uma

Bio jednom jedan veliki naučnik po imenu dr Satjendranat Bose. Njegovo ime je zaista bilo besmrtno u svijetu nauke, ne samo u Indiji, već i u svijetu. Neki ljudi su veliki, ali nisu dobri. Dr Bose je bio i veliki i dobar. Njegovo srce bilo je srce djeteta. Jako su mu bila draga djeca i on se igrao s njima. Jedna igra koju je posebno voleo zvala se kharam. On ju je igrao dobro, pa iako je bio poznati naučnik, uživao je da se igra s djecom, a ona su ga prihvaćala kao svog junaka.

Jednog dana je igrao kharam s nekom djecom i duboko se unio u igru. Prišao je jedan sredovječan čovjek i promatrao partiju. Nakon nekog vremena, naučnik ga upita: „Što mogu učiniti za Vas?“ Čovjek odgovori: „Bio bih Vam zahvalan ako biste presjedavali skupu koji ćemo sutra održati na našem univerzitetu“.
Veoma ljubazno, naučnik odgovori: „Ne, ne mogu. Žao mi je. Morat ćete naći nekog drugog“.
Ali, posjetilac je inzistirao: „Veoma ste nam potrebni. Nitko drugi tu neće odgovarati. Bit ćemo izuzetno počašćeni ako Vi budete presjedavali skupu“.

S krajnjom ljubaznošću, naučnik ponovi: „Ne mogu doći sutra u to vrijeme zato što se trebam igrati ovdje s mojim prijateljima. Ništa mi ne pruža veću radost nego da se igram s djecom. Presjedavao sam stotinama i stotinama sastanaka i oni mi nisu donijeli nikakvu radost. Ja hoću radost, Vi hoćete radost, svi žele biti sretni. Za mene je kharam beskrajno značajniji nego presjedavanje nekom skupu, jer znam da će tamo biti intelektualci i ljudi koji se vole raspravljati i donijet će sa sobom svoje mozgajuće umove. Sit sam mozgajućih umova. Ja hoću samo srce, iskreno i čisto srce. Takvo srce nalazim ovde, s mojim malim prijateljima.
Obećao sam im da ću se sutra igrati s njima i to ću i učiniti. Želim ostati u srcu.

Igrao sam se u umu, a sada se igram u svom srcu. Zadovoljstvo je tu, jedino tu. Mir je tu, jedino tu“.

– Iz zbirke priča: “Vrt duše”, Sri Chinmoy
 
Preuzeto s:  www.facebook.com/pages/Znanjem-do-izobilja